FELJTON - NIPODAŠTAVANJE VOLJE NARODA: Brisel je nametnuo odricanje od svake tradicije

BEZLIČNA i od evropske javnosti nikad iskreno prihvaćena briselska birokratija, svoju je stvarnu moć pokazivala na dva osnovna kolosijeka.

Foto AP

Prvi je bio na izrugivanju demokratiji kao davno i istinski osvojenoj vrijednosti evropskih država i njihovih građana. Sindikati su postali stvarno marginalizovani, a političke partije su bile duboko korumpirane. Stoga se nijedno suštinsko pitanje iz postojećih "socijalnih ugovora" nije moglo riješiti na šire prihvatljiv način. Ona se nije libila ni da, grubo i surovo, nipodaštava volju naroda izraženu na slobodnim izborima, na način da je rušila legalne vlade ili nametala tehnokrate da upravljaju državom.

S druge strane, ona je nametnula niz lažnih pitanja i socijalnu energiju usmjeravala u stvarno besmislenom pravcu. U okviru ljudskih prava tako je ispalo da je najveće od svih prava vezano uz seksualnu posebnost. Mnogo se više raspravljalo o pravima tzv. LGBT populacije, nego o populacionoj politici, ili pravu na radno mjesto ili zdravstvenu pomoć bolesnima. U ime obaveze da se automobili stalno voze sa uključenim svjetlima, odnosno kako treba da izgleda krastavac koji će dobiti evropski atest, bio je izvršen juriš na bilo kakvu nacionalnu, kulturnu ili vjersku posebnost. Rječju, formiran je javni rakurs po kojem je bilo nužno odreći se svake tradicije, zarad budućnosti koja će tek biti zacrtana, a zatim propisana nekim strogim evropskim zakonima.(...)

EVROPSKA unija je sastavni dio rušilačkog ekonomskog ustrojstva. Ono se odvija pod vidom svakojakih "reformi" koje su nužne da bi se narod uvjerio da će poslije ovog što jeste doći vrijeme kada će biti bolje, iako je u stvarnosti svake godine bivalo sve teže i teže. EU, čija je osnovna zamisao bilo slobodno kretanje ljudi na kontinentu bez granica, uprkos svim proklamacijama, ni izbliza nije dozvoljavala da se to i desi. Za razliku od kapitala koji se slobodno plasirao uz ostvarenje ogromnih profita i prave ekonomske pustoši koju je ostavljao iza sebe. Pokazalo se, međutim, da je taj ustupak krupnom finansijskom kapitalu, koji je učinila briselska birokratija, stvorio stanje unutar same EU koje vodi ka njenom neumitnom rastakanju i suštinskoj prekompoziciji. Sve brojnije svađe o mnogim pitanjima unutar ove zajednice dokazuju ove tvrdnje.

Rusija je neposredno, na svojoj koži osjetila katastrofalne posljedice djelovanja neoliberalne ekonomske ortodoksije. U literaturi se već uzima kao opšte mjesto činjenica da je Rusija, pod vodstvom Borisa Jeljcina i raspomamljenih "reformatora" koje je poslao Zapad, tokom tranzicije na kapitalistički način proizvodnje, doživjela osiromašenje i poniženje neshvatljivih razmjera. Navodi se da u poznatoj istoriji nijedna druga država nije bila toliko ekonomski unazađena a da, uzrok takvom padu BDP-a nije bio rat ili neka prirodna kataklizma. (...)

NAKON ogromne patnje i nacionalnih gubitaka, Rusija se vratila na put oporavka i aktiviranja svojih ogromnih potencijala. Ne ulazeći u preostale probleme i ostvarene uspjehe, ovdje valja naglasiti da njen razvoj trasira neki drugačiji model funkcionisanja države i privrede. Novac ovdje, razumije se, zadržava značajno mjesto, ali ruska država više ne dozvoljava da on komanduje njom, već jasno želi da ga stavi pod kontrolu. Tek manjini se to nije svidjelo, ali većina ruskih građana je osjetila da je to neuporedivo bolje stanje (čak i kada se griješilo u nekim rješenjima) od onog koje su donijeli reformatori i tajkuni.

U centru ekonomske pažnje Ruske Federacije su bili njeni stvarni problemi. Kao reagovanje na ekonomsku krizu, ona nije smanjila (poput većine članica EU) penzije, plate i socijalna davanja. Učinjeno je potpuno suprotno, čime je bio dat podsticaj unutrašnjoj tražnji i porastu proizvodnje. Država se posvetila demografskim pitanjima, pokazujući veliku brigu za mlade i mogućnost njihovog zapošljavanja. U EU je na mlade prebačen najveći teret krize, budući da je među njima zabilježena rekordna stopa nezaposlenosti. Ruska država ima ambiciozne planove i sistem podsticaja za razvoj novih tehnologija i grana proizvodnje. Sredstva se usmjeravaju sa jasnim ciljem. U EU se, posredstvom teorije "lakog novca" milijarde upumpavaju u jalovi bankarski sektor koji stalno špekuliše na štetu privrede i ne odmiče se od ivice bankrota. Rusija pokazuje neskrivenu odlučnost da kontroliše banke, posebno strane kojima je jedini cilj ispumpavanje profita iz ove ogromne zemlje.

RAZUMJE se da sankcije koje je EU uvela Rusiji stvaraju probleme i usporavaju razvoj, ali je nepobitno da će one, na duži rok, pomoći ostvarenju ciljeva privrednog razvoja Ruske Federacije i ubrzavanju procesa evroazijske integracije sa Kinom i Rusijom kao okosnicom.

Za razliku od modela integracije na kojem počiva EU, Evroazijska unija (i kineski projekat "Jedan pojas, jedan put") predstavlja potpuno drugačiji pristup međudržavnoj saradnji.

Njegove osnovne karakteristike su: Realna ekonomija se nalazi u prvom planu. Objedinjavaju se sredstva za infrakstrukturne, razvojne, socijalne, obrazovne i ostale projekte kao preduslov za opšti porast ekonomskih aktivnosti. Stalno se traže rješenja koja će obezbijediti ravnomjernu raspodjelu benefita koje stvara integracija. Ciljevi su postavljeni na dugi rok, a ostvarenje kratkoročnih profita nije primarni motiv.

Afirmiše se princip solidarnosti po kojem bogatiji ulažu više sredstava, a njihov povraćaj se očekuje u razumnom vremenu (po aktivaciji zajedničkih projekta) i po netržišnim kamatnim uslovima. Izgrađuje se sistem unutrašnjeg odlučivanja koji će obezbijediti stvarnu ravnopravnost članica. Do njega se dolazi nakon objektivne analize efekata dotadašnjeg funkcionisanja integracije.

UVODI se kontrola kretanja kapitala i dogovara se način međusobnog obračuna (moguće u korpama unutrašnjih valuta) nezavisno od kretanja svjetskih valuta. Uloga države u kontroli finansijskog kapitala je odlučna i presudna.

Ovakav model integracije afirmiše i sprovodi Kina u odnosu na svoje partnere u Aziji, Africi i Južnoj Americi. Na sličan način postupa i Ruska Federacija u zonama svog interesovanja u svijetu. Šangajska incijativa i povezivanje u okviru BRIK-a ovom modelu su već dali globalni značaj. Strateško partnerstvo koje Srbija razvija i s jednom i s drugom ekonomskom i političkom velesilom sve više pokazuje konkretne rezultate koji utiču na njen razvoj i ukupnu stabilnost. Ideja o stvaranju Evroazijske unije je realna i promišljena ponuda. Ona predstavlja ozbiljnu alternativu cijeloj Evropi, a posebno Evropskoj uniji.

SUTRA: ZAPAMTITI NATO AGRESIJU

Preporučujemo

Feljton

0 1

FELjTON - EVROPA, REALNOST ILI ILUZIJA: Koliko je danas Evropska unija američki "nosač aviona"

07. 07. 2021. u 18:00

Feljton

0 2

FELjTON- OZVANIČENjE DUŽNIČKOG ROPSTVA: Od trista milijardi evra datih Grčkoj, 77 odsto je otišlo evropskom finansijskom sektoru

06. 07. 2021. u 18:00

Feljton

0 2

FELjTON - EKONOMSKO ČUDO DEDA AVRAMA: Zbog sankcija imovina zemlje u inostranstvu je bila blokirana

05. 07. 2021. u 18:00

Feljton

0 5

FELjTON - HIPERINFLACIJA JE BILA NUŽNA: Kad država napusti zakone, ne ostaje niko drugi da ih poštuje

04. 07. 2021. u 18:00

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije