POSLE USPEHA ROMANA “DERVIŠ I SMRT”: Meša više nije morao da brine za platu i goli život

IZDAVAČI iz Engleske, Amerike, Savezne Republike Nemačke uzimaju pravo da objave "Derviš i smrt".

Foto: Foto-dokumentacija "Novosti"

Moriset Begić prevodi roman na francuski, a Zoltan Čuka na mađarski jezik.

Iz Beograda jedna lepa vest: 7. marta izabran je za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti, na osnovu predloga Odeljenja za literaturu i jezik (referat su napisali Velibor Gligorić i Mladen Leskovac).

U Narodnom pozorištu u Zenici, sa velikom pažnjom i šire, jugoslovenske javnosti, prikazuje se dramatizacija njegovog romana "Derviš i smrt", u režiji i dramatizaciji Jovana Putnika. Meša je u Putnika imao puno poverenje, pa ipak je sa strahom očekivao premijeru. Bio je zadovoljan - poštovao je Putnikov trud, a predstava je kod publike i kod kritike naišla na dobar prijem.

Piše u "Oslobođenju", 1. maja o poeziji Desanke Maksimović: "Kada sam se, poslije ovog rata, upoznao s Desankom Maksimović, zavolio sam je kao čovjeka. Kao pjesnika zavolio sam je davno prije toga i otada mislim o njoj s divljenjem i govorim s ljubavlju..."

ZAJEDNO sa Živoradom Stojkovićem obrađuje Dučića. Reporteru "Vjesnika" kaže: "Završavam Dučićeva sabrana djela, za koja pišem kritičke napomene; pretražujem rukopise. Knjiga će biti u štampi već idućeg mjeseca, a izdavač je 'Svjetlost'. Osim toga želim da načinim bosansku trilogiju, to jest da poslije "Derviša i smrti" napišem još dva djela. Jedno od njih nosim u sebi, već odavno, to je moj novi junak Mustafa Bašeskija. Bio je imam, a privatno kroničar Sarajeva. Živio je u 17. vijeku i pomalo bilježio sve što se događalo u Sarajevu..."

Selimovićima su početkom avgusta došli u goste Božica i Dobrica Ćosića. Dobrica će u svoj dnevnik (12. avgusta) zabeležiti:

"... Taj hrabri i časni čovek demonstrirao je prijateljstvo prema meni baš u ovim danima, prkoseći bosanskoj vrhušci. Darka i Meša su nas nagradili nezaboravnim gostoprimstvom, sestrinskom i bratskom pažnjom i nežnošću. Njihova dobrota je potresna u svojoj potpunosti i nesebičnosti. Nikad se tim ljudima ne mogu odužiti.

MEŠA uživa u svojoj pobedi i slavi, on u svemu troši svoju slavu, naslađuje se uspehom, kao ja lubenicom. Tog pametnog čoveka kao da je opila slava. Predao se svojoj pobedi. Kako će, ovako srećan, da napiše novu knjigu posle "Derviša"?

Povodom dana oslobođenja Tuzle, 1. oktobra 1968. godine, otvorio je novu, modernu zgradu gimnazije u rodnom gradu: Na prvim "Dučićevim večerima poezije", 9. oktobra, u Trebinju, Meša drži prigodnu besedu.

Izabran je za redovnog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.

Esad Mekuli ga obaveštava, u jesen, da je završio prevođenje "Derviša" na albanski jezik i da će ga "Rilindja" uskoro objaviti.

Cvijetin Mijatović, predsednik Centralnog komiteta SK BiH, bliski prijatelj, ubedio ga je da selidbu ne čini. Došao je sa ženom i Selimovićima prijateljski savetovao da se klone odlaska u Beograd.

IZABRAN je za člana Glavnog odbora Srpske književne zadruge (član će ostati sve do ostavke Glavnog odbora 24. oktobra 1972. godine).

U maju 1969. izabran je za poslanika Kulturno-prosvetnog veća Savezne skupštine, za izbornu jedinicu Tuzla. Poslanički mandat trajaće mu sve do 15. maja 1974. godine. Bio je član Odbora za kulturu Savezne skupštine.

Sa Milovanom Vitezovićem razgovara za "Književne novine": "... Starost se boji sebe, mladosti, života, smrti, uspomene joj postaju muka, nekadašnja veličina prigovor savjesti. Starost je žalosna, jer je zavidna, netrpeljiva, zaboravna, nazadna. Divno bi bilo kad bi se čovjek rađao star i sve se više podmlađivao, dok ne bi na kraju života postao nerazuman kao dijete i čist kao zametak. Bar ne bi bio svjedok propadanja nečega što je nekada bio čovjek..."

A on je bio šezdesetogodišnjak i to su bila prva iskustva starosti.

DOPISNIKU "Politike", na pitanje - Bosna kao velika književna inspiracija - odgovara: "... Turska okupacija je jednima oduzela vjeru, a svima slobodu. Ali i oni koji su prešli u tuđu vjeru, ostali su samo Bosanci, čudan soj ljudi koji se nije miješao s okupatorom, ali nije više bio što su njegova druga braća, mada su im isti običaji, način života, jezik, ljubav prema zavičaju. Tako ostaju sami. Mislim da nikad nijedna grupa ljudi u istoriji nije ostala usamljenija nego što su bosanski Muslimani. Nije mnogo pomagalo ni to što je Bosna do 18. vijeka bila relativno razvijena, praktično bez nepismenih, sa mnoštvom škola, s uređenim urbanim životom, sa dosta vjerske tolerancije, neprirodnost njihovog položaja bila je očita. Nisu prišli tuđinu, a odvojili su se od svojih. Kuda je mogao da vodi istorijski put? Nikud. To je tragični bezizlaz. U zatvorenim zajednicama koje su se stvarale u Bosni, najzatvorenija je bila muslimanska. Od kuće i porodice stvoren je kult, a sav neistrošeni vitalitet tu se ispoljavao. Išli su s okupatorom, ali su ga mrzili, jer im put nije bio isti. S ostalima nisu mogli, ali su željeli kraj turske carevine i doprinosili njenom rušenju. A kraj turske carevine je i kraj svega što su oni bili. Razum tu nije mogao pronaći rješenje. Ostala je samo pasivnost i predavanje sudbini."

Odlikovan je Ordenom Republike sa zlatnim vencem.

"OSLOBOĐENjE", povodom vesti o ekranizaciji "Derviša i smrti", objavljuje njegovu izjavu: "Pregovarao sam sa "Bosna filmom" o realizaciji mog romana. Čekao sam dugo odgovor, mada su u međuvremenu drugi pregovarali sa mnom. Za ekranizaciju 'Derviša' interesovali su se producenti i iz inostranstva. Odlučio sam da prihvatim ponudu 'Avale', tek kada sam iz novina saznao kakvi su planovi 'Bosna filma' za ovu godinu..."

Sabrana dela Jovana Dučića, koja je Meša zajedno sa Žikom Stojkovićem uredio i redigovao, u proleće 1969. godine, žestoko su napadnuta u "Politici". Najoštriji kritičar bio je Eli Finci. "Derviš i smrt" se prevodi na petnaest jezika širom sveta. U štampi se već govori o Mešinom novom romanu - "Tvrđava". Viziju toga dela dugo je nosio u sebi.

Priprema svoja Sabrana dela, koja nameravaju zajedno da štampaju beogradska "Prosveta" i "Svjetlost".

Uspeh "Derviša i smrti" omogućio mu je stabilniji, sigurniji rad - više nije morao da živi činovnički, da brine za platu i goli život.

KRAJ

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije