UDAR NA KNIN NAJVAŽNIJA TAČKA "OLUJE": Pripreme za vojnu operaciju na RSK počele su u jesen 1993. godine
U PONEDELjAK 8. srpnja (jula) 2024. sastao sam se, na terasi restorana Zagrebačka pivovara u Ilici, s admiralom Davorom Domazetom Lošom (rođ. 1948. u Sinju), načelnikom Obavještajne uprave Glavnog stožera (štaba) Oružanih snaga RH uoči, za vrijeme i nakon vojno-redarstvene operacije Oluja.
U tom razgovoru, koji se razvukao na blizu dva sata, Domazet mi je, u najosnovnijim crtama, ispričao historijat nastanka plana Oluje, strateške napadne vojno-redarstvene operacije kojom su u kolovozu (avgusta) 1995. bila oslobođena okupirana područja u RH. Po njegovim riječima, sve je počelo u listopadu (oktobru) 1993...
- U tome mjesecu, Vojno-obavještajna uprava RH dolazi do sadržaja sastanka političkih predstavnika Velike Britanije s predsjednikom Republike Srbije Slobodanom Miloševićem i načelnikom Generalštaba Vojske Jugoslavije generalom Momčilom Perišićem. Britanci su tom prigodom rekli Srbima da će Velika Britanija voditi takvu politiku kojom će prisiliti hrvatskog predsjednika Tuđmana da mora ići u oslobađanje okupiranih područja RH, odnosno, kako je tada rečeno, Republike Srpske Krajine. U tom slučaju, rečeno je, zadaća srpskih snaga i srpske politike bit će da učine tako da Hrvati u operaciji oslobađanja okupiranih krajeva pobiju 40.000-50.000 Srba. To bi, po Britancima, bilo okarakterizirano kao genocid jer bi se radilo o oko 25 posto od ukupnog broja žitelja na okupiranom području zahvaćenom budućom, pretpostavljenom Olujom. I to bi onda značilo da su Hrvati genocidan narod te da samim time nemaju pravo na svoju državu. To je poznata britanska teza - da smo mi, Hrvati, genocidni...
Kako mi je D. Domazet Lošo ispričao, on je s tom informacijom upoznao hrvatskog predsjednika i vrhovnog zapovjednika HV-a Franju Tuđmana, kao i ratnog ministra obrane RH Gojka Šuška, a nešto kasnije je s time bio upoznat i načelnik Glavnog stožera (štaba) HV-a general Janko Bobetko.
NA SASTANKU između Tuđmana i Domazeta Loše razgovaralo se o tome što sve treba učiniti da se ono o čemu su Britanci govorili Srbima ne dogodi te je tom prigodom konstatirano da svaka strategija ima protustrategiju. Tuđman je istupio s prijedlogom:
"Hajde, neka se napravi zamisao za takvu operaciju oslobađanja okupiranih krajeva u kojoj se onaj britanski scenarij ispričan srpskim čelnicima neće dogoditi!"
Po Domazetovoj interpretaciji, Franjo Tuđman je ubrzo nakon toga naredio načelniku Glavnog stožera (štaba) HV-a generalu Janku Bobetku da izda zapovijed njemu, Domazetu Loši, da u Vojno-obavještajnoj upravi HV-a razradi jedan integralan i sveobuhvatan koncept (ili, možda bolje rečeno, "pra-koncept") plana za oslobađanje okupiranih područja RH, u kojem ni približno neće biti onoliko srpskih žrtava koliko su to, u svom razgovoru sa srpskim čelnicima, predviđali britanski političari i stratezi. Za samo deset dana Domazet Lošo je, na 14 i pol kucanih stranica, sastavio dokument koji je nosio radni naslov Zamisao za oslobađanje okupiranih područja RH pod nadzorom UNPROFOR-a.
Bio je to, po njegovim riječima, prototip plana ili koncepta buduće vojno-redarstvene operacije Oluja - koja će, kao što je poznato, biti pokrenuta početkom kolovoza (avgusta) 1995, i to tri mjeseca nakon svoje podjednako slavne prethodnice, operacije Bljesak, kojom je bila oslobođena Zapadna Slavonija. Glavna se misao zamišljene strateške napadne operacije za oslobađanje okupiranih područja u RH (koja će 26. lipnja (juna) 1995. u Glavnom stožeru (štabu) HV-a dobiti kodno ime Oluja) sastojala u tome da se u njoj ni u kojoj varijanti ne dogodi masovno stradanje Srba što su ga bili anticipirali politički predstavnici Velike Britanije u svom razgovoru s Miloševićem i generalom Perišićem u jesen 1993.
* * * * * * * * * *
Višegodišnja operativna i obaveštajna razrada napada
OTPRILIKE U to isto vrijeme, u jesen ili oko jeseni 1993, lokalne srpske vlasti u Kninu izvodile su vježbu evakuacije srpskog stanovništva iz Knina i Republike Srpske Krajine, za slučaj hrvatskog napada na glavni grad RSK. Bila je to taktička ili operativno-strateška vježba bliska doktrini JNA - u ono se vrijeme to zvalo ONO i DSZ - koju je vojska RSK izvela s ciljem zaštite civilnog stanovništva Krajine, tj. njegova izvlačenja iz područja gdje se izvode borbena djelovanja, za slučaj da Knin i RSK napadne Hrvatska vojska i policija.
Po objašnjenju Davora Domazeta Loše, vojno-obavještajna služba HV-a je snimila tu evakuacijsku vježbu u Kninu, što je značilo da će takva odluka biti donesena i u vrijeme Oluje.
S operativnom razradom Zamisli za oslobađanje okupiranih područja RH pod nadzorom UNPROFOR-a krenulo se, već od jeseni 1993., u ratnoj sali Glavnog stožera (štaba) HV-a, na Trgu kralja Petra Krešimira IV (tamo gdje se nalazilo i Ministarstvo obrane RH, na čelu s ministrom Gojkom Šuškom). Temeljna postavka zamišljene strateške napadne operacije, koja će u lipnju (junu) 1995. dobiti kodno ime Oluja, bila je da na području Banije/Banovine, Korduna, Like, Sjeverne Dalmacije i Zapadne Slavonije bude napad, a na području Istočne Slavonije, tj. Podunavlja, obrana. Pritom je grad Knin, kao glavni grad RSK, zamišljen kao tzv. gravitacijska stožerna točka. Taj mi je pojam jedan od mojih sugovornika, hrvatski časnik koji je tijekom Oluje imao istaknuto mjesto i ulogu u zoni odgovornosti Zbornog područja Split, objasnio ovim riječima:
- To je značilo da je grad Knin središnji objekt napada u cijeloj operaciji Oluja. Jer, Knin je izgenerirao sve ono negativno što se potkraj 1980-ih i u prvoj polovici 1990-ih u Hrvatskoj dogodilo: tzv. događanje naroda, tzv. balvan-revoluciju, stvaranje paradržave Republike Srpske Krajine, Vladu RSK i njezine ministre, Milana Martića...
Istodobno se, u operativnoj razradi izvođenja buduće operacije Oluja, na temelju prvobitne Zamisli iz 1993., u Glavnom stožeru (štabu) HV-a razmatralo kako, kada ta vojna operacija krene, Knin i Republiku Srpsku Krajinu najbrže i najlakše osloboditi, odnosno kako postići željeni tzv. "domino-učinak".
- "Domino-učinak" je značilo to - objasnio mi je moj sugovornik - da se iz svih okupiranih područja RH neprijateljska vojska i civilno stanovništvo izvlače bez borbe i bez otpora, i, naravno, bez mnogo žrtava...
PO INTERPRETACIJI D. Domazeta Loše, u zamišljenoj strateškoj napadnoj operaciji oslobađanja okupiranih područja u RH, koja će u lipnju (junu) 1995. u Glavnom stožeru (štabu) HV-a dobiti kodno ime Oluja, naglasak je bio na tri ključna elementa. Bili su to: napad na Knin s teritorija Bosne i Hercegovine, odnosno "s one strane Dinare", sasvim precizno s područja Livanjskog polja koje je tada, u vojno-organizacijskom pogledu, bilo sastavni dio Zbornog područja Split (1); fizičko-mentalitetni spoj Južne i Sjeverne Hrvatske u oslobađanju Knina i RSK (2); te organiziranje evakuacije srpskog stanovništva iz Knina i Krajine kroz četiri unaprijed predviđena koridora ili četiri vrata, kako bi Oluja protekla sa što manje žrtava (3).
Najprije nekoliko riječi o smjeru glavnog napada na Knin, kao središnjeg i najvažnijeg dijela operacije Oluja u kolovozu (avgustu) 1995. - onako kako je to, po Domazetu Loši, bilo predviđeno još u "prakonceptu" Oluje, Zamisli za oslobađanje okupiranih područja RH pod nadzorom UNPROFOR-a, iz jeseni 1993.
Po riječima Domazeta Loše, tijekom višemjesečne operativne razrade Zamisli za oslobađanje okupiranih područja RH, tj. buduće operacije Oluja, pribavljene su, u Obavještajnoj upravi Glavnog stožera (štaba) HV-a, dvije vojnohistoriografske knjige iz Beograda u kojima je detaljno analizirana tzv. Kninska operacija, iz jeseni 1944., kao završna i najuspješnija faza ofenzive Osmoga dalmatinskog korpusa NOVJ-a za oslobođenje Dalmacije od njemačke okupacije tijekom Drugoga svjetskog rata u Jugoslaviji. [...]
* * * * * * * * * *
Taktičko iznenađenje za Krajišnike sa Dinare i Velebita
KONCEPT OLUJE (strateške napadne operacije Hrvatske vojske koja će biti pokrenuta u kolovozu - avgustu 1995) bio je od samoga početka zamišljen kao svojevrsna inverzija Kninske operacije, iz 1944. I to prije svega kada je riječ o smjeru odakle će Knin biti napadnut u Oluji, u ljeto 1995. O tome mi je admiral Davor Domazet-Lošo rekao:
- U Kninskoj operaciji iz 1944. težište obrane Knina bilo je na jugoistoku i jugozapadu, ali ne i na Dinari, koja je u odnosu na Knin smjer sjeveroistok. Dinara je u Drugom svjetskom ratu bila zaobiđena. Stoga je, u vrijeme priprema za Oluju, načelnik GS HV-a general Janko Bobetko ta dva vojnohistoriografska udžbenika iz Beograda, o Kninskoj operaciji, dao dvojici hrvatskih generala koji su bili među glavnim zapovjednicima Oluje, Anti Gotovini i Mladenu Markaču, da dobro prouče sadržaj i tijek Kninske operacije te da budu maksimalno upućeni u sve detalje strateškog iznenađenja koje će se prirediti krajiškim Srbima. Jer, temeljna je logika u Oluji bila ta da se Knin napadne iz onoga smjera koji se u tim knjigama uopće nije analizirao, pa čak ni spominjao. Te su dvije vojnohistoriografske knjige bile predane generalima Gotovini i Markaču iz toga razloga što je već tijekom operativne razrade Zamisli za oslobađanje okupiranih područja RH bilo predviđeno da će, u budućoj operaciji oslobađanja Knina, snage generala Gotovine napadati preko Dinare, a snage generala Markača (specijalne postrojbe MUP-a RH) preko Velebita.
Načelnik topništva (artiljerije) hrvatskih snaga (tj. postrojbi HV-a i HVO-a) tijekom Oluje u zoni odgovornosti Zbornog područja Split, danas brigadni general u mirovini Marko Rajčić (rođ. 1948. u Dubravicama kraj Skradina), rekao mi je o tome, u našem razgovoru u Šibeniku 24. srpnja (jula) 2024. (mala napomena: s Rajčićem me tijekom mojega istraživačkog rada na ovome serijalu posve neplanirano povezao načelnik Policijske uprave Šibenik za vrijeme Domovinskoga rata 1990-1994. Nikola Vukošić):
- SLAŽEM se s analizom, odnosno opservacijom prostora izvođenja Kninske operacije koju je 1944. izvodio Osmi dalmatinski korpus NOVJ, a koju vam je objasnio Domazet-Lošo. U pripremi Oluje mi smo, u zoni odgovornosti Zbornog područja Split, doista radili stožerne (štabne) trenaže i zapovjedna izviđanja kako bismo upravo iz toga, sjeveroistočnog smjera krenuli u napadnu operaciju preko Dinare. Na Knin smo krenuli iz Livanjskog polja, a to je bilo još onda kad je bio na snazi Plan Z-4 o nenapadanju, tj. kada se jedino i moglo tako vojno djelovati - ne preko Hrvatske nego preko Dinare. Po međunarodnom pravu, mogli smo ući i na teritorij susjedne države, tj. Bosne i Hercegovine, do kilometar ili kilometar i pol, ako to zahtijeva opravdanost izvođenja borbenih djelovanja. To smo mogli i prije Splitske deklaracije iz 22. srpnja (jula) 1995, kojom je u potpunosti legalizirana vojna suradnja HV-a i Armije BiH...
Druga ključna komponenta plana ili koncepta Zamisli iz listopada (oktobra), kao i u kasnijim fazama, 1993., odnosno buduće Oluje iz lipnja/srpnja (jun/jul) 1995, bila je spoj južne i sjeverne Hrvatske na način da u napadu na Knin kao "gravitacijsku stožernu točku" napadne operacije o kojoj je riječ zajedno sudjeluju Četvrta gardijska brigada, sastavljena od domaćih ljudi, Dalmatinaca, i Sedma gardijska brigada, u kojoj su bili branitelji iz Hrvatskog zagorja i Međimurja. Po zapovijedi načelnika Glavnog stožera (štaba) HV-a generala Bobetka, Sedma se gardijska brigada, na čelu koje je bio general Ivan Korade, relativno rano, još u fazi operativne razrade Zamisli za oslobađanje okupiranih područja RH pod nadzorom UNPROFOR-a,prebacila na područje odgovornosti Zbornog područja Split, pod zapovjedništvom generala Ante Gotovine. Taj je manevar učinjen radi toga da u oslobađanju Knina ne sudjeluju samo južnjaci (faktor toplog ili vrućeg dalmatinskog mentaliteta - netko će ovdje reći "torcidaši") iz Četvrte gardijske brigade, kojom je zapovijedao general Damir Krstičević, nego i sjevernjaci, iz Sedme gardijske brigade (hladniji ili, recimo to tako, proračunatiji sjevernjački mentalitet).
Štoviše, odlučeno je - već tada, u prvim razradama "pra-koncepta" Oluje - da će u sam Knin prva ući 7. gardijska brigada.
- To je, dakle, bilo kontra onome što su još u listopadu (oktobru) 1993. predviđali ili očekivali Britanci - upozorio me jedan od mojih sugovornika, istaknuti hrvatski vojni obavještajac - koji su čak spominjali i cifru od 40.000-50.000 mogućih žrtava buduće Oluje.
* * * * * * * * * *
Hrvatski koridori za prolaz vojske i civila
BRIGADNI GENERAL u mirovini Marko Rajčić mi je, opet, sa svoje strane, u našem razgovoru u Šibeniku 24. srpnja 2024., rekao, komentirajući odluku Glavnog stožera (štaba) HV-a da u napadu na Knin i RSK zajedno sudjeluju domaća, Četvrta, i zagorsko-međimurska, Sedma gardijska brigada:
- Kao jedan od zapovjednika u zoni odgovornosti Zbornog područja Split, pouzdano znam da je Sedma gardijska brigada bila na tome području najkasnije u lipnju (junu) 1993. - a vjerojatno i ranije. Kasnije, kad su počele pripreme za napadnu operaciju Zima-94, Sedma je gardijska brigada prebačena na područje Dinare...
A da se - a tu je sada riječ o trećem ključnom elementu Operacije Oluja - baš ni u kojoj varijanti ne bi dogodio onaj zloguki britanski scenarij iz listopada 1993., u operativnoj razradi Zamisli za oslobađanje okupiranih područja RH kao "pra-koncepta" Oluje ostavljena su, i na temelju spoznaje o uvježbavanju evakuacije srpskog stanovništva iz Knina i RSK 1993., četiri koridora ili četiri vrata kroz koja će, tijekom planiranog napada Hrvatske vojske i specijalnih postrojbi MUP-a RH na Knin i RSK, proći srpsko stanovništvo, kako srpska vojska tako i civili.
- ZA ZBORNO područje Split - rekao mi je Marko Rajčić - ostavljen je koridor za izvlačenje neprijateljske vojske i civila u smjeru Knin - Srb - Martinbrod (na rijeci Uni, istočno od Donjeg Lapca). A u funkciji je također bio i koridor Benkovac - Srb - Martinbrod. Sve se uglavnom svodilo na Srb i Martinbrod, a odanle na prelazak u Bosnu. Tako je, primjerice, general Miljenko Filipović, koji je zapovijedao zdrugom iz smjera Muškovci - Ervenik - Otrić, dolaskom u područje Otrića zaustavio napad svojih snaga i dopustio da iziđu iz tog prostora i srpska vojska i srpski civili, sve što je bilo u pokretu. A mogao je prekinuti to izvlačenje - i onda bi bio kaos. A ja sam pak drugoga dana Oluje, 5. kolovoza (avgusta) 1995. poslijepodne, dobio zadaću generala Gotovine da odem u područje Skradina i da sve postrojbe koje su nadirale prema Benkovcu izvučem u područje Pađena.
Sa mnom je bio i tadašnji brigadir, a danas general, Ivan Beneta. I te su postrojbe 6. kolovoza (kolovoza) 1995, zaobilazeći naseljena mjesta, došle u područje Pađene - Stara Straža...
M. Rajčić je tome još dodao:
- Petog kolovoza (avgusta) 1995. u poslijepodnevnim satima prva bojna Četvrte gardijske brigade zaobišla je grad Knin sjeverno od Knina i izbila na područje Pađene - Oćestovo.
To se dogodilo - toga, 5. kolovoza (avgusta) 1995. - u 16.25 sati. U to je vrijeme Sedma gardijska brigada, krećući se južno od Knina preko Šarenih jezera, došla u područje Vrbnik - Ljubač i tu zastala, jer ju je zaustavila rijeka Krka kao prirodna prepreka. Nije mogla dalje... I tu se staje, da se izvuče što se može izvući, da nema žrtava...
DIGNUTI NATO AVIONI POSLE NAPADA NA UKRAJINU: Hitno se oglasio Zelenski, imao poruku za Putina (FOTO/VIDEO)
RUSIJA je pokrenula masovni vazdušni napad na Ukrajinu na božićno jutro po gregorijanskom kalendaru.
25. 12. 2024. u 11:16
PRVI SNIMCI UKRAJINSKOG NAPADA NA RILSK: Najmanje šest mrtvih i desetine povređenih, gore automobili (VIDEO)
ŠEST osoba, među kojima i jedno dete, ubijeno je u Rilsku, u oblasti Kursk, kao rezultat raketnog udara ukrajinskih oružanih snaga, saopštio je vršilac dužnosti guvernera Kurske oblasti Aleksandar Hinštajn.
20. 12. 2024. u 17:07
PLANETI PRETI SCENARIO IZ 1815. Posle događaja na planini koja je promenila svet usledile tragedije: "Pitanje nije da li će, nego KADA!"
„EFEKTI bi mogli biti još gori nego što smo videli 1815."
25. 12. 2024. u 15:54
Komentari (0)