Nepoverenje u crnogorsku vlast

MADA je mitropolit Danilo 29. maja 1970. godine "navratio" kod Mijata Šukovića, predsednika Republičke komisije za verska pitanja Crne Gore, u razgovoru koji je potrajao, Šuković je upitao mitropolita zašto tužba nije dostavljena Ustavnom sudu Crne Gore, nego Ustavnom sudu Jugoslavije: "Nije li u tome došlo do izražaja, u najmanju ruku, nepovjerenje, a u krajnjoj liniji i negiranje Republike Crne Gore? Nije li i to potvrda ocjena koje dajete: da u ovoj zemlji nije vladavina Ustava i zakona već subjektivizam i samovolja vlasti?"

"Pravnici su odlučili kome će se tužba poslati", odvratio je mitropolit Danilo, a Šuković se zainteresovao da li je na sednici Svetog arhijerejskog sabora SPC, održanoj nedelju dana ranije, "bilo govora o toj tužbi, njenoj sadržini, ciljevima i posledicama, i da li je Sabor tu tužbu prihvatio kao svoju."

"Sabor je prihvatio tužbu onakvu kakva jeste i ovlastio Mitropoliju da nastavi rad po njoj u ime Srpske pravoslavne crkve", kazao je Danilo, što je navelo Šukovića da upita:

"UMJESTO puta koji ste izabrali, zašto se nijeste opredijelili da sa Odborom ili bilo kojim drugim povedete razgovor o mogućnostima ugrađivanja vjerskih simbola u mauzolej na Lovćenu, kakve su mogućnosti istaknute u izjavi druga Veljka Milatovića? Sa time bi pokazali da vam je cilj da djelujete u okviru vjerskih djelatnosti a ne bavljenje politikom."

"Znamo mi otkuda je ta inicijativa", zagonetno je odgovorio mitropolit Danilo. "Zašto ona nije prije data? Zar se to mora činiti preko novina?"

"Ako vam je važno, osnovni cilj utvrđivanje prava Srpske pravoslavne crkve prema kapeli, ako ste spremni za razgovor o mjestu na koje kapelu treba izmjestiti, i mogućnosti ugradnje religioznih simbola u mauzolej, pozivam vas da sjednemo i mirno, bez nervoze konfrontiramo sadržinu dokumenata koje posjedujemo a odnose se na kapelu i da nađemo zadovoljavajuće rešenje", predložio je Šuković, ali je njegov sagovornik tu ponudu odsečno odbio: "To je prvi put da mi se zvanično uputi takav predlog. Već je kasno. Obratio sam se sudu i čekam njegovu odluku".

POSLE ovakvog odgovora mitropolita Danila, predsednik Komisije za verska pitanja Crne Gore Mijat Šuković je ponovio zahtev izrečen u njihovom razgovoru vođenom godinu dana ranije: "Odlučno zahtijevamo da se djelatnost u ime crkve u Crnoj Gori svede i ograniči na ono što je njen djelokrug utvrđen ustavom i zakonskim propisima".

Na to je mitropolit Danilo burno reagovao: "Možete me uhapsiti, protjerati iz zemlje, ubiti, to je vaša stvar".

"I sami shvatate i vidite da je riječ o drugom, a ne o tom što vi kažete. Nema smisla tako tumačiti ono što sam rekao", upozorio je Šuković i dodao: "Takođe zahtijevamo da o sadržini ovog razgovora obavijestite Sinod i patrijarha".

"Možete očekivati da ćemo u narednom periodu", nastavio je Šuković, "učiniti ono što sam vam u razgovoru u junu mjesecu 1969. g. kazao - da će biti neminovnost ako se u ime Srpske pravoslavne crkve nastavi aktivnost koja nema karakteristike vjerskog djelovanja, tj. javnu i otvorenu ocjenu tog djelovanja i preduzimanje aktivnosti da se ta djelatnost onemogući, spriječi. Intenzitet te aktivnosti, njen domet i zahvat zavisiće od ponašanja i postupaka Srpske pravoslavne crkve i Mitropolije u periodu koji predstoji. U okviru toga, da znate, ocijeniće se i vaš odnos prema Udruženju sveštenika i njegovim članovima koji je došao do izražaja u pismu koje ste ovih dana uputili sveštenicima".

USLEDILA je kratka razmena mišljenja o Udruženju sveštenika, pri čemu su sagovornici još jednom izneli teško pomirljive stavove: mitropolit Danilo je rekao da "ima pravo da prati kako se sveštenici ponašaju, da zna šta misle", pošto "onaj ko je sveštenik, mora se uvek ponašati po propisima crkve", dok je Šuković podsetio da je to "društvena organizacija kao i svaka druga iako sa specifičnim zaduženjem", i da se "pravilnost rada" članova Udruženja sveštenika "ne može mjeriti po crkvenim propisima, već po pravilima o ciljevima i zadacima udruženja", a ono je "sastavni dio SSRN (Socijalistički savez radnog naroda)". Utoliko pre "što je Udruženje doprinelo razvijanju i jačanju bratstva i jedinstva, trasiranju pozitivnih odnosa između crkve i države i što je najveći broj članova tog udruženja zaista patriotski i konstruktivno orijentisan prema našem socijalističkom društvu i njegovim ciljevima".

"Oni su popovi i svuda se moraju ponašati kako propisuju i nalažu crkveni propisi", odvratio je mitropolit Danilo i onda odsečno rekao: "Do sada sa mnom ovako nije nikad razgovarano. Mislim da je razgovor završen i da više nemamo što razgovarati. Ja ću se postarati da više i ne dolazi do razgovora, jer su odnosi toliko poremećeni da nema uslova za razgovor".

"Da. Vašim radom i ponašanjem zaista ste sebe onemogućili da ostvarite saradnju sa organima države. Što se nas tiče, iz toga ćemo izvući odgovarajuće zaključke i u skladu sa tim postupiti. Dobro bi bilo da i vi izvučete zaključke iz toga", rekao je Šuković na kraju ovog oštro intoniranog dijaloga, o čijem toku svedoči dokument koji se čuva u Arhivu Srbije.

ZABELEŠKU o ovom razgovoru poslao je predsednik Komisije za verska pitanja Srbije Vitomir Petković članovima ovog tela, na šta je, moguće, uticala i činjenica da je u "Politici" 11. juna objavljen tekst pod naslovom "Tendenciozna i nedopustiva aktivnost u ime Mitropolije crnogorsko-primorske". U podnaslovu tog teksta je navedeno: "Pojedinci iz vrhovnih organa Srpske pravoslavne crkve istupaju na šovinističkoj osnovi, negirajući crnogorsku naciju i njen suverenitet".

Iz tog izveštaja o toku sednice Komisije za verska pitanja Crne Gore, napisao je Petković, "može se naslutiti da su drugovi u Crnoj Gori ocenili da sa mitropolitom Danilom ne mogu da dođu do zajedničkog stava oko podizanja mauzoleja na Lovćenu, te vrše pritisak na rukovodstvo SPC kako bi ono izvršilo uticaj na Danila u pravcu tolerantnijeg odnosa prema odlukama predstavničkih tela SR Crne Gore. U tom smislu drugovi iz Crne Gore očigledno očekuju i našu odgovarajuću aktivnost kod rukovodstva SPC".

"Što se tiče naše Komisije za verska pitanja", objasnio je Petković, "može se reći da smo po pitanju mauzoleja na Lovćenu polazili pre svega od toga da je to isključivo pravo zainteresovanih predstavničkih tela i naroda SR Crne Gore. U tom smislu delovali smo kod Udruženja i rukovodstva Srpske pravoslavne crkve. To potvrđuje i činjenica da Sinod SPC nije prihvatio da bude nosilac tužbe protiv odluke Skupštine Cetinje i vlade SR Crne Gore kod Ustavnog suda Jugoslavije. U tom smislu treba oceniti i stav Sabora SPC koji je podržao politiku Sinoda a ne mitropolita Danila", preporučuje Petković.

SUTRA: Atak na Njegoševo trojstvo