PRECI VELIKOG NAUČNIKA NACIONALNI RADNICI: Teslin otac u Plaškom završio bogoslovsku školu

PRECI Nikole Tesle i po očevoj i po majčinoj liniji bili su ugledni ljudi i nacionalni radnici, uglavnom oficiri i sveštenici.

ПРЕЦИ ВЕЛИКОГ НАУЧНИКА НАЦИОНАЛНИ РАДНИЦИ: Теслин отац у Плашком завршио богословску школу

Tesla ispred kalema, Foto Vikipedija

Među sveštenicima bilo je monaha i episkopa. Njegov otac Milutin, rođen je 3. februara 1819. godine u selu Raduču, u kojem po popisu s početka XVIII veka ima tri porodice Tesla. Domaćini tih kuća bili su Božo, Milašin i Stoijak. Milutin je kršten u pravoslavnom hramu u Raduču, koji je sagrađen 1725. godine i posvećen Svetom proroku Iliji. Teslin deda po ocu, Nikola, bio je oficir. Služio je kao narednik u Napoleonovoj vojsci, jer je Vojna krajina od 1809. do 1813. godine bila pod francuskom vlašću.

O njemu znamo i da se sa još nekim graničarima zbog gladi u Lici preselio u Srem odakle se vratio u Liku nakon dve godine. Nalazimo ga i među pretplatnicima knjige Franje Juliusa Frasa „Topografija karlovačke vojne krajine”, gde je upisan kao pretplatnik Gosp. Nikola Tesla, cestovni nadzornik. Imao je dva brata, i bio je oženjen Anom, ćerkom oficira Kalinića, sa kojom je imao petoro dece, dva sina i tri ćerke.

Foto: Printskrin

Majka i otac Nikole Tesle

Milutinov brat Josif stekao je vojničko obrazovanje i postao oficir. Bio je u činu carskog kraljevskog satnika kapetana. Ostao je upamćen i kao vrstan matematičar, koji je napisao nekoliko knjiga iz ove oblasti, od kojih su se neke koristile kao udžbenici u vojnim zavodima. Vojničku karijeru okončao je u Petrovaradinu, penzionisavši se u činu majora 1. novembra 1872. godine. Umro je u Sremskoj Mitrovici gde je i sahranjen. Bio je pretplatnik knjige pesama o junaštvu Miloša Obilića - „Gusle Miloševe ili Boj Srba u Ercegovini”, koja je objavljena u Pančevu 1862.  Njegov sin Milutin živeo je sa porodicom u Rumi kao železnički inspektor. Bio je lošeg materijalnog stanja i za pomoć se obratio bratu od strica Nikoli uputivši mu pismo u novembru 1892. godine u kojem mu piše:

„Ja sam sin pokojnog kapetana Josipa Tesle tako rekuć moj papa i vaš otac Milutin bili su dva rođena brata. Oprostite daklem da se usimam slobodu vama pisati nevolem se snikim samerit, a najmanje s mojim bližnjim rođakom. (...) Ja bi vas lepo molio dragi bratič, pružite vašu desnu ruku, na moju siromašnu familiju, pomašite mi malo, da mogu moju dece odraniti. Nemam nikakve fotografije od mene izvolite se sada sliku moga oca, kad budemu boljem stanu, daču se smojim Družtvom fotografirati, pa ču vam poslati. Ostajte mi sbogom, primite iskren pozdrav od mene i od moje familije - Vaš bratič Milutin Tesla stražar u kolodvoru.”

ZAVRŠIVŠI osnovnu školu u Gospiću Teslin otac je školovanje nastavio u vojnoj školi, koju je napustio zbog nespremnosti da podnese tvrdu vojničku disciplinu koja je bila u suprotnosti sa njegovom prirodom i karakterom. U Plaškom će upisati 1845. godine i završiti bogoslovsku školu koja je bila smeštena u kući vladike Lukijana Mušickog (1777-1837). Kao najboljeg đaka u generaciji, odmah po svršetku školovanja, Milutina je u čin đakona rukopoložio episkop Evgenije Jovanović i poslao ga u Štikadu, kod Gračaca, za pomoćnika tamošnjem svešteniku. Pred rukopoloženje Milutin se oženio Georginom Đukom Mandić, ćerkom prote Nikole Mandića.

Foto: Iz Muzeja Nikole Tesle

Josif Tesla, stric Nikole Tesle

Iz Štikade, nakon nepune godine, premešten je u Senj, malu ali značajnu srpsku crkvenu opštinu na primorju. Senj Bijeli kako su ga Srbi zvali, proslavili su srpski uskoci među kojima se isticao, i koga je pesma opevala, Ivo Senjanin. Ništa manje nije značajan ni Nikola Jurišić koji je pobedio Sulejmana Veličanstvenog kod Kisega. Novosadska „Danica” 1861. piše: „Stoletna borba ništa im nahudila nije, već ih još većim junacima načini. Stojan Janković, Ilija Smiljanić i drugi junaci iz Ravnih Kotara, Senja i Zadra načiniše od Dalmacije drugu klasičnu zemlju srbsku, na koju Srbin pomišljajući oseća istu nasladu i ponos (...).” Senj je, uz morsku obalu, krasila kula Svetoga Save podignuta u XV veku kao deo gradskih zidina. Nju u svojim radovima pominju Vaniček Franc  i Dragutin Franić.  Kula je više puta obnavljana, a nakon Drugog svetskog rata preimenovana je u Kulu Šabac. U Senju su rođeni istoričar Pavle Riter Vitezović, autor čuvenog dela Serbia illustrate, i veliki Srbin katolik Lujo Bakotić, pisac knjige Srbi u Dalmaciji, „od pada mletačke republike do ujedinjenja.”

Prota Milutin je u Senju ostao do 1852. godine. Živeo je sa porodicom u vrlo oskudnim prilikama. Iako je nakon revolucije 1848. godine proglašena verska ravnopravnost, položaj Srpske pravoslavne crkve i Katoličke i dalje se nije mogao porediti. Parohije i sveštenstvo Srpske pravoslavne crkve izdržavalo se prilozima većinom siromašnih parohijana i uživanjem malog poseda. Katoličke parohije, pored imetka koji je po pravilu bio veći od imetka pravoslavnih parohija, dobijale su i pomoć države koja je za pravoslavne redovno izostajala. Položaj pravoslavnog sveštenstva nakon 1848. postao je još lošiji. Tim povodom u jednom svom obraćanju Milutin će kritikovati i opominjati Senjane. U vreme boravka u Senju on je bio više puta ozbiljno bolestan, naročito tokom 1850. i 1852. godine. U tim periodima menjao ga je Georginin brat Tomo Mandić. U Senju su rođeni Nikolin brat Danilo i sestra Milka.

PORED srpskog i crkveno-slovenskog, prota Milutin govorio je nemački i italijanski. Za ondašnje prilike imao je ozbiljnu biblioteku koju su krasila dela srpskih i nemačkih stvaralaca. Prota Milutin bio je jedan od najprilježnijih i najpoštovanijih srpskih sveštenika u Lici. Bio je profesor veronauke u školi u Gospiću. Na razne načine zastupao je narodne i crkvene interese. U brojnim člancima objavljenim u tadašnjoj štampi uporno se borio za srpsku stvar i poboljšanje života srpskog naroda. Članke je najviše objavljivao u „Srpskom Dnevniku”, „Srbobranu” i „Sedmici”. Potpisivao ih je ili svojim imenom ili pseudonimima Rodoljub Pravičić i Rodoljub Srbić. Pseudonimom se uglavnom potpisivao ako je članak objavljivao u nekim hrvatskim novinama, kako bi demantovao neku lažnu novinsku vest iz Like. Tema na kojoj je najupornije istrajavao bila je otvaranje srpskih škola u Lici.

SELIDBA U SMILjAN

NA IZMAKU  leta 1852. godine prota Milutin Tesla  se sa porodicom seli u Smiljan kraj Gospića, gde je postavljen za administratora. Četiri godine kasnije, 10. jula 1856, rodiće mu se i drugi sin Nikola. Za stalnog paroha smiljanskog i člana konzistorijalnog imenovan je u julu 1857. godine. Nakon šest godina 1863. episkop Teofan Živković imenovao ga je za protu u Gospiću.

Tim povodom, žaleći se da nema srpskih škola, piše u novembru 1855. godine u Srpskom Dnevniku: „Lika je po svom prostoru i broju žitelja velika i sastoji se od samijeh Srba (...) U Liki ima više Srba pravoslavnog nego rimokatoličkog vjerovanja.” Iste godine na jesen general Bude Budisavljević, uz podršku prote Milutina, uputio je jadan cirkular ličkom sveštenstvu tražeći od njega da iznese svoje mišljenje o pokretanju jedne srpske škole u Gospiću. U cirkularu, koji je najverovatnije pisao prota Tesla, pored ostalog stoji: „(...) Na isti način imala bi ova škola blagoslovenu svrhu, kako bi se kasnije shodno ovome cilju mogao odlučiti, da bi bilo dobro narod prosvjetiti korisnom naukom i proučavanjem, te mu tako probuditi svjest - da se cijeni sve ono što je nacionalno i što vodi časti, sreći i napretku. Najzad, ova škola bi bila dobra priprema za one mladiće koji bi hteli da se posvete svešteničkom pozivu(...)”.

Godinu dana kasnije prota Milutin piše uredništvu „Srpskog Dnevnika“: „Srbi u Hrvatskoj nemaju ni gimnaziju, ni preparandiju, ni narodnih učilišta. Sinovi ovoga ubogog naroda nisu u stanju pohoditi udaljene škole (...).  Oćemo li ikada ovdje narodne škole imati! Ovdje po nemačkim školama ima knjižica takozvanih bezjačkih, a ima čisto srpskih sa latinskim pismenima, i te se zovu hrvatske knjige.“

Jedan svoj dopis crkvenoj upravi u Senju od 31. jula 1852. godine završiće rečima: „Boga mi moga! Ništa mi tako sveto nije kao crkva moja i praotečeskiji Zakon i običan, i ništa mi nije tako dragoceno kao sloboda, blagosostajanije i napredak naroda MOG i braće, i za ovo dvoje: Crkvu i Narod, gde god budem, gotov ću biti život moj položiti”. 
Od ovih njegovoih dopisa malo je vajde bilo. 

SUTRA: MAJČIN DEDA JE SAM KLESAO I OKIVAO ZAPREŽNA KOLA

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

GROBARI SE TUKLI SA POLJSKIM HULIGANIMA! Tuča navijača o kojoj priča Evropa (FOTO)