ISTORIJSKI DODATAK - DOGOVOR SA USTAŠKIM IDEOLOZIMA: Sporazum o osnivanju samostalne Komunističke partije u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj

U RAZUMEVANjU redosleda događaja i opštoj atmosferi koja će doprineti osnivanju logora nužno je da se još jednom vratimo u prve dane života NDH, pošto se tada zbio vrlo važan događaj koji je u SFR Jugoslaviji bezmalo pet decenija imao status partijsko-državne tajne najvišeg reda.

Arhiva

Reč je o sporazumu koji su u Zagrebu 17. aprila 1941. godine utanačili po dvojica najviših predstavnika KP Hrvatske i, sa druge strane, novouspostavljenog ustaškog režima. U ime KP Hrvatske nastupili su Andrija Hebrang i Vladimir Bakarić, a u ime ustaša vodeći ideolozi Mladen Lorković i Mile Budak.

Pre iznošenja činjenica o toj partijsko-državnoj tajni najvišeg reda, nužno je da ukažem na proglas "hrvatskom radnom narodu i rodoljubivim građanima" Pokrajinskog komiteta KP Hrvatske za Dalmaciju na čijem je čelu bio slavni dalmatinski i jugoslovenski revolucionar Vicko Krstulović. Samo dva dana posle proglašenja NDH, Krstulović je, ne čekajući bilo kakve direktive iz CK KP Hrvatske i CK KPJ, čiji je član bio, sa Ivanom Lučićem Lavčevićem i Antom Marasovićem Mirkom napisao tekst proglasa u kome su izneli i ove stavove:

"Plaćenička Pavelićeva banda dogovorno sa izdajničkim vodstvom HSS-a pozvala je njemačke trupe, proglasila je u Zagrebu 'nezavisnu, slobodnu Hrvatsku' i hoće da uspostavi na čitavoj hrvatskoj teritoriji svoju tiransku vlast... Šta vam sprema ova nametnuta Pavelićeva tiranija i okupatorske njemačke trupe? Fašistički osvajači i ustaška vlast sprema ti glad, oduzimanje namirnica, i drugih životnih potreba, oskudicu kruha, bijedu i bolest... Ova nam vlast sprema najcrnju reakciju, neviđeni teror, nasilja, koncentracione logore i strijeljanje na hiljade nedužnih i čestitih sinova našeg naroda. Lažu ti hrvatski narode, kad kažu da će naša zemlja biti oslobođena od rata; sada će ona tek postati pravo poprište rata i ratnih strahota i to za račun i interese tvog ugnjetača njemačkog fašizma. Tvoje će sinove nasilno tjerati na klaonicu da krvare i ginu za interese njemačkih osvajača. Hrvatskom narodu kao nikada do sada prijeti opasnost nacionalnog i socijalnog porobljavanja..."

TAKOĐE BEZ ČEKANjA bilo kakve direktive, samostalno je delovao i Gojko Polovina, sekretar komiteta KP Hrvatske za Gračac. Čuvši na radiju vest o proglašenju NDH, istog dana je odlučio da organizuje oružani otpor okupaciji i uspostavljanju ustaške satelitske države. Na osnovu njegovog naređenja, poručnik kraljevske vojske Dušan Drakulić je iz žandarmerijske i vojne suhoputne stanice - magacina - uzeo oružje i podelio ga narodu.

Sutradan, 11. aprila, u Gračacu je održan veliki narodni zbor. Na njemu je u ime Samostalne demokratske stranke govorio Mile Stojsavljević, a ispred KPH Gojko Polovina. Osnovne poruke zbora bile su - nužnost borbe za Jugoslaviju, borbe protiv NDH i okupatora. O odjeku tih poruka svedoči ono što se ubrzo dogodilo. Narod Gračaca i okolnih sela, naoružan, stupio je u kraću borbu sa jednim odredom ustaša i Mačekovih zaštitara, koji su već stigli u Gračac da bi uspostavili vlast NDH. Polovina je doneo i odluku da se sa 54. pešadijskim pukom Jadranske divizije organizuje otpor i protiv italijanske okupacione vojske. Tokom četvorodnevnih borbi zaustavljeno je napredovanje jedne italijanske divizije.

Kada je stigla vest o raspadu jugoslovenske vojske i slomu Kraljevine Jugoslavije 17. aprila Polovina i vodeće ličnosti u pružanju otpora otišli su u planine.

Arhiva

Dva dana ranije, 15. aprila, oglasio se proglasom "Narodi Jugoslavije!" i CK KP Jugoslavije, koji je napisao Josip Broz, svedok dočeka nemačkih okupacioni trupa u Zagrebu: "U teškoj i sudbonosnoj borbi protiv tuđinske najezde našla se u Hrvatskoj šaka agenata i petokolonaša, koja je uz pomoć najurenih reakcionarnih hrvatskih vlastodržaca sistematski pripremala i konačno u najtežem času izvršila izdaju kakvoj nema premca u nizu izdaja hrvatske gospode i vlastele u historiji... Znaj, hrvatski narode da će historija s prezrenjem osuditi one koji svoju tobožnju nezavisnost grade s Judinim talirima i na ropstvu svojekrvne braće - srpskog, slovenskog i ostalih naroda."

TEKST PROGLASA bio je zasnovan na nekoliko godina ranije definisanoj platformi KPJ, sažetoj u dve reči: "Branićemo Jugoslaviju!"

Vrh KP Hrvatske, oličen u Andriji Hebrangu i Vladimiru Bakariću, mislio je drugačije. Kao i mnoga druga, i ovo pitanje je otvorio Vladimir Dedijer 1988. godine, u recenziji knjige Gojka Polovine "Svedočenje - Prva godina ustanka u Lici".

"Član CK KP Hrvatske i CK KPJ drug Vicko Krstulović dao mi je pismenu izjavu da je na sednici CK KPH, na dan 13. jula 1941. godine, Andrija Hebrang izjavio da je stvaranje NDH ostvarenje "vekovnog sna hrvatskog naroda". Još jedna partijska ličnost, koja je prisustvovala tome sastanku, dala mi je izjavu slične sadržine.

Prema nekim izvorima, Andrija Hebrang i još jedna ličnost iz KP Hrvatske sklopili su 17. aprila 1941. godine sporazum o stvaranju samostalne KPH, izvan okvira KPJ. Hebrang i ova ličnost dali su obavezu da nova KPH neće voditi nikakvu političku ili vojnu akciju protiv NDH, a ustaški lideri Mile Budak i Mladen Lorković potvrdili su da će nova KPH dobiti pravo slobodnog delovanja. Pavelić je nekoliko dana kasnije svojim potpisom potvrdio punu važnost ovog sporazuma.

Poslednji direktor UNS-a (Ustaške nadzorne službe), Drago Jilek poneo je iz Zagreba 1945. godine i ovaj dokument. Naši organi kidnapovali su Jileka u Italiji zajedno sa tzv. Jilekovom torbicom u kojoj su se nalazili i ovi dokumenti", napisao je Vladimir Dedijer.

KNjIGA GOJKA POLOVINE, posle njegovih decenijskih borbi protiv cenzure i odlučnih nastojanja da je objavi, kao i recenzija Vladimira Dedijera, podigli su buru gotovo neshvatljivu u današnjem vremenu. Napadi, pretnje sudovima, najniži udarci na javnoj sceni protiv njihovih ličnosti, falsifikati i svakojake optužbe zato što su izneli partijsko-državne tajne skrivane decenijama trajali su mesecima. Konce su vukli Josip Vrhovec i Ivica Račan, tada dva najmoćnija političara Hrvatske, preko svojih ližirahana u medijima, ne samo u Zagrebu, i preko istoričara koji su izvršavali njihove naloge. Nastavili su posao Vladimira Bakarića koji je umro 1983, i Ivana Krajačića Steve, koji je preminuo 1986. godine. Do svoje smrti, Krajačić je, još od vremena Drugog svetskog rata, bio rukovodilac jedne sekcije sovjetske obaveštajne službe za Balkan.

Svi su oni nastojali da se dokopaju dokumenata iz pomenute "Jilekove torbice", zbog čega su prema Vicku Krstuloviću, Vladimiru Dedijeru i Josipu Kopiniču primenjivane posebno drastične mere - provaljivanje u stanove, rovarenje po dokumentaciji, pretnje, prisluškivanje i slično.

Konačno, u aprilu 1997. godine bio sam u prilici da dođem do faksimila dva ključna dokumenta iz "Jilekove torbice" i da ih publikujem. Prvo, dnevnički zapis Slavka Kvaternika, službeno drugog čoveka u strukturi vlasti u NDH i, drugo, faksimil izjave Slavka Kvaternika, koju je tokom istrage dao organima UDB.

U PRVOM DOKUMENTU Kvaternik svedoči:

"Zagreb 22. IV 1941. N0 44.

utorak

- Mile bio ponovo kod mene. Tražio da se ubrza dogovor o suradnji s komunistima.

Poglavnik potpisao dogovor.

O tome odmah javljeno Lorkoviću. On je dobio zadatak za suradnju."

U istrazi vođenoj 1946. godine Slavko Kvaternik je potpisao sledeću "nadopunu izjave date u prostorijama Državne bezbjednosti za N. R. Hrvatsku u Zagrebu 23. X 1946. g.":

"U prvom tjednu je dr Pavelić, koji je otsjeo u banskim dvorima, primao deputacije grada Zagreba i stare prijatelje iz Vlaške ulice. Na sastav vlade čekalo se nekoliko dana. Tih dana bio je kod mene Dido i saopćio mi da su dr Lorković i dr Budak razgovarali s komunističkim prvacima Hrvatske. Dogovoreno je da se legalizira kom. partija Hrvatske, a oni će se otcjepiti od KPJ. Dr Pavelić, preko švicarske veze, a i preko ruskog poslanstva u Beogradu zatražit će od Moskve da priznaju državu NDH."

OVAJ PROBLEM stavljen je na dnevni red ubrzo po oslobođenju zemlje, o čemu saznajemo iz svedočanstva Hasana Dolamića, preživelog logoraša, člana rukovodstva logorske organizacije KPJ u Staroj Gradiški. Prema Dolamićevim rečima, eventualna partizanska akcija za napad na logor, ili za pružanje podrške onima koji su spremni da rizikuju bekstvo, stvorena je s jeseni 1943, posle partizanskog napada na Banjaluku.

"Tada je u našem logoru bilo samo 120 ustaških stražara, prema 2.700 logoraša, to jest nas 170 komunista spremnih na bijeg. Imalo smo i nekoliko revolvera i bombe, noževe. Pored toga, pruga Beograd-Zagreb, bila je već dva mjeseca oštećena. Na tom smo pravcu predviđali neophodno osiguranje odstupnice od vanjskih snaga, partizana... Ali, za takav plan nismo imali podršku vanjske partijske organizacije. Veza s CK KP Hrvatske je funkcionirala, ali je Hebrang šutio. Pitali smo se kako to da on, sekretar CK i bivši logoraš ovdje u Staroj Gradiški, on koji je znao da smo svakodnevno u smrtnoj opasnosti, ništa ne poduzima da nam pomogne? Da je barem partizane uputio da nas podrže izvana i prihvate, taj bi vod s nama ojačao u snažnu partizansku brigadu", navodi u svom svedočenju Hasan Dolamić.

 

Arhiva

POSLE OSLOBOĐENjA, preživeli logoraši-komunisti, uputili su već 12. decembra 1945. žalbe partijskom rukovodstvu Druge armije JA, a 15. septembra 1946. godine i žalbe na adresu CK KP Hrvatske. Tražili su odgovor na pitanje ko je krivac za uskraćenu pomoć i solidarnost u organizovanju njihovog bekstva iz logora. Odgovor nisu dobili, ali su i pored toga zaključili šta je tome bio razlog - interes Andrije Hebranga, ondašnjeg sekretara CK KP Hrvatske i Politbiroa CK KP Jugoslavije, da se slobode ne domognu svedoci njegovog "specijalnog tretmana" koji je imao u logoru Stara Gradiška. Naglašavam da su preživeli logoraši izveli ovakav zaključak u vreme kada je Andrija Hebrang na vrhuncu moći, dve godine pre nego što će 1948, u vreme Kominforma, biti uklonjen s javne scene.

Zavera ćutanja o genocidu u NDH i o koncentracionom logoru Jasenovac, koju je tokom rata i posle 1945. nametao Vatikan, očito se preplela s jednom vrlo uticajnom, moćnom linijom najviše vlasti u Hrvatskoj, koju su predvodili Andrija Hebrang, Ivan Steva Krajačić. Njihovu liniju ubrzo je prihvatio i Vladimir Bakarić. Kada je reč o Jasenovcu, oni su imali identičan stav kao i Vatikan i Kaptol. Pod vidom zabrane optuživanja hrvatskog naroda za genocid, oni su zahtevali da se ostaci jasenovačkog logora potpuno unište i tražili da se o genocidu i ovom stratištu ne sme pisati. Oni su zabranili da se sačuva Jasenovac sa svim svojim mučionicama. Ova politika organizovanog zaborava preneta je i na Bosnu i Hercegovinu, gde su vlasti već šezdesetih godina stavile embargo na objavljivanje rezultata naučnih istraživanja jasenovačkih stratišta.

Takvu politiku su u Srbiji prihvatili partijsko-državni vrh i pojedinci iz ovdašnjih uticajnih naučnih krugova.

Preporučujemo

Društvo

0 6

ISTORIJSKI DODATAK - MORBIDNI PLAN ZA UNIŠTENjE SRBA: Projekat Pavelića skovan u Sijeni uz pomoć suflera iz Vatikana i Musolinijevog štaba

27. 04. 2021. u 17:14

Društvo

0 4

ISTORIJSKI DODATAK - ISTINA OBMOTANA FALSIFIKATIMA: Zavera ćutanja o genocidu nad Srbima u Drugom svetskom ratu

27. 04. 2021. u 10:38

Društvo

0 12

CRNE JAME UMESTO OČIJU: Svedočanstvo novinara koji je prvi kročio u Jasenovački logor - Dok mrtvi plove Savom, živi čekaju da otplove...

25. 04. 2021. u 12:00

Kolumne

0 2

ISTORIJA DEMANTUJE MILANOVIĆA: Obični, mirni i pošteni građani završili su u Jasenovcu jer su bili - Srbi

26. 04. 2021. u 11:11

Društvo

2 17

USTAŠE SU U KRV SVE OBUKLE: "Novosti” otkrivaju decenijama zatureno svedočanstvo književnika Ćamila Sijarića o užasima Jasenovca

24. 04. 2021. u 10:13

Društvo

0 6

EKSKLUZIVNO! JASENOVAC - ISTINA, MANIPULACIJE I LAŽI: Sutra u štampanom broju "Večernjih novosti"

25. 04. 2021. u 19:46 >> 19:46

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije