FELJTON - KADIĆI NISU DRŽALI DO VLASTI SA CETINJA: Kadićisu bili zadrti plemenici i nisu imali bliske veze sa vladikama i Crnogorcima
LjUDI su najčešće ono što je u stvari njihovo djelo.Zapravo, samo je onaj živio čije djelo i nakon smrti živi., kaže jedna stara poslovica.

Knjaz deli pravdu, Foto Slika M. Volneja iz knjige "Kadići od Bovana do naših dana"
To su dobro znali i preci današnjih Kadića. Stoga i nije slučajno što Andrija Dragov Kadić nije mogao da oprosti onu pošalicu o daru vladike Rada Manojlu Pešiću, velikom junaku svoga vremena. Pred Božić 1835. ode on sa bratom Zekom i ubi Mirčetu i brata mu Tiodora. Pešići na to odgovore i za osvetu ubiju dva Kadića sa Bovana.Perjanici vladičini, međutim, uspiju da uhvate braću Kadiće,zatvore ih u tamnicu Guvernaduricu i po Njegoševom naređenju, nakon strašnog mučenja i zlostavljanja, ubiju.
To je razgnjevilo Kadiće koji ni do tada nijesu mnogo držali do vlasti na Cetinju, niti su plaćali porez. Izmaknuti na sam kraj Bjelopavlićke ravnice organizovali su presretanje turskih karavana, otimali tovare, a plijen najčešće ostavljali za sebe, ili dijelili sa ostalim bratstvenicima iz ogranka Milekovića .Tako je bilo i u doba svetog Petra,velikim dijelomi u Njegoševo vrijeme , pa sve do dolaska knjaza Danila na vlast.
Za njih se govorilo da su najjače bratstvo u plemenu. Petar Šobajić navodi da su mah počeli gubiti od kraja 18. vijeka kad su Bjelopavlići zajedno sa Piperima ušli u sastav Crne Gore.
„BILI su zadrti plemenici i nisu hteli imati nikakve veze sa vladikama i Crnogorcima, njima su uvek nasuprot stajali. To ih je i slomilo, a ojačalo njihove protivnike Boškoviće, koji su baš usled veze sa Crnogorcima sve više jačali. Sve dok su bili u plemenu kažu da su imali moći i Milekovići , kako su na šire zvali Kadiće, Šaranoviće, Pavličiće i Peleviće po nekom Mileku od kojeg vode poreklo. Ako nisu bili jači, a ono su se jednačili po snazi sa Kaluđerovićima.
Petar Šobajić, koji je ovo zabilježio,navodi da je nadgornjavanje Kadića i Boškovića trajalo sve do ubistva knjaza Danila i istrage Kadića.
INAČE, mladi knjaz nije trpio neposlušnost, pa je počeo da disciplinuje brdska plemena, u prvom redu Kuče, Pipere i Bjelopavliće, o čemu svjedoče njegove krvave pohare, ubistva plemenskih prvaka i nedužnog stanovništva, otimanje i uništavanje imovine i druga nepočinstva za vrijeme njegove vladavine.
Ne manje od njegovog apsolutizma i bezdušnosti,nakon ukidanja Opštenarodnog zbora, kao najdemokratskijeg oblika učešća naroda u vlasti u protekla skoro četiri vijeka, njegove samovlasničke tiranije i prevrtljivosti, njegovog nemilosrđa i nepopravljive pakosti, ugled knjaza Danila je krnjio, a mržnju većine naroda izazivao njegov brat, vojvoda Mirko, koji je bio, ako ne u svakoj prilici inicijator i podstrekač, a ono svakako najpouzdaniji izvršilac knjaževe volje i vlasti. U svim najtragičnijim i najkrvavijim poduhvatima i odlukama, neizostavno se javlja njegovo ime, gotovo bez izuzetaka u glavnoj ulozi.
Ugled mu je,međutim, naročito porastao 1852. godine, poznatije kao Omer-pašina godina, odnosno nakon velikih uspjeha u borbama sa Turcima. Ipak, sujetni, mladi gospodar Crne Gore, prvi koji je skinuo vladičansku mantiju i proglasio se svetovnimvladarom, i dalje je strepio za svoj položaj i nastojao da u korijenu sasiječe svaku pomisao Pera Tomova i njegovih pristalica da ga izbace iz sedla. U tim obračunima je pokazao izuzetnu oholost, upornost i nemilosrđe. O tome možda najbolje govori jedan grozni primjer iz Bjelopavlića, slučaj koji se zbio na početku vladavine knjaza Danila, koji je zabilježio Budo Simonović. Riječ je o tragediji bjelopavlićkog plemenskog kapetana Stevana Điknića, odnosno Stevana Điknina, kako je bio poznat u narodu.
Stevan je bio posmrče. Otac mu Lazar poginuo 1780. godine na Morači u boju sa Turcima i sina mu, kako je to tada bio običaj, zvali Stevan Điknin, tim više što je Đikna izgleda bila čovjek-žena, dobra i od dobroga da nije bilo sramota da joj se sin po njoj kazuje.
I Stevan stasao u dobrog čovjeka i junaka koji je stekao kapetanski čin na sablji i pušci tako da ga je i Njegoš opjevao u „Ogledalu srpskom“.
Stevanu se, međutim, nije dopadao Zeko Mali i nije to ni krio – otvoreno je govorio i prvenstvo davao Peru Tomovu. Knjaz nije takve trpio i brzo je smislio kako da mu se osveti, da opameti i njega i druge.
Dva Stevanova sina, Gošo i Tiodor, bili su tek pristasali, ali već oglašeni kao hajduci i junaci bez mane i straha. Knjaz Danilo ih, međutim, oglasi krivima – da oni pored Turaka ubijaju i Crnogorce, i osudi ih na smrt. No, valjalo je pohvatati takve gorske vukove pa se Danilo poslužio lukavstvom. Poslao je perjanika kod kapetana Toka Nikina Šaranovića i naredio da zakaže zbor Bjelopavlića kod crkve na Jelenku, računajući da će tu, ne sluteći zlo, doći i sinovi Stevanovi.
Tako i bilo. Na zbor došli i Gošo i Tiodor i perjanici ih oni čas pohvatali, povezali i poveli na kapetanski sud na Prentinu glavicu. A presuda se odmah znala: ko tamo krene taj se neće glave nanositi… Usput, dok su ih sprovodili, komandir perjanika udari Goša i brekne mu:
— Živni, pogani od pogani!
Gošo, koji je i za manje skidao glave, a bio izuzetna ljudska snaga, segne, raskine veze na rukama i zgrabi komandira za grlo da ga zadavi i zubima zakolje. Spase ga ostali perjanici — pripucaju i ubiju Goša i ispod njega jedva živog izbave svog komandira.
Iako svezan, Gošov brat Tiodor iskoristi tu gužvu i strku i pobjegne prema selu Kolašinovićima. Ali, bio je zle sreće. Kad je izgledalo da je umakao i unio glavu, pukne mu gatnjik na gaćama, a on sa rukama saveznim na leđima nit mogao gaće dići nit se njih kako kurtalisati. U tome naiđe jedan komšija i bližnji mu rođak. Tiodor se ponada da ga je ogrijalo sunce, da će mu on pomoći da se kurtališe nevolje i izbavi glavu, ali rođak zaboravi rođaštvo i Tiodora preda perjanicima koji su pristigli u potrazi za njim.
Tiodora, naravno, strijeljaju na Prentinoj glavici i onda i njega i brata mu Goša, po naređenju knjaza Danila, objese da vise tu za petnaest dana kao opomena svim ostalim Bjelopavlićima kako će proći oni koji su nepokorni i nevjerni gospodaru sa Cetinja.
KRUPNI I STASITI
"Kadići su bili krupni ljudi, stasiti, pravi soj. Kad je viđen krupan čovek u plemenu, pitalo se je li Kadić ili je od odive njihove, toliko su odskakali od drugih plemenika tom osobinom. Od njih su se ženili i s njima prijateljila najbolja bratstva u plemenu, a prijatelji su im bili i glasiti Crnogorci: S mnogim bratstvima u plemenu su se krvili, hteli su svoj prestiž, te kažu da su bili nasilnici i orijati. Od njih i od Jovanovića iz Pavkovića je palo po pet mrtvih zbog ovog slučaja: oženio se bio jedan Jovanović od njih, pa ga žena ostavila i pobegla u rod, a Kadići je, ne pitajući joj muža, preudali u Pipere."
SUTRA: KNjAŽEV UDAR NA PIPERE OPOMENA BJELOPAVLIĆIMA

MONSTRUOZNO! Ovaj hoće da vlada Srbijom! Žene mu krive kad ih neko siluje ili prebije!
VUK Nektarijević, student blokader sa Mašinskog fakulteta u Beogradu, koji je tobož biciklom išao u Strazbur, ima u najmanju ruku problematične stavove.
20. 04. 2025. u 14:35

MAKRON POSLE RUSKOG NAPADA: Hitno nam je potreban mir
RUSKI raketni napad na grad Sumi na severu Ukrajine naglašava hitnu potrebu za nametanjem primirja Rusiji, izjavio je danas predsednik Francuske Emanuel Makron.
13. 04. 2025. u 15:34

OTVOREN HRISTOV GROB Evo šta su našli: "Kolena su mi klecala, nisam to očekivao - vekovima je bio zatvoren" (VIDEO)
"APSOLUTNO sam zadivljen. "
19. 04. 2025. u 08:39
Komentari (0)