Атину и Ниш дели 700 километара, али их спаја иста, необјашњива глад за фудбалом. На клупу Радничког сео је човек који доноси мирис Егеја, али и оштрину спартанске дисциплине. Он верује у науку, тимски рад и 'бонус' играче, али пре свега верује да се утакмице добијају у глави пре него што почну. Да ли је он карика која је недостајала да 'Реал са Нишаве' поново постане страх и трепет за фаворите? Такис Лемонис је у ексклузивном разговору за "Новости" говорио о тактици, животу, гиросу и буреку, и наравно – о томе како се гради победнички тим.
Todor
13.12.2020. 13:44
Odlican tekst.svaka cast.sve pohvale za sagovornika.
Mika
13.12.2020. 20:13
Bravo, da je on neki covek sada bi trebalo da se bar postidi, ali on ce nastaviti sa svojim pisanjem i bez trunke stida ponovo zakucat na vrata kasabe jer jednostavno nema obraz i mnogo toga od coveka.
Marko
15.12.2020. 14:44
Svaka cast za tekst. Da podsetim , Parni Valjak i Dino Merlin su po tri noci uzastopno napunili Beogradsku Arenu. Da je grad koji mrzi ne bi prodali ni 100 karata.I niko nije pretio laznim ili pravim bombama u Areni iako je i Bgd.i NS i cela Srbija udomila min 300.000 nevoljnika iz Slovenije , Hrvatske,BiH i Kosova. Samo bih jos dodao : kraljevinu SHS se pretezno stvorili Srbi i napacena Srbija. Da se nije rapala Austro Ugarska pitanje je sta bi bilo sa Slovenijom i Hrvatskom Gotovo svih 7 ofanziva u II svetskom ratu su vodjene gotovo iskljucivi u krajevima sa Srpskim zivljem. 100 djaka za 1 ubijenog Nemca se desavalo u Kragujevcu( Streljani 5 -3) a ne u Zagrebu ili negde u Hrvatskoj.Pametnom dosta.