DOBRA U VELIKOM RATU OSTAVILI BEZ BELEGA: Troknjižjem "Nezaboravljene" prof. dr Siniša Pavlović vraća deo nacionalnog duga

Dragana Matović

01. 11. 2025. u 18:13

MAKAR jedna medicinska škola uBeogradu morala bi da nosi ime doktorke Ketrin Makfejl, koja je ovdeosnovala i otvorila prvu školu za medicinske sestre. Nije nikadapredloženo ni da njeno ime nosi neka od dečjih bolnica, iako je upravoona formirala i otvorila prvu bolnicu za decu u Beogradu, i prvo odeljenjeza negu prevremeno rođenih beba. Ukoliko je takvih inicijativa i bilo, anisu realizovane, bojim se da to ne menja suštinu.

ДОБРА У ВЕЛИКОМ РАТУ ОСТАВИЛИ БЕЗ БЕЛЕГА: Трокњижјем Незаборављене  проф. др Синиша Павловић враћа део националног дуга

Katena Mundi

Da se ove činjenice, koje nam ne idu na čast, promene zalaže se ugledni kardiolog profesor dr Siniša Pavlović.

On je zaokružio izuzetan istraživački poduhvat o grupi žena koje su tokom Prvog svetskog rata napustile svoju zemlju da bi pomogle srpskom narodu u jednom od najtežih perioda njegove istorije.

Katena Mundi

 

Glavne junakinje njegove kapitalne trotomne knjige "Nezaboravljene: Britanke u borbi za svoja prava na dobrobit Srbije i saveznika (1914-1921)", u izdanju "Katene mundi" su Britanke, uglavnom Škotlanđanke, okupljene u okviru Škotskih ženskih bolnica. One su svoj feministički aktivizam, borbu za pravo glasa i ravnopravnost, zamenile delima - lečenjem srpskih vojnika, dece i ranjenika, često u nemogućim uslovima. Njihova odluka da pomognu dalekom narodu nije bila samo borba za ljudska prava, već čin lične savesti i vere u čoveka.

- Dosadašnja istraživanja Velikog rata navedenu temu samo su uzgred doticala - kaže istoričar akademik Ljubodrag Dimić. - Spremnosti da se posle okončanja Prvog svetskog rata "podsetimo" dobra učinjenog Srbima u godinama velikog stradanja od 1914. do 1918. od strane britanskih lekarki i medicinskih sestara, gotovo i da nije bilo. Pogotovo kada je sa istorijske i životne scene "sišla" generacija koja je pamtila angažman britanskih lekarki i bolničarki u spasavanju života srpskih vojnika povređenih u ratu i stanovništva ophrvanog bolestima koje su harale Evropom tokom ratnih i poratnih godina. Ono što su britanske lekarke i medicinske sestre činile, s protokom vremena, predato je zaboravu. Pavlović tu važnu temu iznova vraća u svest savremenika i daje joj mesto u istoriji Velikog rata koje joj i pripada.

Katena Mundi

 

O istraživačkom i izdavačkom poduhvatu rečito svedoče brojevi: knjiga ima tri toma i 1.217 strana, podeljena je u 39 poglavlja, sadrži 940 fotografija. U troknjižju nije prikazana samo istorija rata, već i istorija žena u medicini, gde se pored britanskih heroina nalazi i naša Draginja Ljočić, prva srpska doktorka. Pripovedajući o njenim životnim stavovima i borbi, kao i o grupi okupljenih oko udruženja koje se zalagalo za pravo žena na obrazovanje, Pavlović je slikovito prikazao položaj, prava i dužnosti žena lekara u Srbiji tog vremena.

- Od zaborava je oteto više od 1.000 životnih priča žena od kojih većina ima ime i prezime - kaže Dimić. - Autor je pažnju posvetio svetskom ratu u kome je broj ranjenih vojnika i civila višestruko prekoračivao mogućnosti školovanih lekara i medicinskog osoblja. Dao je portrete istaknutih žena lekara i medicinskog osoblja zaslužnog za spasavanje hiljada ljudskih života i ukazao da je deo njih položio svoj život u borbi sa zaraznim bolestima i fizičkim naporima kojima su u ratu bile izložene.

Pavlović pokazuje kako su te žene, nakon što su odbijene od sopstvene vlade, našle priliku da deluju upravo u Srbiji. Srpski vojni i sanitarni krugovi, kao i francuski Crveni krst, prepoznali su vrednost njihove misije i otvorili im vrata. Istraživanje profesora Pavlovića je pokazalo da su britanske medicinske radnice, od samog stupanja na tlo Srbije, svakodnevno radile na saniranju ratnih povreda vojnika i podizanju zdravlja celokupnog stanovništva. Boravak na prvoj liniji fronta i borba s epidemijom tifusa, koja je zahvatila Srbiju krajem 1914. i u prvoj polovini 1915. godine, imao je cenu, plaćen je životima tih hrabrih i požrtvovanih žena.

- Te žene su dokazale da su kadre, umešne i nadasve uspešne da u muškom svetu, u jednom od najžešće branjenih bastiona muške neprikosnovenosti, kakva je ratna medicina i hirurgija, budu podjednako dobre, ako ne i bolje - smatra profesor Pavlović. - Kao lekar, voleo bih da u ovim radovima bude prepoznat dug medicinske profesije prema neospornoj nepravdi koju smo učinili uspomeni na njih, više inertnošću, pristajanjem na neke kompromise, nego direktnim činjenjem.

Katena Mundi

Tekst potpisa

Tokom ratnih godina formirano je 10 jedinica škotskih ženskih bolnica u kojima je spaseno između 8.000 i 10.000 ljudskih života. Autor je sagledao angažovanost žena lekara i medicinskog osoblja u Kragujevcu (dve bolnice), Beogradu, Valjevu, Lazarevcu, Kruševcu, Nišu, a u godinama izbeglištva na Krfu, Korzici, u Solunu, Tunisu, Rusiji, Mesopotamiji. Pavlović je istraživačku pažnju posvetio preranoj smrti rodonačelnice ideje o pružanju pomoći srpskoj vojsci, doktorki Elsi Ingls.

Od Murmanska do Soluna

 

LEKARKE koje su odlukom okupatorskih vlasti deoportovane u Britaniju, otkriva prof. Siniša Pavlović, učestvovale su u organizaciji i obeležavanju Vidovdana 1916.

- U gotovo nemogućim uslovima Britanke su, podjednako kao i u Srbiji i na Solunskom frontu radile kao hirurzi, lekari, medicinske sestre, brinule o ranjenicima, njihovom "transportu" sa fronta i zbrinjavanju u bolnicama, spasavale ljudske živote na frontu izlažući sebe stalnoj opasnosti - kaže istoričar Ljubodrag Dimić. - Tako su Britanke, kako pokazuje istraživanje profesora Pavlovića, zajedno sa srpskim oficirima i vojnicima, prevalile put od Murmanska i Arhangelovska, preko Njukasla do Soluna i tu se pridružile srpskoj vojsci na Solunskom frontu.

- Bolnici koja je izgrađena u Beogradu kao Memorijalna bolnica Elsi Ingls, a to je nekadašnji železnički deo bolnice "Dr Dragiša Mišović", moralo bi zvanično biti vraćeno ime pod kojim je zamišljena, osnovana i otvorena i pod kojim je radila duže od decenije - ističe Pavlović. - Ako smo se već zarad trulih političkih kompromisa i iz ideoloških razloga odrekli dela svoje prošlosti iz Drugog svetskog rata, na koju bismo morali biti ponosni, bar za Veliki rat ponavljanje takve matrice ne bi smelo da se dozvoli. A događa se. Uzevši u obzir veličinu onoga što su ove žene učinile, njihov rad i rezultate merljive spasavanjem hiljada života, pokušao sam da njihovu priču, koju su one učinile i našom, ispričam još jednom, jer podsećanja na to nikako ne može biti previše. One su bile deo najsvetlijih i najsvetijih delova istorije ovog naroda i svih onih koji su prepoznali istorijski trenutak da mu se pridruže.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

VODITELJ PINKA SPASIO ŽIVOT MLADIĆU: Temenom je udario o beton i krenuo da guta krv  - bilo je strašno