POGLED ISKOSA: Kodovi i osnove kulture

Дејан Ђорић

27. 03. 2025. u 05:00

KULTURA i njena uža oblast umetnost nikada nisu jednoznačne, to je carstvo obilja i slobode, što ne znači da u njima nema nikakvih pravila.

ПОГЛЕД ИСКОСА: Кодови и основе културе

Foto privatna arhiva

Za svako umetničko delo potreban je izvestan ključ ili šifra (fr. code), sistem za sporazumevanje. Kod je i signal koji tvorevina kao svoju osnovu, matricu, upućuje u prostor i vreme, po kojem se prepoznaje i definiše u njima. Najopštije određenje tog ključnog pojma je da kod u saobraćanju predstavlja niz pravila za pretvaranje jednog oblika informacije (npr. slovo, binarni zapis, reč ili broj) u drugi oblik, ne nužno istog vida.

Pomišljamo sa tim u vezi na možda srodan pojam uzus (lat. usus) - upotreba, običaj, navika. Kodovi kulture su pomični i povratni, mogu se prevrtati, okrenuti u suprotan smer ili odvijati u oba smera (reverzibilni su). Pisanje i uopšte stvaranje mogu se ispoljiti i zrakasto, odjednom u više pravaca, a ne samo linearno i hronološki.

Sa tim stižemo do važnog pitanja u vezi sa ovim tekstom - otkud u rubrici posvećenoj likovnoj umetnosti prikaz knjige Bojana Jovanovića (Niš, 1950) "Književnost u antropološkom svetlu" (prošle godine su je objavili u Novom Sadu "Prometej" i Arhiv Vojvodine, dva izuzetno ugledna izdavača rukovođena mudrom izdavačkom politikom u nacionalnom smeru). Pisac knjige je naš vodeći antropolog i kulturosof, priređivač brojnih kvalitetnih zbornika i autor mnogih studioznih knjiga čija problematika zadire u etnologiju, religiju, istoriju, filosofiju, psihologiju i umetnost. Jovanović je polihistor kome nije strana politička dimenzija kulture, bavio se i zločinima nad srpskim življem, ali i kritikom najgorih vidova avangardne umetnosti u knjizi "Manconijevo zaveštanje". Njegova promišljanja nikada ne izlaze iz carstva tradicije, bilo da je reč o njenim obijenim i napuštenim ili novootkrivenim trezorima. On ima sveukupan pogled na književnost, umetnost i kulturu, te oblasti ne mogu se razdvajati, jer se u osnovi prožimaju. Zato nije običan etnolog, koji se usko bavi jednom društvenom naukom na ograničenom broju artefakata i istorijskih pojava, već mislilac kome antropologija služi kao polazište za najdublje analize večnih problema života i smrti, Boga i čoveka, istorije i tradicije. On je skoro usamljeno kod nas skrenuo pažnju na antropologiju kao nepotrošeni, novi metod, uporište za razumevanje umetnosti i književnosti.

Foto privatna arhiva

Kada se bavimo kodovima i osnovama kulture imamo u vidu i sjajnu misao Dragana Bulatovića, profesora na katedri za muzeologiju, odličnog znalca pre svega francuske i moderne likovne teorije. On je primetio da sve što je napisano u književnoj može da se čita i prevede u likovnu teoriju. Zato su najbolje strane nove knjige Bojana Jovanovića posvećene pojavnosti sna i oniričkog kao osnove književnog žanra što se lako prenosi i odnosi na likovnu umetnost, u kojoj je san jedan od ključnih fenomena, čemu je posvećeno nekoliko specijalističkih stranih izdanja. 

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

DOBIJA NOVU ŠANSU: Hrvat ima poverenja u Dušana Vlahovića