KOKA KREATOR IDEOLOGIJE POTROŠAČKOG DRUŠTVA: Koka-kola je onaj proizvod koji čovek stvara da bi mu služio a onda postane njegov rob

KAD je sedamdesetih godina prošlog veka profesor hteo da studente zainteresuje za predavanje o složenostima i banalnostima „ekonomije obima“ onda bi prepričavao anegdotu o naporu Koka- kola kompanije da svoje piće ugura na mesto „krvi Isusove“ koju vekovima simbolizuje - pored hleba nasušnog, tela Isusovog - i vino crveno.

КОКА КРЕАТОР ИДЕОЛОГИЈЕ ПОТРОШАЧКОГ ДРУШТВА: Кока-кола је онај производ који човек ствара да би му служио а онда постане његов роб

ZAKLjUČAK Sigmund Frojd je uočio da kokain čini čoveka "neosetljivim na deprimirajuće elemente", Foto "Vikipedija"

Ode menadžer Koka-kole da pregovara s sveštenikom. Krene izokola ali dođe do suštine - ne samo da Crkva neće trošiti na kupovinu „krvi Svetitelja“ nego bi i kompanija donirala Crkvu i časnog oca lepom sumom zelenih novčanica. Sveštenik odbije. Menadžer povećava sumu. Ne! Još. Ne, ne! Još. Ne, ne i ne! Menadžer baca na sto poslednju sumu, maksimum koji je Upravni odbor pominjao samo u ironičnom prterivanju, kao nemoguću mogućnost. Jer ironija i očajanje su isto stanje, samo glava i pismo. Sveštenik ustaje i odlazi.

Zaprepašćeni menadžer vrti glavom. Neverovatno! Koliko li mu daju ovi pekari kad je i ova suma mala!?

Mnogi studenti se od višesemestralnih predavanja posle sećaju jedino tog saznanja. Neuspeha Koka-kole! Neuspeha? Da li bi se moglo tako reći?

U Meksiku, jednom od najkatoličkijih društava u svetu, sveštenici znaju da umesto vina pričeste vernike koka-kolom i hlebom! Izveštaj s lica mesta: „Neki ljudi piju koka-kolu s religioznom odanošću, a drugi to bezalkoholno piće koriste kao vezu s Bogom. Soda piće koka-kola, koje je izuzetno popularana u Meksiku, često se koristi u verskim ceremonijama. Postoji i crkva poznata kao Koka-kola crkva u mestu Čiapas. U stvari se radi o Crkvi Jovana Krstitelja, ali je ona postala poznata po tome što u ceremonijama koristi proizvode Koka-kola kompanije. Pre nekoliko decenija starešina crkve je odlučio da tradicionalno domaće vino zameni koka-kolom i ta odluka nikad nije opozvana. Prisustvo koka- kole se tu ne zaustavlja. I koka-koline konzerve su deo obreda, i kao dekoracija i kao sredstvo koje pomaže duhovno isceljenje. Inače, koka-kola je u Meksiku dvostruko popularnija nego u Sjedinjenim Državama gde je stvorena“ (Livesty, 2018).

S KOKA- KOLOM - sve je bolje! Coke is it!!! Za „brend“ vino - znamo. Pogled u istoriju i 8.000 godina unazad nalazi tekućinu koja se dobija gnječenjem grožđa, od kojeg ostaje šira, pa onda odleži nekoliko nedelja. Hemijska nauka je posle objasnila da se tada događa proces koji se zove ferementacija a znači razlaganje različitih šećera do etanola a i oslobađa se ugljen-dioksid. Kad se pije prija čulu ukusa, a i donosi posebna raspoloženja. U verskim ritualima je opšteprisutno - od starih Egipćana, u kultu Dionisa kod Grka i Rimljana, kod Mojsijevog naroda, pa i u pričešću kod hrišćana.

Pogled na evropske jezike pokazuje i sličnost etimološkog porekla reči kojom se to piće označava: engleski wine, francuski vin, nemački wein, ruski vino, italijanski vino, srpski vino, španski vino  i potiče od latinske reči winum a Rimljani su ovu reč preuzeli iz eolskog grčkog Fοίνος (woinos).

Brend Sosa-so1a se ni po čemu ne bi mogao uporediti s vinom. Jer vino je izuzetni dar prirode i nastao je čovekovom sposobnošću da se saživi s prirodom i u njoj nađe za sebe najbolje. Koka-kola je od onih ljudskih proizvoda, kako je to uočeno i u filmu Bogovi su pali na teme (The Gods Must Be Crazy Južnoafrička Republika, 1980, reditelj Džemai Ujs), koje čovek stvara s namerom da bi mu oni služili a onda postane njihov rob.

U filmu je opisana drama koja nastane među Bušmanima u pustinji Kalahari, koje su njihovi bogovi poštedeli iskušenja zapadne civilizacije, a onda im iz letelice koja ne maše krilima padne čudni predmet - flaša od koka-kole. Naravno, ne može biti slučajnost što im je pala baš ta flaša - jer u svetu s kojim oni nisu imali komunikaciju koka-kola je najpoznatiji brend.

„Brend“ nije samo nepoznat pojam među Bušmanima, nego je i nama mutan bez obzira na bezbroj definicija. U stvari, radi se o nečemu, šta god da je, čije se ime, u tako dugom periodu i na svim mestima po zemaljskoj kugli toliko puta izvikuje da ono postane najpoznatije među ljudskom vrstom. Kažu, da je to danas koka-kola.

Pošto živimo u potrošačkom društvu - pozna faza kapitalizma - ovo „ime, pojam, dizajn i simbol“ nisu slučajno zaštitini znak takve ljudske zajednice. Oni su glavno sredstvo vlasnika i akcionara za ostvarivanje - profita. Što većeg profita i što duže.

Pogledajmo profil „najvećeg brenda“ u totalitranosti potrošačkog društva. Pratićemo dve faze: prva faza, kad je koka-kola proizvod koji uspešno prati tržišna kretanja i prilagođava se velikim promenama; nazvaćemo je kokainska faza; druga faza - kad koka-kola postaje kreator ideologije potrošačkog društva i sredstvo za održavanje odonosa u tom društvu.

COKE IS IT!!! Otkud „kouk“ u koka-koli? Od cocaine! „Albert Niman, austrijski hemičar, uspeo je  1860. da izoluje glavni aktivni agens iz lišća koji je u Beč doneo svetski putnik tog vremena Karl Šercer, i zaključio da je taj agens imao do tada neviđena anestetička dejstva“ (De Siter, 2019).

Dve i po decenije pošto je koka stigla u Beč, i bila u carskom gradu dobro prihvaćena, pojaviće se u časopisu Zentralblatt für die gesamte Therapie (1884) zapažen rad Über Coca, o koki. Naučnik je izvodio  eksperimente na sebi: „Dva meseca je redovno uzimao 0,05 grama cocainum muriaticuma u  jednoprocentnom rastvoru vode, i zabeležio je glavne fiziološke i psihološke posledice koje su iz toga proizašle. Njegov zaključak je bila preporuka: kokain je čudesan stimulans, i nikakva nuspojava, ni na kraći ni na srednji rok, a omogućuje da se bez napora i umora rade dugotrajni umni i fizički poslovi.“
Mladi psihijatar Sigmund Frojd (1856-1939), o njemu je reč, uočio je da koka deluje „u slučajevima problema sa želucem, metiljavosti, astme, detoksikacije kod alkoholizma ili morfinomanije - ne računajući afrodizijačke i anestetičke primene“. I, koka je dobra zaštita od „funkcionalnih poremećaja koje danas označavamo nazivom neurastenije, to jest slabljenje nerava“. Čini pacijenta „neosetljivim na ‘deprimirajuće elemente’ i postavlja ga na distancu od organa njegovog tela, izvora narečene depresije... kokain je mogao i da ima funkciju anestetika za nerve - za- hvaljujući kojoj bi nervni sistem što podržava psihu mogao biti prepušten zaboravu“ (De Siter, 2019).

Frojdov tekst je s zadovoljstvom dočekala ugledna i moćna porodična apoteka Emanuela Merka iz Darmštata, koja je i sanbdevala doktora sintetizovanim kokainom. Ista apoteka je iz maka proizvodila medicinski preparat kojem je nadenuto ime morfijum. Merk je odmah posle bečke promocije koke počeo da sintetizuje kokain, ali „dugo se radilo o veoma malim količinama (manje od pedeset grama godišnje krajem sedamdesetih godina XIX veka)“. Preduzimljivi Merk je slao lekarima brošure o moći novog leka tako da je „sa proizvodnje od 1,41 kg 1883. godine, fabrika je prešla na porizvodnju od 30 kg već 1885, a prodajna cena se, za isto vreme, najpre udvosturčila pa učetvorostručila“ (De Siter, 2019). Koka se odomaćivala.

KOKA POPUT ISUSOVE KRVI

KOKA (Erythroxylum coca) je zimzelena i grmolika biljka u svojoj pradomovini u Južnoj Americi. Hemijska analiza u njoj nalazi alkaloid kokain, što listu u daje gorkost. Pri telesnim povredama se koristi kao anestetik, ali kad se unese u organizam - vidno podiže „raspoloženje“. Na južnoameričkim pijacama prodaju je iz običnih džakova i smatra se hranom. I odvajkada se koristi u religijskim obredima na južnoameričkom kontinetu. (Ima, dakle, nešto u tome što su Meksikanci u njoj našli "krv Isusovu"!?)

 SUTRA: OKREPLjUJUĆE VINO SA LISTOVIMA KOKE  

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

NAJVAŽNIJI FUDBALSKI DOGAĐAJ U 2025: Vodič za prave ljubitelje