KNJIŽEVNA KRITIKA - Zreli liričar

Слађана Илић

05. 03. 2025. u 10:00

KNjIGA "Tvrda pena" Miroslava Karaulca (KOV, 2024) sadrži pesme iz autorove zaostavštine.

КЊИЖЕВНА КРИТИКА - Зрели лиричар

Foto: Privatna arhiva

Po rečima Vase Pavkovića, reč je o "potpuno završenoj pesničkoj knjizi [...] zrelog liričara koji se bavi vlastitom intimom kao i ironičnim komentarisanjem ideologija, dogmi, obmana sa globalnog istorijskog plana doba u kojem nam je bilo suđeno da živimo, volimo i umiremo".

U ovoj zbirci sve se odvija u rasponu od "okrutnog Nekad" do "studenog Sada". Posmatrajući taj okvir, ispunjen "tvrdom javom" i oličenom u opštem klonuću i čoveka i prirode zaključujemo o dominantnom tonu zbirke, neraspoloženju lirskog subjekta, proisteklom iz tog znanja. Otuda i niz negacija u pojedinim stihovima, kao i svedočanstava o utrnuću osećanja: "Na dnu jezera više niko ne obitava / nikakav duh više ne okuplja šumu / cveće je izgubilo milost / sve manje je radosti u travama" ("Starinski pismo").

Ta svedočanstva pokazuju prostranstva svojevrsne "puste zemlje" i karakteristike neumitnog proticanja vremena. Jedna od osnovnih jeste nepostojanost: osećanja, istina, čak i zabluda - odsustvo mira, mudrosti...: "Jer ako bol prolazi / šta onda traje / Eto čak i istine prolaze / a ni zablude izgleda nisu večne" ("Rastanak na keju"). Ta i srodne odlike sveta, čitaoce ove pesničke knjige upućuju na heraklitovsku svejednost, na pojačanje osećanja čovekove nezaokruženosti, na njegovu nedovoljnost i gnoseološku nemoć, a zbog nje i na nemogućnost razumevanja poruka: "Još nismo razumeli ni stare istine / neumitne i bolne / mada teško proverive / a nove već izlaze na videlo / i opet smo na istom / To što smo doznali / opet je manje od onog što nam treba" ("Nejasna poruka").

Foto promo

Odsustvo čovekovog razumevanja istina uslovljava i prirodu budućeg. Stoga, po doživljaju lirskog subjekta, i prošlost i budućnost nalik su razvalinama (pesma "Razvaline budućeg"). U tom nemanju izbora, u zatečenosti na pustoj zemlji, nužno postaje nalaženje mogućih svetova. Jedan od njih svakako je prostor oniričkog. Upravo iz potrebe te vrste traganja "čovek sanja dok je živ" ("Jutarnji brodolom"), jer u svetu snova stiče uvide koji se samo tu mogu steći, nalazeći ono što nije ni znao da je izgubio. San u "Tvrdoj peni" zapravo je prostor u kojem se čovek iznova humanizuje. Zato za lirskog subjekta sadržaj tog povlašćenog prostora postaje "prava istorija", a ono što je van njega fikcija (videti: Brajan Mekhejl "Postmoderna proza - neke ontološke pretpostavke fikcije").

Ta "prava istorija" podrazumeva mogućnost ponovnog susreta i sjedinjenja "žene iz snova i princa iz bajki", lirskih junaka nekolikih pesama Miroslava Karaulca. Kakav je rezultat realizacije te mogućnosti već su nam pokazala dela naših najboljih savremenih pisaca.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

Istorijski rekord sirove kafe na svetskoj berzi: Zašto kafa nikad nije bila skuplja i da li je imamo dovoljno?