Pod tuđ teret podmetao svoje rame
BLAŽENOPOČIVŠI patrijarh Irinej bio je mudar, blagočestiv i razborit duhovni pastir.

Foto: P. Milošević
Svojom blagom reči, dobrotom i duševnošću, koja se ogledala na njegovom licu, oplemenjivao je svakog vernika i plenio svakog sagovornika. Reči su mu bile dobro promišljene a mišljenja i postupci odmereni i primereni vremenu i prilikama u kojima je delovao i predvodio svoj verni narod.
Njegove propovedi nisu bile zamagljene visokom retorikom, i o najsloženijim pitanjima vere i života, koja svaki čovek sam sebi postavlja, govorio je jednostavno i razumljivo kako bi jevanđeljsko učenje na prikladan način približio svakom verniku. Jevanđeljske pouke u svojim besedama često je potkrepljivao pričama i anegdotama iz narodnog života. U njegovoj pastirskoj praksi moglo se prepoznati i bogato pedagoško iskustvo.
I u svom, voljnom i nevoljnom, sudelovanju u svetovnom, društveno-političkom životu, patrijarh je svojim dostojanstvom, postojanošću i mudrošću delovao kao arhipastir i učitelj. Njegova osnovna duhovna i nacionalna opredeljenja bila su čvrsto utemeljena u jevanđelju i našoj istoriji i tradiciji, tu nije bilo kolebanja i dvoumljenja. Govorio je kao što je i mislio, jasno i uverljivo, vazda imajući na umu najviše nacionalne i državne interese, onako kako i dolikuje tronu na kome je stolovao. Njegove stavove osnaživali su monaški mir, ton i blagost probranih reči kojima je te stavove iskazivao. Kao i nesumnjiva harizma koja je bila njegova karakterna oznaka.
Znao je šta je posao crkve, šta države, ali kad je reč o odlukama koje dalekosežno određuju sudbinu naroda, verovao je da je tu nužna vizantijska „simfonija“, skladno delovanje svetovne i duhovne vlasti. Stoga je ponekad, u nuždi, i pod tuđ teret podmetao svoje rame. Ali možda je upravo zato, uprkos velikim sporovima i u državnoj i u crkvenoj hijerarhiji, neretko uspevao da njegovo mišljenje bude uvaženo. Bilo da je, primerice, reč o Kosovu i Metohiji, Republici Srpskoj, Srbima u Crnoj Gori, ili nekom drugom državnom ili nacionalnom problemu.
Brinuo je o Srbima gde god da žive, obilazio ih je i opominjao da čuvaju svoj nacionalni identitet, ali se i kao hrišćanin trudio da, koliko je bilo moguće, doprinese prevazilaženju aktuelnih raskola u pravoslavlju. Kao i da poboljša odnose s Rimom i zapadnim hrišćanstvom.
Upoznao sam ga pre četvrt veka, 2004. godine, kad me, kao niški episkop, pozvao da besedim na Svetosavskoj akademiji. Tad smo poduže razgovarali, najviše o mukama Srba u Bosni i Hercegovini. Ostavio je na mene upečatljiv utisak, tako da sam kasnije s više pažnje pratio ono što je govorio istupajući u javnosti. Posle sam ga sretao kao patrijarha u različiti prigodama; to su bili uglavnom usputni susreti, ali me vazda pozdravljao s prisnim osmehom kao da smo dobri stari poznanici.
Kada je 2010. godine biran patrijarh, molio sam Gospoda da njemu podari tu dužnost, čast i slavu. Imajući u vidu dramatične državne prilike, političke sukobe i ozbiljne nesuglasice u samoj crkvi, verovao sam da bi upravo on, sa svojim vrlinama, u tom teškom istorijskom trenutku najdoslednije poštovao zavete i putokaze koje je označio patrijarh Pavle. Njih dvojica su već poduže hodili istim putem i o budućnosti svog naroda mislili na isti način. Moglo bi se reći: bili su dosta različiti, ali se nisu razlikovali. I posrećilo se! Neka Bog tako izabere i ovog puta – da budući arhipastir nastavi stazom svojih prethodnika. Jer čekaju nas iskušenja nimalo lakša od onih pre deset godina.
Patrijarh Irinej i mitropolit Amfilohije preporučili su se budućnosti i kao veliki zadužbinari i ktitori, mitropolit sa sedamsto novih i obnovljenih crkava u Crnoj Gori, posebno velelepnim hramovima u Podgorici i Baru, a patrijarh gradnjom Hrama Svetog Save na Vračaru, čijem je dovršenju, posle više od sto dvadeset godina, on najviše doprineo. Gospod je odlučio da se Njegova svetost patrijarh prvi „useli“ u svoj večni dom u kripti Hrama, budućem počivalištu svih naslednika svetosavskog trona. Patrijarhovi zemni ostaci su, metaforično rečeno, „uzidani“ u temelje Hrama, isto onako kao što su mitropolitove mošti „ugrađene“ u temelje Hrama Hristovog vaskrsenja u Podgorici. Tako je božjom promišlju zadovoljena najviša pravda i odužen dug prema ovoj dvojici apostola srpske crkve.
Upokojenjem patrijarha Irineja i mitropolita Amfilohija, za samo dvadesetak dana, otvorene su dve duboke rane na telu srpske crkve i biću srpskog naroda. Naša je obaveza da sledimo njihove zavete i putokaze kako bi te rane što bezbolnije zacelile, iako ožiljci nikad neće biti izbrisani. Kao ni njihova dela iz naše kulturne istorije, i blažene uspomene iz sećanja srpskog naroda.
Preporučujemo

OSTVARENjE IDEALA ILI ISTORIJSKA GREŠKA: Kontroverze oko stvaranja jugoslovenske države
01. 12. 2020. u 11:14

VELIKA PROMENA U ŠKOLAMA U SRBIJI: Od danas ništa neće biti isto, odnosi se na roditelje
RODITELjI školaraca u Srbiji od danas dobijaju automatska zvučna obaveštenja kada nastavnik u elektronski dnevnik upiše izostanak deteta sa časa ili novu ocenu. Mada su deca godinama nalazila načine da ne kažu roditeljima baš sva dešavanja u školi, to sada više neće biti moguće.
17. 04. 2025. u 11:29

MAKRON POSLE RUSKOG NAPADA: Hitno nam je potreban mir
RUSKI raketni napad na grad Sumi na severu Ukrajine naglašava hitnu potrebu za nametanjem primirja Rusiji, izjavio je danas predsednik Francuske Emanuel Makron.
13. 04. 2025. u 15:34

"KOMPLITLI FRI OF ČARDž": Da li ste čuli kako Putin priča engleski? (VIDEO)
RUSKI predsednik Vladimir Putin imao je u februaru telefonski razgovor s američkim predsednikom Donaldom Trampom o okončanju rata u Ukrajini, a iako tada nije saopšteno kojim su jezikom pričala dvojica državnika verovatno se svako koristio svojim maternjim i oslonio na prevodioce.
17. 04. 2025. u 15:25
Komentari (0)