ONI su Ilija (15), Jovana (16), Vasilije (18) i Stefan (10) Hadži-Purić, polaznici Centra za talente "Nikola Tesla". Na međunarodnim takmičenjima iz matematike, informatike, fizike, biologije, muzike, astrofizike... osvojili su više od 300 medalja. Zajedno sa mamom Jelenom, glavni su junaci prve epizode našeg novog video-serijala "Šampioni u fokusu", koja je juče premijerno prikazana na jutjub-kanalu "Novosti" i našoj video-platformi.
11. 09. 2025. u 14:10
Marko Radišić
24.06.2021. 18:05
Posebno stravično u tom zločinu je činjenica da su Prebilovčani saznali za dolazak ustaša, pa se većina odraslih muškaraca sklonila u obližnjim močvrama, a žene i djeca su ostali jer im nije ni padalo na pamet da postoje ljudi koji ubijaju žene i djecu. Neposredni izvršioci ovog zločina braća Jovanović uhapšeni su i osuđeni tek sredinom pedesetih godina iako se nisu posebno ni skrivali. Jama u Šurmancima kod Međugorja bila je samo jedna od mnogih u Hercegovini. Te zločine nisu činili "fašistički okupatori", kao što je do devedesetih pisalo na spomen pločama iznad zabetoniranih jama, nego lokalne ustaše organizovano i pod direktnim vođstvom vladinih povjerenika poslatih iz Zagreba, kao što je bio po zlu čuveni Henrik Tonogal. Ne treba prikrivati ni činjenicu da su skoro 30 posto ustaša u dijelu NDH koji danas čini BiH bili muslimani koji su se pisebno"isticali" po zločinima i okrutnosti u Istočnoj Bosni i istočnoj Hercegovini gdje su predstavljali većinu. Pomenuti Tonogal se "žalio" Paveliću da nema dovoljno uniformi ni oružja da bi opremio sve muslimanske ustaške dobrovoljce iz Istočne Hercegovine, posebno iz Gacka i okoline. Optužbe Srba od strane Hrvata i Bošnjaka za genocid jednako su strašne kao kad bi Nijemci optužili Jevreje za holokaust i genocid. Naravno u prikrivanju istine veliku ulogu su odigrali i "srpski kadrovi" iz prošlog sistema.
Hercegovac
24.06.2021. 19:42
Ko se Srbinom zove i ima zrno duše u grudima treba da ode u Prebilovce, pokloni se sjenama mučenika. Je idem i plačem svaki put. Dok je vladika Amfilohije bio živ u Cetinjskom manastiru su tokom svake službe pominjani prebilovački mučenici. To šta su nam radili i rade još uvijek, niko normalan ne može pojmiti. Ja se svaki put pitam kako to da još uvijek postojimo. Nikada ni zaboraviti ni oprostiti.