Crkva počinje da smeta državi

PREDSEDNIK Republičke komisije za verska pitanja Crne Gore Mijat Šuković primio je, na njegov zahtev, mitropolita Danila 27. oktobra 1969. godine, a o njihovom razgovoru sačinjena je beleška, dokument koji se čuva u Arhivu Jugoslavije.

Ovoga puta, mitropolit Danilo je "iznio jednu listu neriješenih pitanja imovinsko--pravne prirode" i tražio da republička komisija interveniše oko nekoliko svojinskih problema. Konkretno je pomenuo konak manastira Morača, imovinu manastira Cetinje, nacionalizovani episkopski dvor u Kotoru, crkveni dom u selu Kavču, crkvenu kuću u Titogradu u kojoj se nalazi restoran, kuće izgrađene na imanju manastira Duga, nerazgraničenu imovinu manastira Vranjine, porušene crkve u Rožaju, zemlju oduzetu od Crkve Nikolac u Bijelom Polju i crkvenu livadu u Banjanima koja je "data za fudbalsko igralište". Na ovom podužem spisku mitropolita Danila našao je svoje mesto i oduzeti mlin u Župi nikšićkoj "koji niko ne koristi", a pomenuo je i neka druga nerešena pitanja.

Kao pozitivne primere naveo je imovinske probleme rešene u opštinama Budva, Herceg Novi, Plav, Ivangrad, Plužine i Nikšić, a upoznao je domaćina i s činjenicom "da je opravio i osposobio mnoge crkve i manastire kao: Cetinje, Brčeli, Dajbabe itd".

"Za mene kulta nema, ja sam realan, ja sam hrišćanski socijalista, demokrata po načelu a ne po partiji", objasnio je mitropolit Danilo.

KADA je Mijat Šuković izrazio spremnost da se sporna imovinska pitanja reše i dao obećanje "da će nastojati da se neriješena pitanja sa Skupštinom opštine Cetinje riješe", tada je mitropolit upao u riječ i sa prizvukom nervoze i revolta rekao: "Kako se to može riješiti kada su predsjednik Opštinske skupštine i ta opštinska Skupština, zavadili Srpsku pravoslavnu crkvu, koja ima između 9 i 10 miliona vjernika, sa državom, i to sa jednim svojim stavom, i jednom odlukom. Ja nikome ne dajem pravo da je veći patriota i rodoljub".

Na to je Šuković odgovorio da odluka Skupštine opštine Cetinje o nastavljanju radova na podizanju Njegoševog mauzoleja na Lovćenu nije mogla, sama za sebe, izazvati poremećaje odnosa između vrha SPC i države, u stepenu u kojem ti poremećaji postoje.
POTOM se Šuković pozvao na stav Komisije CK SK Srbije za međunacionalne odnose koji je prenela štampa. Ova komisija konstatuje "da vrh Srpske pravoslavne crkve pravoslavnu vjeru uzima kao osnov za nacionalnu hegemoniju srpstva prema onim dijelovima Jugoslavije u kojima je pravoslavlje dominantna vjera i da je jedan dio aktivnosti vrha SPC usmjeren u tom pravcu". S takvom ocenom, poručio je Šuković mitropolitu Danilu, "Komisija za vjerska pitanja Izvršnog vijeća Skupštine SR Crne Gore potpuno (je) saglasna".

"U tom gledanju i nastojanju vrha SPC, komisija vidi najbitniji i glavni razlog nastalim poremećajima u odnosima između pravoslavne crkve i države", rekao je Šuković i onda naglasio da se "sa više ili manje saglasnosti može riješiti pitanje premještanja kapele na Lovćenu".

POŠTO je "pažljivo saslušao ovo izlaganje", mitropolit je rekao da je iznenađen time što je verska komisija u Crnoj Gori saglasna sa ocenom partijske komisije iz Srbije. "Vjerujem da će isto tako biti iznenađen i patrijarh. Moje iznenađenje je tim veće što sam lično razgovarao prije kratko vrijeme sa tri ministra iz Beograda, koji ništa u tom pravcu nijesu rekli ili nagovijestili." Potom je postavio pitanje "da li se taj zaključak zasniva samo na izjavi patrijarha Germana prilikom osvećenja manastira Kosijereva, u kojoj je rekao "Crnogorci su Srbi"...".

Na to je Šuković kazao da je ocenu "ispravno izvoditi na osnovu sagledavanja u ukupnosti posljedica tog delovanja, sagledavajući ih objektivno, bez obzira što se mislilo kada je to djelovanje preduzimano". Onda je za izjavu patrijarha, koja "javno nije demantovana, iako se to očekivalo", rekao da su njeni "suština i smisao" ocenjeni "u okviru niza drugih izjava i odnosa" i da se ona "ne može nikako ocijeniti da je u okvirima propisa o vjerskim zajednicama, niti se može kazati da je društveno ispravna".

PREDSEDNIK verske komisije Mijat Šuković ponovio je kako vlast ocenjuje pismo kojim se vrh SPC protivi rušenju kapele, a pod tačkom tri je rekao: "Poseban značaj, svakako, ima sveukupnost odnosa i postupaka vrha SPC prema Makedonskoj pravoslavnoj crkvi, a u suštini se radi o odnosu i prema SR Makedoniji i makedonskoj naciji".

(Kasnije ćemo videti, na osnovu do sada neobjavljenih dokumenata, od kakvog je značaja, osmotreno iz ugla vlasti, bilo uplitanje tek otcepljene Makedonske pravoslavne crkve u zbivanja i rasprave o Njegoševoj kapeli na Lovćenu.)

Na četvrtom mestu Šuković je pomenuo i "izjave i intervjue" njegovog sabesednika, mitropolita Danila, date titogradskoj Pobjedi "u formi pitanja", kada je "izrazio iznenađenje što grb Crne Gore ne sadrži simbole grba biv. kraljevine".

"Ne može se to ocijeniti pozitivno i kao priznanje postojanja socijalističke realnosti u našoj zemlji", rekao je Šuković, posle čega mu je "mitropolit upao u riječ", kazavši: "Ja do skoro, do razgovora sa novinarom koji me je intervjuisao, nijesam znao kakva je sadržina sadašnjeg grba Crne Gore".

"BILO bi normalno da mitropolit u SR Crnoj Gori, bar od trenutka kada je postao mitropolit, potpuno i precizno zna sadržinu grba SR Crne Gore. No, neznanje, i da je bilo, ne može opravdati citiranu izjavu", odgovorio je Šuković, a mitropolit uzvratio "da u Pobjedi nije vjerno interpretirana njegova izjava, na što mu je skrenuta pažnja da objavljeno nije demantovao, iako je od njenog objavljivanja prošlo nekoliko mjeseci".

U daljem razgovoru, Šuković je "ponovio uvjerenje da mitropolit bitno učestvuje u utvrđivanju, razradi i sprovođenju politike vrha SPC, posebno kada je u pitanju Crna Gora te da ima i veliku odgovornost za sve posledice koje nastaju i mogu nastati zbog te politike i njenog provođenja".

POTOM je Šuković od mitropolita Danila "zatražio obavještenje o njegovom zahtjevu da posjeti predsjednika Republike u kojem ističe da sa njim želi da razgovara o nekim pitanjima odnosa između države i crkve".

"Istovremeno je (Šuković) istakao da o tim pitanjima, ukoliko su šireg značaja, razgovor bi mogao prepustiti patrijarhu, a ukoliko se radi o odnosima u Crnoj Gori, trebao bi ta pitanja prethodno da pokrene u razgovorima sa odgovornim u Crnoj Gori, a ne da traži odmah prijem kod predsjednika Republike. Podsjetio je mitropolita da je Sinod SPC uputio pismo predsjedniku Republike i u vezi podizanja Njegoševog mauzoleja, pa ukoliko smatra da to treba da bude predmet razgovora sa predsjednikom Republike, treba prepustiti Sinodu da ocijeni da li će tražiti i neposredne razgovore, a ne da mitropolit započinje inicijativu".

OSEĆAM SE KAO TUĐIN

Mitropolit Danilo je u razgovoru sa Šukovićem rekao i ovo:
"Od marta mjeseca ove godine doveden sam u čudnu situaciju. Osjećam se kao tuđin u sredini koja ga ne prihvata. Ljudi sa kojima sam bio prijatelj zaziru od mene i prolaze bez 'Dobar dan'. Ne pozivaju me u Cetinje na svečanosti i prijeme, iako je to ranije redovno činjeno. Nijesam pozvan na prijem organizovan u čast predsjednika Republike, mada su pozvani 'moji popovi'. To me navodi na razmišljanje da je republičko rukovodstvo saglasno sa odnosom rukovodstva iz Cetinja prema meni."

SUTRA: CRKVA počinje da smeta državi