KOSMIČKA STRUNA SRPSKOG EPOSA: Mladi intelektualci na tragu zavetne misli predaka

Отац Дарко Р. Ђого

03. 01. 2023. u 14:00

NE potcenjujući dosadašnji trud srpskih duhovnih vođa i političkih predstavnika, već upravo nadovezajući se na njihove najbolje tekovine, inicijativa "Mi znamo ko smo" vrlo često skreće pažnju na one pojave koje drugim akterima ostaju ispod praga vidljivosti.

КОСМИЧКА СТРУНА СРПСКОГ ЕПОСА: Млади интелектуалци на трагу заветне мисли предака

Foto: Arhiv "Novosti" i "Borbe", Portal IN4S, IN4S, Printskrin/Fejsbuk/ Marko Milačić i Vikipedija

Kao vjerni pratilac i čitalac najznačajnije srpske inicijative u sadašnjem trenutku - NVO "Mi znamo ko smo" - imam radosnu čast da preporučim knjigu sabranih tekstova ove grupe ingenioznih mladih intelektualaca od formata budućim čitaocima. Na tragu zavjetne misli naših blagorodnih kraljeva i prosvetitelja, književnika i istoričara, sluteći i ocrtavajući budućnost naroda koji je samo u XX vijeku dao vladiku Nikolaja, oca Justina i mitropolita Amfilohija, Miloša Crnjanskog, Borislava Pekića i Jovana Dučića, naroda čija je tragična sudbina samo u XX vijeku rezultovala biloškim desetkovanjem i ideološkim otuđivanjem miliona naših sunarodnika, inicijativa "Mi znamo ko smo" je za mnoge od nas u momentu svoga pojavljivanja postala i ostala ne samo lučnonosno obećanje već i ukrepljenje za naše svakidašnje borbe i napore. Kada se toliko mladosti sabere u duhovnoj fokalnoj tački u kojoj su do svjetlosnog usijanja dovedene najbolje tekovine srpske hrišćanske kulture i Predanja, onda je ta mladost ne samo usputna deskriptivna odrednica, već je mladost zrelih ljudi - argument u prilog tezi o nesalomivoj vitalnosti jednog biblijskog sjemena koje u svakom tlu blagodaću Božijom rađa plodove vaskrsenja kao umnoženja talenata.

Tekstovi koji su pred vama, pored jasne jedinstvene perspektive srpskog zavjetnog integralizma i svojevrsnog kulturno-političkog neoromantizma, u žanrovskom smislu se odlikuju izvjesnom raznolikošću koje su, očigledno, diktirale okolnosti ali i lični senzibiliteti autora. Od prvo preciznih politikoloških i socioloških traktata na aktuelne teme političkog i društvenog života, preko svojevrsnih tananih pravnih upustava i analiza, dijaloških formi, pa sve do zapaženih i briljantno stilizovanih književnih eseja i istoriografskih podsjetnika - naši autori su se oprobali i očigledno uspjeli u svakoj od navedenih literarnih formi.

Foto: Arhiv "Novosti" i "Borbe", Portal IN4S, IN4S, Printskrin/Fejsbuk/ Marko Milačić i Vikipedija

Borislav Pekić: Ocrtavanje budućnosti

Pritom su uvijek rušili stroge žanrovske granice i pravila, budući da ih urgentnost trenutka u kome se nalazi srpski narod u Crnoj Gori, entuzijastička agilnost da artikulišu i pojasne stav mnogih kojima na srcu i duši leži naša istinska dobrobit i izuzetna pronicljivost neprekidno motivišu da izvan partijskih i bilo kojih partikularnih interesa budu eminentni glas razuma na svim onim poljima na kojima se odvija duhovna i identitetska borba za opstanak srpskog naroda u Crnoj Gori. Ne potcjenjujući dosadašnji trud srpskih duhovnih vođa, kulturnih poslenika i političkih predstavnika, već upravo nadovezujući se na njihove najbolje tekovine u cjelokupnoj prošlosti i sadašnjosti, inicijativa "Mi znamo ko smo" vrlo često skreće pažnju na one pojave koje drugim akterima ostaju ispod praga vidljivosti, a čije posljedice mogu biti ništa manje pogubne za našu budućnost (poput, recimo, fenomena dualnog identiteta i sl). Takođe, iako je srpska istoriografija dala ozbiljne plodove i čitave tomove nepobitnih dokumenata i njihovih interpretacija, tim ne manje se ukazuje potreba da se važni događaji i ličnosti iz istorije Crne Gore u sažetom ali istinitom obliku predstave na društvenim mrežama o važnim godišnjicama i povodima.

Foto: Arhiv "Novosti" i "Borbe", Portal IN4S, IN4S, Printskrin/Fejsbuk/ Marko Milačić i Vikipedija

Matija Bećković i otac Amfilohije Radović šezdesetih godina u Parizu

Kako je javni prostor u Crnoj Gori već odavno dominantno kontaminiran tendencioznim i zlonamjernim interpretacijama istorijskih procesa i kasapljenjem podataka, potreba za dokumentarno neprikosnovenim, estetski besprekornim, narativno kvalitetnim i grafički privlačnim prikazivanjem srpske istorije Crne Gore iziskuje gotovo svakodnevni angažman inicijative "Mi znamo ko smo". Iako bi jedan takav zadatak (donekle opravdano) redukovao način i sadržaj obraćanja na žanr "demitologizujućeg istorijskog eseja", autori nikada nisu dozvolili sebi ni neumjerenost u reakciji niti neutemeljenost u opomeni: čitajući njihove staložene, nepokolebljive ali kristalno jasne i upozoravajuće podsjetnike mi ulazimo u jedan književni svijet u kome živi fascinantna ljepota srpske esejistike, izuzetna kulturološka samosvjesnost srpske kulture, pekićevski politički holizam u kome tekovine nacionalnog i građanskog, istorijskog i sadašnjeg, univerzalnog i ličnog neraskidivo postoje kao kosmičke strune srpskog etosa.

KRČMLjENjE SRPSKOG JEZIKA SRAMOTA CIVILIZACIJE

Koliko god djelovalo da je teško neupućenima objasniti crnogorska politička i društvena iščašenja, etnička račvanja i crkvenopravna razmimoilaženja, tema jezika se izdvaja kao zasebna kategorija jedne ludosti jer, nakon svega što se izdešavalo - Crna Gora ostaje jedinstven svjetski lingvistički primjer.

Foto: Arhiv "Novosti" i "Borbe", Portal IN4S, IN4S, Printskrin/Fejsbuk/ Marko Milačić i Vikipedija

Mirko Miljanov je naučio da čita i piše iz Bukvara sastavljenog u srpskoj školi

Viševjekovnu tradiciju, čitav jezik jednog naroda, kojim govorimo, dišemo, na kome sanjamo i mislimo, od prvih pismena na teritoriji koja se još nije ni zvala Crnom Gorom, preko njenih dinastija Balšića, Crnojevića, Petrovića, vjekove koji su protekli (a tokom kojih nije napisano slovo, niti izgovoren glas jezikom koji se zove crnogorski), deformisala je, mimo svake naučne logike, u jednom danu, prosta parlamentarna većina u Skupštini Crne Gore.

Foto: Arhiv "Novosti" i "Borbe", Portal IN4S, IN4S, Printskrin/Fejsbuk/ Marko Milačić i Vikipedija

Naslovna strana Bukvara koji je srpska vlada poklonila đacima srpse osnovne škole u Bijelom Polju

Čedo tadašnjeg režima, crnogorski jezik, pokojni profesor Milorad Ekmečić nazvao je ne samo sramotom jednog naroda, srpske nacije i nepismene inteligencije - već sramotom civilizacije.

TEKST IZ ISTORIJSKOG DODATKA "ŠTA SMO UZELI OD PREDAKA, A ŠTA DUGUJEMO POTOMCIMA"

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

TRAGEDIJA! U MORE SE SRUŠIO AVION SPORTSKOG KLUBA: Ima poginulih