U REDOVNOJ ŠKOLI KAO U LAVIRINTU: U obrazovnom sistemu decu sa smetnjama u razvoju čekaju izazovi koje nekad ne mogu da savladaju
PREDRASUDE prema mališanima sa smetnjama u razvoju i dalje postoje, pa se dešava da se u redovnoj školi, u nekim sredinama, celo odeljenje ispiše jer neće u razred sa učenikom sa smetnjama.
Foto Shutterstock
Na ovakve situacije, govoreći o sistemu školovanja dece sa posebnim potrebama, ukazuje Snežana Milivojević. Ona je predsednica Saveza za pomoć osobama sa Daunovim sindromom i majka deteta koje ima ovaj hromozomski poremećaj.
- Prosvetni radnici bi morali više da rade i sa decom i sa roditeljima na prihvatanju mališana koji su na inkluziji. Ali, dešava se da i roditelji insistiraju da u redovnu školu idu deca koja u njoj ne mogu da se snađu, kao što se dešava da stručnjaci ne urade dobru procenu, pa u specijalnu školu ode dete koje ima mogućnosti za redovnu - kaže naša sagovornica.
Ona potvrđuje da u Srbiji đacima sa posebnim potrebama nedostaju i lični pratioci i personalni asistenti, ali naglašava da katkad upravo pratioci svojom pojavom dodatno "etiketiraju" decu.
- Mislim da bi najbolji model školovanja za našu decu bio, uslovno rečeno, mešoviti. Da u nekim predmetima, kao što su likovno, muzičko, građansko vaspitanje pohađaju redovnu nastavu, sa ostalom decom, a da matematiku, jezik i ostale predmete uče zasebno, u grupama. Jer ovako, ako nastavnik nije pripremljen za takvo dete, trpe ostali učenici, koji propuštaju gradivo - kaže Snežana Milivojević.
Foto Youtube screenshot
Dodaje još da su kroz celo školovanje obavezni veliki trud i rad roditelja sa ovom decom. Njen sin pohađa specijalnu, odnosno školu za obrazovanje učenika sa smetnjama u razvoju, u kojoj su grupe od po petoro-šestoro đaka. Sa njima se lakše radi i nastavnici mogu da im budu posvećeniji. Ipak, kada je u pitanju socijalizacija, bolji je, ističe naša sagovornica, inkluzivni model. Što se mališani ranije uključe u zajednicu, bolje su prihvaćeni i bolje se i snalaze.
Veliki problem je i taj što nemaju svi gradovi škole za ove mališane, pa oni svakodnevno moraju da putuju.
- Znam porodicu iz sela u okolini Zaječara, do kog nema ni redovnog autobuskog prevoza, pa roditelji moraju svakodnevno taksijem da šalju mališana u školu - kaže Milivojević. - Ali, problemi nastaju tek kad naša deca završe školu, jer samo retki su sposobni da rade satima jedan posao i retki mogu da ga nađu. Oni završavaju zatvoreni u kući, pošto je broj dnevnih boravaka mali. Gube sve veštine koje su stekli i za šta su osposobljeni. Navikli su da imaju dnevne obaveze, a odjednom se sve svede na boravak s roditeljima.
Zato su udruženja za osobe sa autizmom, daunovim sindromom i MNRO (mentalno nedovoljno razvijene osobe) zatražili od nadležnog ministarstva da se ovim mladim ljudima obezbede personalni asistenti, koji će bar dva - tri sata dnevno sa njima raditi, izvesti ih u šetnju ili na neku aktivnost.
Zoran Dimitrijević iz Saveza mentalno nedovoljno razvijenih osoba konstatuje da se u Srbiji dosta radilo na tome da se razbije tabu, ali i dalje mnogi roditelji osećaju stid, pa ove osobe nisu uključene u zajednicu.
- Finansijska podrška na lokalu često nije dovoljna, nema dnevnih boravaka. Stručnjaci su dobri, ali mahom koncentrisani u većim gradovima, posebno ako imaju dodatne edukacije i licence. Pravilnik za uslugu dnevnog boravka previše je oštar, pravljen po nemačkim ili švedskim standardima. Predviđa određen broj zaposlenih na određen broj dece, npr. na 20 mališana sa smetnjama u razvoju 10 stručnjaka. To je za našu sredinu nedostižno i nemoguće je obezbediti i broj i finansiranje tih stručnjaka. Zato treba prilagoditi kriterijume našim uslovima - kaže Dimitrijević.
BEZ TUĐE NEGE
NIJE mali broj dece sa daunovim sindromom koji ne dobijaju novčanu naknadu za pomoć i negu drugog lica, kaže Snežana Milivojević. Dešava se da komisija proceni da osobi nije potrebno, kako kaže, jer može sama da se obuče, obuje i hoda, a zaboravljaju da ne može da brine o sebi i da najčešće potiče iz samohranih porodica.
Milica Nikolić iz udruženja "Bazi Mili" iz Lajkovca, kaže da redovne škole najteže upisuju deca sa autizmom i ona sa višestrukim smetnjama, a gro njih već u četvrtom razredu prelazi u specijalne. Ali, ima i onih, primećuje, koji krenu po IOP 2 (individualni program kod kog se smanjuje obim gradiva i prilagođava detetu), pa vremenom toliko napreduju da prelaze na IOP 1 (ne smanjuje se obim, već se gradivo prilagođava detetu).
- Veliki problem je nedostatak pedagoških asistenata - kaže Milica. - Naša OŠ "Mile Dubljević" u Lajkovcu je primer dobre prakse i mi imamo defektologa koji radi kao pedagoški asistent, ali se ne vodi tako. Ostale škole ga nemaju. U prošloj godini izmenjen je pravilnik i kriterijumi, pa škola mora da ima najmanje 10 učenika koji pohađaju nastavu po IOP2 da bi dobila pedagoškog asistenta. To je za unutrašnjost nedostižno.
Preporučujemo
SRBI POREKLOM IZ DONjEG VAKUFA: Trideset godina sećanja, bola i istrajnosti (FOTO)
10. 01. 2026. u 13:51
NAPUSTILA GRAD I NA BABOVINI ODGAJA DECU: Mlada Beograđanka Aleksandra odlučila da se pre 14 godina vrati u planinsko selo Vlase kod Vranja
MOJ tata se ljutio na mene, govorio je, ja sam odatle otišao, a ti se vraćaš, ali ja sam odlučila i na kraju je život tako sve uredio da na mestu u planinskom selu Vlase, gde je njegova majka Ljubica odgajala trojicu sinova i jednu kćer, to sada radim i ja - započinje svoju po mnogo čemu neobičnu priču tridesetšetogodišnja učiteljica Aleksandra Ljubić, književnica, slikarka, supruga, odbornica u skupštini grada i, kako kaže, najvažnije mama Darka (14), Đorđa (10), Veljka (8) i Marijane (7).
10. 01. 2026. u 15:08
FRANCUSKA PRETI IZLASKOM IZ NATO-a: Glasanje u parlamentu, bes prema Trampu zbog Venecuele, Izraela i Grenlanda
FRANCUSKA je zapalila političku fitilj-bombu u samim temeljima NATO-a, u trenutku kada se globalne tenzije ubrzano prelivaju sa periferije na samu strukturu zapadnog bezbednosnog sistema.
10. 01. 2026. u 06:30
"PRIPADA NAMA - NE DANSKOJ, NI SAD" S Grenlanda poslata jasna poruka: "Niko nema pravo da odlučuje umesto nas"
LIDERI pet najvećih političkih partija Grenlanda objavili su zajedničko pismo u kojem naglašavaju da Grenland nije deo ni SAD ni Danske, već da pripada Grenlanđanima, i da zahtevaju od Sjedinjenih Američkih Država da nemaju nikakvu kontrolu nad tim ostrvom.
10. 01. 2026. u 11:52
Komentari (0)