TITOVA VILA U ZAGREBU I DEVIZE SA GOLOG OTOKA: Mika Špiljak mi je lično kazao da će izgradnja Titove vile koštati oko pet milijardi dinara

OVE redove ispisujem u vreme kada su razne priče u takvom zamahu da normalna ljudska pamet nije u mogućnosti da ih sve razvrsta.

ТИТОВА ВИЛА У ЗАГРЕБУ И ДЕВИЗЕ СА ГОЛОГ ОТОКА: Мика Шпиљак ми је лично казао да ће изградња Титове виле коштати око пет милијарди динара

SARADNjA Tito i Leka iz vremena kada su bili najbliži saradnici, Foto Arhiv porodice Ranković

Više se, zaista, ne zna protiv koga je „ovo“, a za koga je „ono“ što se priča. Šta se tu hoće i ko lovi u mutnom?!

Jedino u šta sam siguran jeste smišljena namera da se otkrije bilo kakav kompromitujući materijal po mene i moju porodicu. Niko neće da shvati da su takva traganja uzaludna kad sam ja u pitanju. U tom cilju se hapse i saslušavaju ljudi, insistira se da potvrde bar nešto za mene i još neke drugove. Glad za aferama razvijena je do maksimuma. Verujem da će im jednog dana sve to dosaditi, zamoriće se baš kao i ona lisica koja je danima išla za ovnom u nadi da će mu otpasti ono što vuče između svojih nogu. Sejači tih raznovrsnih ujdurmi izmislili su kako sam smislio gradnju vile za Tita u Zagrebu u cilju njegove kompromitacije ili da bih ga tamo smestio u momentu mog preuzimanja vlasti! Po drugoj varijanti, ja sam to učinio da bih opravdao izgradnju sopstvene vile u svom rodnom mestu!

U svemu tome ima ponešto i otužno i smešno, ali nema ko da se smeje, jer su namere isuviše providne. Ako organizatore ove jadne kampanje interesuje kakva-takva istina, mogu im reći da stvarno nisam ništa znao o ovoj Titovoj vili...

Još nešto. Kad smo prošle godine posetili poplavljene krajeve kod Osijeka, Mika Špiljak mi je lično kazao da će pomenuta vila koštati oko pet milijardi dinara.
„Budžet nam“ – kazao je Špiljak – „podbacuje na svim linijama, a Stevo nas bezobzirno uvaljuje u ovako tešku investiciju“.

I njemu sam, kao trećem po redu, stavio do znanja da ništa nisam znao o tom projektu i napomenuo mu da se kuknjavom ne može ništa postići sem daljeg raspirivanja neprijatnih komentara.

Inače, moja vila je, što bi narod rekao, sviralo na vrbi. To je sada postalo jasno i mnogim radoznalcima koji su dolazili u moje selo iz raznih krajeva da se uvere koliko su priče istinite. Na mestu gde sam se rodio, kao što se, prirodno, rađaju i sva ostala deca, postoji još uvek jedna seoska dotrajala kuća. To znaju mnogi od mojih vajnih kolega koji sada šire priče o nekakvoj vili, iako su ponekad, zajedno sa mojom porodicom, odlazili tamo na izlete. Dakle, praznu kuću i gole zidove – to su mogli da vide radoznali drugovi. Zahvaljujem svima na uloženom trudu u utvrđivanju „istine“ .

Ipak bih hteo bar nečim da zadovoljim zluradost pojedinaca koji se polomiše u traganju za mojim zloupotrebama, vanrednim privilegijama i tome slično. Ne znam da li ću u ovome uspeti, ali svejedno, ipak je moja dužnost da ispričam istinu – odnosno kako je stvarno bilo.

Dakle, umesto raširene priče o mom dvorcu, postoji obična porodična vikend kuća u Dubrovniku. Njena gradnja je započeta 1963, a završena sledeće godine. Učestvovale su još dve porodice sa kojima smo u srodstvu. Ovo ne navodim radi nekakvog izgovora, jer nemam nikakvog razloga za to. Uostalom, daleko bi me odvelo ako bih ovde nabrajao ko sve, od kada i kakve sve vile i vikend kuće ima na jadranskoj obali, u planinama i šumama, pored reka i jezera, u gradovima...Uostalom, lepo kaže naš narod da ne laje kuče sela radi, nego sebe radi!

NAVEŠĆU neke od primera koji će stvorenu atmosferu osvetliti. Naime, već 21. juna M.(ilan) Mišković je pozvao u Beograd Slavka Berta, upravnika Kazneno-popravnog doma na otoku Goli. Okolišnim putem, veoma oprezno, Mišković je proveravao privredno poslovanje Doma i uspostavljanje deviznog računa u švajcarskoj banci. Na pitanje da li se sa tog računa može isplatiti nabavka nekih tehničkih sredstava za potrebe Saveznog sekretarijata za unutrašnje poslove, Berta je odgovorio Miškoviću da se svi podaci o tom deviznom računu nalaze u Sekretarijatu. Iz tih podataka lako je moglo biti vidljivo šta su odeljenja do sada nabavljala, po čijem odobrenju, a takođe i kako je obavljeno isplaćivanje.

Posle ovog blagougodnog razgovora, Berta je pošao u Ljubljanu da obavi neke privredne poslove za KPD. Međutim, na Ljubljanskoj železničkoj stanici njega dočekuju trojica islednika i odvode ga u Sekretarijat unutrašnjih poslova Slovenije, gde otpočinje saslušavanje o pomenutom deviznom računu. Pošto pred njima nije priznavao postojanje nikakvih deviznih sredstava u inostranoj banci, morali su dozvoliti da telefonom razgovara sa Miškovićem.

Tek posle toga, otpočela je igra otvorenim kartama. Berta je potvrdio postojanje deviznog računa, a oni su mu postavili pitanje korišćenja tog računa. U početku nije znao o čemu se radi i šta se hoće, pa ih je upućivao na Savezni sekretarijat, rekavši da su oni kroz privredno poslovanje i odobreni šverc stvarali devizna sredstva, a da je njima raspolagao Sekretarijat. Kad su islednici uvideli da drugačije neće ići sa Bertom, obavestili su ga o šesnaestom junu i svim zbivanjima u vezi sa tim datumom. Kako su mislili da je time postignut određen utisak, stvorena povoljna atmosfera. a i uneto malo i straha, Bertu je postavljeno sledeće i ključno pitanje: šta je nabavljeno sredstvima s tog deviznog računa za Stefanovića i Rankovića?

IZJAVLjUJUĆI da neće odgovarati na pitanja ukoliko se ne bude vodio zapisnik, što je odmah i usvojeno, Berta je rekao sledeće: „Prvo, za Stefanovića je kupljena jedna lovačka vindjakna prilikom njegovog službenog putovanja u Teheran kod princa u lov, a taj izdatak je lično podmirio u dinarima; drugo, za Rankovića nije ništa nabavljeno; treće, za Stambolića su kupljena tri štofa za odelo, a za Juditu (njegovu suprugu) podosta razne robe, od čega je samo deo nadoknađen u dinarima, ali o tome treba pitati Stambolića i one koji su vršili nabavke u inostranstvu“.

Među islednicima je nastalo nelagodno komešanje, pa je jedan od njih primetio da ih takve stvari ne interesuju. Berta je zatim dodao da je za Brajnika (Edu) nabavljeno toliko raznih artikala da o tome samo on može podneti izveštaj.

Kako su, međutim, stvari uzele neprijatan tok, Berta je energično prekinut i time onemogućen da kaže istinu, čak je bio i ukoren što je sebi dopustio toliku nesmotrenost da se udalji od predviđenog dnevnog reda. Odmah je sproveden u Gorski Kotar i stavljen u zatvor, u kojem je ostao više od mesec dana pod istragom. U međuvremenu je proveravanjem utvrđeno da je pomenuti devizni račun sasvim legalno registrovan kod naše banke, da je viceguverner odobravao sve nabavke tehničkog materijala za potrebe Sekretarijata, da je Mijalko Todorović odobrio Kaznenopopravnom domu da se bavi i takozvanim državnim organizovanim švercom, pored redovnih privrednih poslova kojima se inače bavi Dom. U stvari, Berta je sve ovo znao, ali im nije hteo govoriti zato što je to poznato i onima koji ga gone, a on i ne zna zašto ga gone i koji će pravac uzeti njegov slučaj. Tako, dakle, na veliku žalost šesnaestojunaca, nije utvrđeno da su Ranković, Stefanović i Berta državni lopovi.

Ovaj čovek, kojeg ranije nikad nisam sretao, pušten je na slobodu. Pozvan je da se vrati na istu dužnost, ali je on to kategorički odbio izjavom da više ne želi da radi pod takvim uslovima.

KRAJAČIĆEVO ŽIVOTNO DELO

TITOVA vila u Zagrebu bila je životno delo Steve – Ivana Krajačića, ostvarenje njegovog sna kojim je bio ophrvan još prilikom razgledanja istorijskih spomenika i dvoraca u Indiji. Te njegove „plemenite“ i „velike ideje“ prihvatili su drugovi u Zagrebu i krenuli na njihovo ostvarenje. Da ništa o tome nisam znao dobro je poznato Vladimiru Bakariću, a nešto kasnije i Otmaru Kreačiću koji je, u mom prisustvu, iznosio da se o gradnji te vile pričaju fantastične priče u Zagrebu. Mislim da je to bila cena pomirenja između Steve i Jovanke.

  SUTRA: POTURANjE KARDELjEVOG RANjAVANjA RANOVIĆU  

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

ON JE MAĐIONIČAR: Bivši trener Karlosa Alkarasa hvali mladog Španca