BOJ NE BIJE ORUŽJE VEĆ JUNAČKO SRCE: Englezi zahvaljujući Srpskom duhu sagledavaju sve dimenzije rata

SRPSKA poslovica kaže: ne pobeđuje se sjajnim oružjem, no hrabrim srcem. Ne mogu pronaći precizniji moto za moja zapažanja o Srbima i njihovom duhu.

БОЈ НЕ БИЈЕ ОРУЖЈЕ ВЕЋ ЈУНАЧКО СРЦЕ: Енглези захваљујући Српском духу сагледавају свe димензијe рата

Srbi su se hrabro i tvrdoglavo oslanjali na sopstvene snage, Foto Dokumentacija „Novosti“ i „Borbe“,Profimedija, Privatna arhiva (Dragoljub Mandić), La enciciklopedia biografica en linea, Fejsbuk i Vikipedija

Što se tiče ovog rata, ova poslovica je potpuno tipična za hrabro i tvrdoglavo oslanjanje na sopstvene snage zahvaljujući kome opstaju tokom poslednjih sedam meseci. Kada je rat izbio, mi koji smo bili zainteresovani za Srbiju i Balkan osećali smo kao da treba da se izvinimo zbog značaja južno-istočnog fronta i srpskog udela u ratu. Isprva smo bili, razumljivo je, zgroženi zapadnim pozorištem rata, gde su se naše sopstvene trupe borile; i mnogi od nas su bili skloni da zaborave da je pored Belgije, koja je toliko propatila zbog nas, postojala još jedna mala zemlja koja je bila uz nas, Belgija Istoka, Srbija, koja je vojevala sama, protiv svih, i koja je, napuštena od svih naših kontinentalnih saveznika - recimo i ovo, bez ikakvog prebacivanja - uspela da ponosno istera sa svoje teritorije neprijatelje. Cinici će reći da ništa ne uspeva poput uspeha, i svakako je istina da su pobede Srbije probudile interes koji njene nesreće nikada nisu pobudile. Ali, ja mislim da je pre fer reći da se magla podiže, i da jasnije počinjemo da sagledavamo dimenzije rata. Danas je sve šire prihvaćeno mišljenje da je Srbija trijumfalno odbranila svoju poziciju u redovima saveznika, i da je izuzetno doprinela zajedničkom dobru, u toj meri da ima pravo da bude punopravno razmotrena u poravnanjima kojima se rat završava.

BEZ ULAŽENjA u detalje, mislim da je vredno rezimirati ukratko šta je zapravo dostignuće Srbije. Setićete se da je, kada je prošlog jula Austrougarska objavila rat Srbiji, i time zapalila evropsko bure baruta, arogantno je objavljeno da je austrougarska namera bila „kaznena ekspedicija.” Od tada, Austrougarska je shvatila da dvoje može igrati takvu igru. Bilo je puno pritiska, no ne od strane Austrougarske na Srbiju, već od strane male hrabre Srbije na svog glomaznog severnog suseda. Verovatno nije potrebno naglašavati da je deo plana Centralnih sila bio da pregaze dolinu Morave, stratešku žilu kucavicu Srpskog kraljevstva, kroz koju bi Austrougarska dobila pristup svom najvećem balkanskom snu, velikoj luci Solunu. No umesto da u trenu pregazi Srbiju, austrijska vojska bila je zadržana dobre dve nedelje duž reka Save i Dunava, koje formiraju severnu granicu malog kraljevstva. Kada su napokon napredovali na severo-zapadu, iz Bosne i Slavonije, izbačeni su nazad na svoju teritoriju, posle žestoke devetodnevne borbe kod Jadra (16. do 25. avgusta). Druga austrijska ofanziva bila je odbijena sredinom septembra u bici koja je poznata kao bitka kod Drine. Mesec dana kasnije stigao je treći, i najveći talas. Stigla su ogromna pojačanja, i nastupilo je šest nedelja žestokih borbi, nakon kojih su Srbi bili primorani da postupno napuštaju severo- zapad teritorije i Beograd i da se povlače na centralne, odbrambene teritorije.

No čak i tada su, valja primetiti, Srbi dospeli na pozicije na kojima su im mnogi kompetentni kritičari predviđali da će se naći već posle prve dve nedelje rata.

* * * * * * * * * * * * 

Kralj u najodsudnijem trenutku odlazi na front

PRVOBITNI RAZLOG za ovo povlačenje bio je to što srpska municija, poručena, i čak i plaćena, nekoliko meseci pre rata, nikada nije stigla iz Francuske, pa je ubrzano počelo da je ponestaje. Jedan oficiri mi je ispričao da su u njegovoj sekciji rovova na hiljade austrijskih bombi uzvraćale svega tri srpske, i da je ovaj primer tipičan za situaciju koja je fatalno uticala na moral oficira i vojnika. To je bio taj kritični momenat koji su izabrali Bugari, u dosluhu Sofije i najverovatnije na podstrekivanje Beča, da podignu u vazduh jedan od glavnih železničkih mostova u Vardarskoj dolini, i time blokiraju na čitavih osam dragocenih dana, tranzit ratnog materijala preko jedine dostupne pruge iz Soluna, jedine Srbima dostupne luke.

Na kratko, delovalo je kao da će Austrijanci da odnesu sve pred sobom, i mnogi su srpski zvaničnici otvoreno nagoveštavali nadolazeću katastrofu. A tada je, najzad, počela da stiže odavno zakasnela municija. Rano u decembru, dogodio se snažan, očajnički proboj, koji je potpuno zatekao okupatore. Rudnik je nadenuo ime toj velikoj bitki koja se prostirala na pedeset milja fronta. Prvo su Austrijanci saterani nazad uz opštu konfuziju sve do Valjeva, a onda poterani i dalje, preko Drine i Save, ostavljajući hiljade zarobljenika i bogat plen u rukama Srba. Zatim, centar je bio prinuđen na povlačenje i, najzad, usledio je poraz levog krila što je dovelo do neminovne, hitne evakuacije Beograda. Do sredine decembra, nije više bilo ni jednog jedinog Austrijanca na srpskom tlu.

Do ovog neverovatnog proboja srpske vojske, koji će nesumljivo ući u istoriju kao jedan od najvećih postignuća velikog rata, došlo je, pre svega, zbog blagovremenog dolaska municije bez koje nijedan vojnik na svetu ne može da se nada pobedi. No veliku zaslugu ima i hrabar postupak kralja koji je, mada star i pogođen kostoboljom, požurio na front u najodsudnijem trenutku i održao podsticajni govor svojim trupama. Mnogi autori rado elaboriraju o tome šta su razni generali i državnici rekli, a šta nisu, i šta je trebalo izgovoriti u sličnim prilikama.

NOVA EVROPA

VOTSON Siton Robert (Robert William Seton-Watson, 1879–1951) je bio urednik nedeljnika „Nova Evropa” koji je izlazio 1916-1920. U časopisu su izlagane ideje o tome kako treba urediti Evropu posle rata, tj. posle raspada Austrougarske. koja će se sastojati od novih nacionalnih država. U martu 1915. godine održao je predavanje na Kings koledžu u Londonu pod nazivom „Duh srpski” (The Spirit of the Serb), koje je kasnije objavljeno. 

OVOM PRILIKOM, ja jemčim da je ovo bio smisao njegovih reči, koje možda ne navodim sasvim doslovno. „Junaci - rekao je on, jer to je uobičajeno obraćanje vojnicima kod Srba, junaci, heroji, a ne vojnici - junaci, položili ste dve zakletve. Jednu meni, svom Kralju, i jednu svojoj zemlji. Prve vas zakletve oslobađam, jer situacija je suviše ozbiljna da bih ja, čovek na rubu groba, mogao za nju sada da vas držim. Ali od zakletve položene svojoj zemlji niko vas ne može osloboditi. Obećavam vam da ukoliko odlučite da se vratite svojim domovima, i ako nam sudbina bude naklonjena, nijedan od vas neće propatiti. No bilo da odete ili ostanete, ja i moji sinovi ostajemo ovde.” Nije zgoreg reći da je ovaj govor imao neverovatan učinak i da niko nije napustio svoju poziciju.

Poslednji put kada sam pričao ovu anegdotu, moj predsednik me je podsetio na sličan, čuveni govor Henrija V pred bitku u Aginkortu, i svakako da je i kralj Petar, koji je kao mlad prevodio esej Džona Stjuarat Mila na srpski poznavao i Šekspira. No ja se pitam da li ga je neverovatan odziv na njegove reči podsetio na jedan slučaj slabo poznat čitaocu sa Zapada - poklič srpskog plemića upućen jednom od najvećih srpskih careva, caru Dušanu; „Kuda god nas ti povedeš, slavni Care, mi ćemo te slediti.” To je primer pravog srpskog duha.

Ne mogu a da ne pomenem još jedan karakterističan događaj koji se zbio u istom periodu najvećih nesreća za Srbe. General Stepanović, jedan od srpskih najsposobnijih generala, bio je unapređen u vojvodu, tj. maršala, zbog svojih zasluga u prethodnoj fazi ratnog pohoda. Kada je nastalo opšte povlačenje i kada je borbeni duh pao, on je sazvao svoj omiljeni puk i rekao im: „Junaci, vašim sposobnostima i dostignućima dugujem što postadoh vojvoda. Vama više vaša prošlost ne pripada, i ako se ne prenete, ja ću pokidati ove epolete i baciti vam ih pod noge”. I ovo odlično oslikava srpski duh.

(PREVELA SA ENGLESKOG BOJANA BASTA DAMJANOVIĆ)

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

KRAJ OGRANIČENJA – Huawei Pura 80 nudi i moćne kamere i sve aplikacije na dohvat ruke