FELJTON - OSNIVANJE PRVE SRPSKE REPUBLIKANSKE STRANKE: Pred i u toku Velikog rata pripadnici Crne ruke sumnjičeni su za republikanizam
IAKO je pitanje oblika vladavine buduće jugoslovenske države bilo najvažniji uslov Srbije, koji čak ni u vreme velikog kompromisa sažetog u Krfskoj deklaraciji donesenoj leta 1917. godine nije stavljen pod bilo kakvu sumnju, izvesno je da je kako zbog prirode buduće države, tako i zbog promena koje je Prvi svetski rat doneo svetu porastao broj pristalica republike čak i među pripadnicima srpskih elita.

Jaša Prodanović je bio na čelu prve republikanske stranke, Foto "Vikipedija"
Situacija, bez svake sumnje, nije bila ista kao i 1903. godine. Regent Aleksandar, pokazaće vreme, bio je nenaklonjeniji kompromisima i daleko manje liberalan od svoga oca.
U to vreme počela je da nastaje prva po imenu republikanska stranka u srpskoj istoriji.
Prodanović je o tom vremenu pisao kao trijumfu republikanskog krila u samostalaca:
„Čim je svršeno oslobođenje zemlje, organizacija republikanska već se počela stvarati.
Od četiri člana prvog Glavnog Odbora Samostalne Radikalne – koliko ih je bilo ostalo u stranci – samo je jedan otišao u Demokratsku Stranku, koja je uvela u svoj program dinastiju i monarhiju. Ostala trojica, sa izvesnim brojem mladih članova Samostalne Radikalne Stranke, pristupili su organizaciji Republikanske Stranke.“
U TO VREME slobodni pripadnici Crne ruke sumnjičeni su za republikanizam. Tako je vlastima bilo poznato da neki od njih održavaju veze sa Jašinim sinom, Borom Prodanovićem. Kontakti između republikanaca i bivših oficira, u kojima je zabeležena i razmena novca, odvijali su se u to vreme i u Parizu, a dovodili su ih u vezu i sa atentatom na regenta Aleksandra izvršenim na Vidovdan 1921. godine. (Načelnik odeljenja u generalštabu, general Petar Marković, Komandantu grada Beograda. Dragan Bakić navodi više primera kasnijeg pristupanja preživelih članova Crne Ruke komunistima i njihovom režimu. Tako se pukovnik Božin Simić vratio u Jugoslaviju na kraju Drugog svetskog rata postavši član AVNOJ i kasnije Privremene narodne skupštine, imenovan je potom za ambasadora u Republici Turskoj, penzionisavši se na tom mestu.
Pukovnik Vladimir Tucović je takođe postao većnik AVNOJ i član PNS. I treći pukovnik, Vojislav Gojković, je po završetku mandata PNS, čiji je član takođe bio, ponovo stupio u vojsku gde je ostao do penzionisanja.)
U ČITAVOM pregledu pređašnje istorije Srbije Prodanović je prepoznavao malo toga dobrog: „Javila se jaka tendencija (posle 1903. godine, prim Č. A.) da država pođe unazad, k preživelim ustanovama i anahroničnim zakonima. Umesto potrebnog sužavanja vladalačkih prerogativa, one su još više proširene na štetu parlamentarnih privilegija i narodnih prava. Monarhija se pokazala nesposobna za evoluciju, protivna napretku, neraspoložena prema velikim političkim i socijalnim problemima koje je Svetski Rat stavio na dnevni red u svem svetu, zatvorena za kakve bilo korisne reforme, sa starovremenskim požudima, preteranim egoizmom i antidemokratskim osećanjima.
Dinastički i monarhički interesi stavljeni su iznad i ispred pitanja o narodnom jedinstvu, i radi njih odbačen je plebiscit narodni za jedinstvo, uništen suverenitet Konstituante, i primorani poslanici na zakletvu vladaocu pre nego što je u Konstituanti rešeno pitanje o obliku vladavine.“
U predratnom razdoblju Samostalna radikalna stranka, baš kao ni građanska grupa „Republika“ nisu imale razrađeni program ustavne reforme. Činilo se da bi srpski republikanci primenili neki od viđenih evropskih modela – švajcarski, francuski ili španski sa manjim izmenama i prilagođavanjima. Takođe, list Republika zamerao je samostalcima oportunizam. Načelni Prodanović nije baš ideologiju uvek pretpostavljao pragmatizmu:
„REPUBLIKANSKI oblik nije nam bio cilj nego jedno sredstvo, da se održi narodno i državno jedinstvo i izvrše velike i blagotvorne reforme neophodne za narodno blagostanje. U našoj monarhiji to je bilo nemogućno: ona je služila samo najvišim klasama i najbogatijim slojevima našeg društva. Jugoslovenska Republikanska Stranka našla je da naša republika treba da bude: federetivna, narodna i socijalna.
Centralizam se pokazao kao rđav politički sistem i u državama u kojima postoji vekovima. Država je proširila svoje funkcije; njoj nije danas jedini zadatak da štiti život i imanje svojih građana, i da čuva narod i zemlju od tuđina. Od policijske ona je postala socijalna država prihvatila se novih problema, primila mnoge nove dužnosti, umešala se u raznovrsne odnose svojih građana, preuzela nase mnoge brige i poslove.
Centralisana, ona je nesposobna da ih izvede kako valja, i umesto da ih rešava, ona ih svesno ili nesvesno sabotira. Sem toga naše oblasti živele su desetine vekova razdvojene jedna od druge: one su stvorile svoje zasebne kulture, stekle specijalne mentalitete, odnegovale osobene tradicije, koje je štetno naglo kršiti; dobile izvesne naročite etičke pa i etničke odlike. Stegnuti ih do sitnica u jedan isti kadar politički, dati im u svemu podjednake zakone i ustanove, znači pokušati da se sa nekoliko kilograma štampane hartije uništi ono što je stvarano više od dvnajst vekova.
Ko hoće mnogo da stegne, ne steže ništa, – kaže, i s razlogom, jedna francuska poslovica.“
POTREBA nove države da bude i „federativna“ i „republika“, otvarala je u ovom Prodanovićevom spisu ponovo veliko pitanje države uzora i povezanosti reforme društva sa preokretom u političkom sistemu. Prodanovićevo stanovnište – da je moć predsednika SAD prevelika, te neodgovornost vlade pred Kongresom, kao i činjenica da Francuskoj narod „ne vredi gotovo ništa“, a „parlament“ iako mu je vlada „igračka“ može biti i prosto „oruđe u rukama okretnih političara“ – ostavljao je malo izbora za uzor. Jugoslovenskoj federativnoj republici trebalo je nešto više. Zato je preporučivao, što je bilo najbliže željama republikanske grupe u Srbiji 1907. godine, da bude primenjen švajcarski sistem. Kao ključno iz ovog sistema Prodanović je 1923. video narodno pravo zakonodavne inicijative i referenduma. To bi bila, prema njegovom mišljenju, istinska kontrola celokupnog državnog aparata. Autorov najvažniji zadatak, stvaranje „socijalne i solidarističke“ republike, bio je, kako je verovao, lako ostvariv, ukoliko bi narod dobio punu vlast u svoje ruke.
Vreme će pokazati šta su ovi zahtevi nagoveštavali, kojoj političkoj snazi su ove ideje najviše odgovorale i kako se sve završilo. Republikanska stranka bila je jedna od, svega, četiri stranke, koja je tokom trajanja jugoslovenske monarhije u svom nazivu nosila odrednicu „jugoslovenska“. Takvo opredeljenje menjalo je donekle njena polazišta ali i ciljeve. Odanost švajcaraskom i francuskom republikanizmu dodatno su je ograničavale u podeljenoj, napetoj, nacionalističkoj, revolucionarnoj i neprekidno kriznoj politici međuratne države.
DREVNI IDEALI
U ISTORIOGRAFIJI je prevladavalo mišljenje kako je republikanizam u Srbiji bio sporedna i nedovoljno razvijena i moćna politička snaga. Ideološka matrica iz vremena realnog socijalizma glasila je da je srpsko društvo, posebno u prvim decenijama borbe za samostalnost, bilo toliko nerazvijeno da je njegov republikanizam bio blizak idealu drevnih društava. Takav republikanizam bio je, prema ovom narativu, protivan monarhiji, kapitalizmu i središnjoj monarhijskoj vlasti, a naklonjen idejama radikalne levice i komunizma.
SUTRA: IDEJE O REPUBLICI KAO DEČIJA BOLEST 19. VEKA

DžEJ DI VENS UDARIO NA ZELENSKOG: To što on radi je apsurdno
U INTERVJUU za internet portal UnHerd , američki potpredsednik Džej Di Vens nazvao je napade ukrajinskog predsednika Volodimira Zelenskog na SAD „neproduktivnom retorikom“ i „apsurdnim“.
15. 04. 2025. u 10:27

MAKRON POSLE RUSKOG NAPADA: Hitno nam je potreban mir
RUSKI raketni napad na grad Sumi na severu Ukrajine naglašava hitnu potrebu za nametanjem primirja Rusiji, izjavio je danas predsednik Francuske Emanuel Makron.
13. 04. 2025. u 15:34

"SINA SMO SAHRANILI U NIKŠIĆU" Željko Samardžić o najvećoj životnoj tragediji: "To je bila tuga za sve nas"
PEVAČ progovorio o bolnoj temi.
15. 04. 2025. u 10:18
Komentari (0)