SOLUNSKI FRONT ZA ANTANTU JE BIO SIROMAŠAN ROĐAK: General d`Epere je konstruisao auto-mitraljeze koji su jedinicama olakšali proboj fronta

Bugari su bili spremni na sve ratne varke tražeći prekid vatre dok su njihovi pregovarači u Solunu.

СОЛУНСКИ ФРОНТ ЗА АНТАНТУ ЈЕ БИО СИРОМАШАН РОЂАК: Генерал д`Епере је конструисао ауто-митраљезе који су јединицама олакшали пробој фронта

SARADNjA General Franše d`Epere(levo) vrši smotru francuskijh jedinica, Foto Vikipedija

DVADESET PRVI septembar - Lepo vreme. Idem da vidim diviziju jer koja se dobro borila bez velikog rezultata. Treći pešadijski puk je izgubio 1.200 ljudi od 3.000, a Nemci su, da bi našli opravdanje za debakl, tvrdili da su Bugari popustili bez otpora.

Kao i uvek u slučaju neuspeha, Grci tvrde da ih je izneverio sused. To nije tačno.

Britanska pešadija se dobro borila, ali nije imala dovoljno ljudi, a za to nije bio odgovoran Miln već britansko Ministarstvo rata. Zatim idem da vidim 2. puk Zuava, čiji komandant je konjanički oficir i nije se prilagodio na pešadiju. Zatim sam obišao lepi 3. puk grčke konjice (potpukovnik Dela Gramatika, zet Cimbrackisa, bio je na stažu kod 25. puka dragona u Anžeu, kod pukovnika Kernona). Taj puk je u dobrom stanju, ima dobre mađarske konje i ja ga prebacujem na desnu obalu Vardara gde 1. grupa divizija stiže na teren pogodan za konjicu, koju skoro i nema.

U povratku zatičem dobre vesti. Švabe (302. nemačka pešadijska divizija) uzmiču pred desnim krilom francuske Istočne armije, a Italijani okupiraju konačno kotu 1050 koju mi je Monbeli pokazao sa Tridenta i koja ga je toliko brinula.

22. septembar - Vrlo toplo, olujno. Za ručkom, simpatična porodica Fabri. On je savetnik u kasacionom sudu. Još jedna od misija čija korisnost je više nego upitna.

Uveče velika večera kod Adesidesa, Griva, Danglis, Fabrijevi, Raktivan itd. Svi govore francuski. Gospođa Adesides, prijatna Makedonka odrasla u Nemačkoj, priča mi kako je kao mala devojčica krišom nosila municiju komitama u Makedoniju.

Veliki grčki depoi u Solunu omogućuju da se popune gubici Serske i Kritske divizije.

Pored toga, da bi nadomestio manjak ljudstva kod Engleza, stavljam na raspolaganje Milnu pukovnika Orfanidesa sa dva njegova puka i divizijom koji su u stanju da idu na front. 24. puk odlazi u Hortakoj, gde će imati bolje uslove za rad i obuku nego u Narešu.

Jugoslovenska divizija je stigla do Vardara. Zarobili su tri lokomotive, 145 vagona, dva topa montirana na vagonima. Bugari ustupaju pred Englezima.

22,50 polazim za Lerin.

23.SEPTEMBAR - 6 sati, železnička stanica u Lerinu. Video sam Anrija, sve je u redu. Teška artiljerija je stigla i spremna je da počne paljbu.

Zatim idem do Tepavaca gde se Monbeli pakuje da bi krenuo napred. Daje mi jednog svog oficira iz glavnog štaba kao vodiča. Brzo prelazim bugarske i italijanske linije fronta putem koji održavaju Italijani. Zaista odlično obavljaju zemljane radove. Stižemo do Kanatlaraca i glavnog štaba 61. nemačke divizije. Mnogo materijala je ostavljeno.

Nailazimo i na dobro smešten kazino.

U ravnici, berba završena, dosta stogova sena nedirnutih.

Stižem do francuske konjice, i posle Dobruševa, do Žinoa koji sa Masijeom i Krosom užina pored afričkih lovaca koji su tu predahnuli.

Nisam hteo da moju pobedu, kao na Marni, dovede u pitanje neodlučnost konjičkih komandanata. Kao i svi ljudi, Žino je imao svoje mane, ali je bio ratnik. U julu mesecu sam ga upozorio da nameravam da preduzmem veliku ofanzivu i tu predviđam važnu ulogu konjice. On mi je odgovorio: „Moj generale, papirologija nije za mene, dajte mi Masioa da vodi računa o papirima i ići ću gde mi kažete.“ Dao sam mu Masioa koga sam prekomandovao iz 1. grupe divizija i Žino je išao gde sam mu rekao da ide.

Na insistiranje Mišića, nisam okupio svu konjicu kojom sam raspolagao, već sam naredio Anriju da pojača Žinoa sa jednom brigadom pešadije i sa dve grupe artiljerije. Imao je na raspolaganju i auto-mitraljeze koje sam dao da se naprave. Saveznička vojska na Solunskom frontu ima ulogu siromašnog rođaka u okviru Antante, ali je odlučna da ipak ide u ofanzivu.

Pred svima objašnjavam Žinou šta želim od njega, da što pre stigne do Skoplja. Jedina veza između nemačke 11. armije i Bugarske, pošto zauzmemo Prilep, ide preko Skoplja.

Pukovnik de Burnazel i oficiri prvog afričkog pešadijskog puka oduševljeno prate naš razgovor. Neizmerno su srećni jer im je put za napredovanje otvoren. U vazduhu se oseća pobeda.

Idem napred i u Klipači srećem brigadu Italijana, i prihvatam ljubazan poziv da ručam s njihovim generalom.

Nekoliko brda nas deli od Prilepa. Tu su Bugari mogli da postave svoju drugu liniju fronta, ali su brda pusta. Svuda su požari i odjekuju eksplozije depoa municije. Na Istoku vidim francusku konjicu koja maršira prema Prilepu u tri kolone preko Topolčana, Alincea i Masorala. Nalazim da su Italijani vrlo metodični i spori, oni još ne shvataju kolika je naša pobeda.

Vratio sam se u Lerin u 18.30.

Dobre vesti s fronta. Anselm je stigao do Vardara, zarobio je jedanaest celih kompozicija poslatih za evakuaciju brojnih magacina s fronta.

Plašeći se ratnih varki, naredio sam da se operacije ne zaustavljaju ukoliko Bugari traže prekid vatre, a da pregovarače pošalju meni.

24.septembar - Ujutru radim u glavnom štabu francuske Istočne armije. Polazim iz Lerina u 8 sati i stižem u Prilep oko 11.30 pošto sam video brojne depoe municije koji su eksplodirali.

Stanica je nedirnuta, ogroman ratni plen. Nemci su spremali svoje zalihe za zimu. Vozovi žita je trebalo da krenu za Nemačku i da preko uskotračne železnice stignu do glavne pruge kod Gradskog. Tri vagona toaletnog papira za ambulante, ništa nije zanemareno.

Naša konjica je gladna. Ona tako brzo napreduje da snabdevanje ne može da je prati.

Nailazim na nekoliko zaostalih marokanskih spahija, koji bez hleba jedu marmeladu iz jednog velikog suda. Kad podignu glavu da bi disali, njihova prašnjava brada puna marmelade predstavlja izvanredan prizor.

Grad je nedirnut. U opštini, aktivan i inteligentan kapetan Ameil se trudi da se snađe u dosta složenoj situaciji. U grad su istovremeno ušli konjica, koja je stigla sa juga, a sa jugoistoka brigada Beatriks 11. kolonijalne divizije i delovi Trikupisove divizije.

Meštani su ih dočekali raši- renih ruku. Bilo je nekoliko nereda. Kad sam ga sreo, Princ Regent mi se bez gorčine žalio na silovanje nekoliko lepih makedonki od Senegalaca iz Beatriksove brigade. Oni nisu razumeli da grad koji se nalazi iza linije fronta, koju su posle tri dana borbi probili, ne pripada neprijatelju. Uostalom, ustanovio sam da su simpatije meštana usmerene više prema Sofiji nego Beogradu.

Gradonačelnik koji je završio maturu u Eksu u Provansi i apotekar koji je studirao u Belgiji služe kao tumači. Sve se smiruje. Žito uzeto na stanici će biti samleveno, bugarski zarobljenici će poslužiti kao pekari i svi će jesti. Francuska vojska će biti snabdevena hranom zahvaljujući trupama koje napreduju.

Ručam u kući u kojoj je stanovao general Stojben, komandant 11. nemačke armije. U dvorištu postoji vrlo udobno sklonište od avionskih bombi. Svuda nemački generali vode ozbiljnu brigu da se zaštite od bombardovanja.

U dolini, nailazim na intendanturu konjice. Francuska Istočna armija ih je usmerila suviše na zapad, te moram da ih preusmerim na sever. Uostalom, to sam mogao da učinim bez zakašnjenja jer sam, izlazeći iz Prilepa, video Anrija koji dolazi. Desno krilo Bugara još uvek drži visove iznad Bitolja. Tim bolje, više će ih biti uhvaćenih u klopku.

Vraćajući se glavnim putem imam problema da pređem Crnu reku jer se glavni most popravlja. Zaustavljam se da vidim napad na kotu 1200 Borijusove divizije. Kako je na- gib dosta strm lepo se vide prepreke kako se penju i talasi pešadije koji su tik uz prepreku.

U manastiru Sveta Nedelja, na ulazu u Bitolj, srećem Sibena koji stiže na čelu 76. pešadijske divizije. Hrabar vojnik, ali neodlučan, nije se promenio od Remsa 1915. Na stanici u Bitolju, ponovo otvorenoj za saobraćaj, nalazim svoj voz. 
To je dokaz ozbiljnog napretka. 

OGROMAN RATNI PLEN

U PRILEPU želeleznička stanica ostala  je nedirnuta. Zarobljen je ogroman ratni plen. Nemci su spremali svoje zalihe za zimu. Vozovi žita je trebalo da krenu za Nemačku i da preko uskotračne železnice stignu do glavne pruge kod Gradskog. Bežeći u panici da sačuvaju živu glavu Nemci ništa nisu stigli da ponesu sa sobom. Ostavili su i tri vagona toaletnog papira za ambulante, ništa nije zanemareno.

 SUTRA: PREDAJA BUGARA NAJAVLjUJE PORAZ CENTRALNIH SILA  

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

SLOBA STAO NA STRANU KOMPOZITORA: Verujem Raletu, sve je to u naletu ljubavi i STRASTI