PRIHVATANJE DRUGAČIJIH SKUSTVA BEZ PREDRASUDA: Franše d’Epere je pripadao Afričkoj armiji, što je bio sinonim za francuske oficire

PO POVRATKU u Francusku D’Epere je bio prekomandovan u 4. odeljenje Generalštaba zaduženo za transport, ali je posle dve godine boravka u Parizu zatražio da se vrati u svoj puk kolonijalne pešadije, u činu kapetana.

ПРИХВАТАЊЕ ДРУГАЧИЈИХ СКУСТВА БЕЗ ПРЕДРАСУДА: Франше д’Епере је припадао Афричкој армији, што је био синоним за француске официре

NEMIRAN DUH Franš D’Epere na zadatku u Maroku, Foto Profimedija

Odlično ocenjen od svojih pretpostavljenih D’Epere je potom nastavio karijeru prvo u kabinetu ministra rata De Fresinea, a potom u garnizonima na istoku Francuske gde je 1899. bio u štabu 69. pešadijskog puka u Nansiju u rangu potpukovnika.  Nemiran duh, D’Epere je te godine zatražio odobrenje da obiđe italijansku vojnu akademiju u Modeni i kadetsku školu u Trstu, što je samo bio pretekst da obiđe dalmatinsku obalu, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i Albaniju. Na tom putovanju interesovao se za vojna pitanja, ali i za školski sistem, za raspoloženje stanovništva, istoriju i geografiju oblasti kroz koje je prolazio, a posetio je Zagreb, Sarajevo, Dubrovnik, Kotor, Cetinje i Skadar.  Stečeno iskustvo na putu je bilo jedna od prednosti koje su ga kvalifikovale da bude postavljen za zamenika komandanta vojne akademije u San-Siru.

Posle svega tri meseca provedenih na akademiji, tokom kojih je obavio još jedno od svojih putovanja, ovog puta u Nemačku, imenovan je avgusta 1900. u ekspedicioni korpus u Kini u punom jeku bokserskog ustanka.  Posle godinu dana boravka u Kini, spisku svojih putovanja D’Epere je dodao i Sjedinjene Američke države jer je odabrao da se tim putem vrati u Francusku.

Tokom prve decenije 20. veka, D’Epere je služio u garnizonima na Istoku i Severu Francuske, a istovremeno je zahvaljujući Šatelijeu 1906. bio u misiji u španiji i Maroku u vreme konferencije u Algesirasu, 1910. je boravio u Austriji i Grčkoj gde je između ostalih upoznao i pukovnika Danglisa, budućeg zapovednika grčke vojske na Solunskom frontu, a sledeće godine je posetio Nemačku.  Sa svega 55 godina D’Epere je, marta 1912, postavljen za komandanta 28. alpske divizije stacionirane u šamberiju u rangu generala.

Međutim, samo nekoliko meseci kasnije imenovan je za komandanta trupa u zapadnom Maroku. Francuski protektorat je uspostavljen marta 1912. i D’Epereov zadatak je bio da uguši pobunu marokanskih plemena, koja nisu prihvatala protektorat. Godina i šest meseci koje je proveo u Maroku, bili su od izuzetnog značaja za D’Eperea. Samostalno je vodio operacije na velikom prostoru, zasnovane na smelim i odlučnim pohodima, borio se sa nedostatkom ljudstva i sredstava, pored vojnih imao je i političke odgovornosti, jednom rečju stekao je dragocena iskustva koja će mu biti od velike koristi tokom boravka na Balkanu.  Pošto je pobunu marokanskih plemena uspeo da umiri, D’Epere je po povratku u Francusku, oktobra 1913, postao komandant 1. armijskog korpusa, a sep- tembra 1914, u jeku Velikog rata, i komandant 5. armije.

KAO KOMANDANT komandant 1. korpusa D’Epere je učestvovao u pograničnim bitkama avgusta 1914, a kao komandant 5. armije je učestvovao u bici na Marni, gde je njegovom zaslugom napravljen preokret i odbačena nemačka ofanziva. Za komandanta grupe armija Istok postavljen je 1916, i u tom svojstvu je izrazio rezerve prema planu prolećne ofanzive 1917. generala Nivela, Žofrovog naslednika na mestu glavnokomandujućeg francuske armije. Neuspeh Nivelove ofanzive i serija pobuna u redovima francuske armije dovele su do imenovanje Petena za glavnokomandujućeg francuske vojske. Na frontu D’Epereove grupe armija postignut je ograničen uspeh oktobra 1917. u bici kod Malmezona.

Krajem 1917. D’Epere je saznao da predsednik vlade Žorž Klemanso ima nameru da ga pošalje na Balkan kao glavnokomandujućeg na Solunskom frontu. Pošto nije bio spreman da preuzme komandu od svog klasnog druga sa visoke vojne škole generala Saraja, D’Epere je izjavio da će zamena jednog levo orijentisanog generala, kao što je to bio Saraj, jednim rojalistom i katolikom njegovog kova, imati nesagledive političke posledice, jer će radikali i radikal- socijalisti u Narodnoj skupštini to smatrati političkim manevrom.

Klemanso je posle te D’Epereove izjave poslao u Solun generala Gijomu.

Poraz u bici kod Puta Dama (Chemin des Dames) 27. 5-3. 6. 1918. na frontu D’Epereove grupe armije sever, posle koga su Nemci stigli do Marne kao i 1914, otvorio je pitanje odgovornosti koja je pripisana D’Epereu, iako je njegova grupa armija bila oslabljena jer je armijska rezerva bila prebačena na britanski deo fronta po naredbi maršala Foša, a upravo je nemogućnost da se pošalju pojačanja u odsudnim trenucima odlučila ishod bitke.

Već 6. juna je D’Epere dobio telegram kojim je postavljen za glavnokomandujućeg generala na Solunskom frontu. Ovoga puta je D’Epere imenovanje prihvatio jer, kako je to objasnio Klemansou, nije se radilo o degradiranju, kao što se to na prvi mah moglo učiniti, već o unapređenju, jer je glavnokomandujući na Solunskom frontu bio samostalan, a on je na Zapadnom frontu imao pretpostavljene.  Uprkos spretno smišljenom opravdanju, D’Epere je stigao u Solun sa nesumnjivom željom da iskoristi priliku koja mu se pružila da bez smetnji više komande pruži svoj puni dopri- nos ratnom naporu saveznika. Njegovo iskustvo kao oficira i njegovi lični kvaliteti su mu nesumnjivo dali razloga da se nada da je Balkan sredina gde će moći da realizuje svoje stra- teške zamisli.

FRANŠE d’Epere je pripadao Afričkoj armiji, što je bio sinonim za francuske oficire koji su svoju karijeru najvećim delom proveli u kolonijalnim trupama. Ovu grupu oficira je odlikovala samostalnost u donošenju odluka, iskustvo u složenim diplomatskim situacijama, sposobnost da delaju u međunarodnom okruženju, sklonost ka ratu u pokretu, to jest sve one osobine koje su bile neophodne da bi se moglo komandovati tako raznorodnim trupama koje su bile okupljene na Solunskom frontu. Treba podvući da, pored srpskih, grčkih, italijanskih, ruskih, britanskih, francuskih jedinica, na Solunskom frontu su se borile, i u okviru francuske i britanske armije, senegalske, induske i vijetnamske jedinice. Brojna D’Epereova putovanja svedočila su o obimu interesovanja, spremnosti da se upoznaju tuđa i drugačija iskustva i, pre svega, sposobnosti da se ona tumače i ocenjuju bez predubeđenja, što mu je i omogućilo da poveri srpskoj vojsci ključnu ulogu u proboju Solunskog fronta. Njegov prethodnik u Solunu, Gijoma je, za razliku od D’Eperea, smatrao da su jedino francuske i britanske jedinice potrebnog kvaliteta da mogu da izvedu glavni udar, dok su ostale mogle imati ulogu samo pratećih trupa. D’Epere je, za razliku od prethodnika, svoj novi položaj prihvatio bez predubeđenja, ali i bez preciznih instrukcija, jer ih ni u Generalštabu ni u Vladi nije dobio.

Klemansoova vlada i francuski Vrhovni štab su bili koncentrisani na bitke u Francuskoj. D’Epere stiže u Solun 18. juna, mimoišavši se sa svojim prethodnikom generalom Gijomom, koji je nekoliko dana ranije napustio Solun. Nije znao gotovo ništa o prirodi odnosa između armija različitih nacija pod njegovom komandom. Isto tako nije bio svestan postojanja teritorijalnih sukoba, na primer između Italijana i Srba u Albaniji. Bez političkih ciljeva, mogao je da se posveti svom isključivom zadatku, organizaciji ofanzive širokih razmera. 

IMRESIONIRAN SRBIMA

GENERAL Franše d’Epere  je posebno je voleo posete frontu i različitim generalštabovima saveznika. Tokom svoje posete 29. juna srpskom gene- ralštabu upoznao je vojvodu Živojina Mišića i princa Regenta Aleksandra. Kao ubeđen monarhista odmah se dobro složio sa princom Regentom.  Impresioniran je odlučnošću i borbenošću Srba. Za razliku od svog prethodnika, vrlo se dobro slagao sa Srbima. Promena u srpskoj vrhovnoj komandi olakšava taj savez.

 SUTRA: 

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
PITANJE JE DANA KADA ĆE OTVORENO DA UBIJAJU NA ULICI Vučić: Zemlja nam je u velikoj opasnosti, banda vlada ulicama! Pobedićemo ovo zlo zajedno

PITANjE JE DANA KADA ĆE OTVORENO DA UBIJAJU NA ULICI Vučić: Zemlja nam je u velikoj opasnosti, banda vlada ulicama! Pobedićemo ovo zlo zajedno

PREDSEDNIK Srbije Aleksandar Vučić obratio se naciji iz Palate Srbija posle četiri dana uzastopnog blokaderskog divljanja i napada na objekte, policiju i građane. Poručio je da je pitanje dana kada će blokaderi da otvoreno ubijaju na ulici, jer im je samo to preostalo. Rekao je da će se u narednim danima činiti da se država povukla, a onda će pokazati svu svoju odlučnost i iskoristiti sva sredstva na raspolaganju da se vrati poredak i mir u zemlju. Sa narodom i građanima zajedno, pobedićemo ovo zlo, poručio je Vučić.

17. 08. 2025. u 12:14 >> 12:44

Komentari (0)

SKANDAL! Fatalna stjuardesa koštala fudbalera razvoda! A tek kod koga je pobegla šokirana žena...