POGLED ISKOSA: Kašanin - srpski Atinjanin

Пише Дејан Ђорић

11. 06. 2025. u 08:00

STO trideset godina je od rođenja Milana Kašanina (Beli Manastir, 1895 - Beograd, 1981), jednog od najvažnijih Srba koga smo imali u dvadesetom veku i kome uvek treba davati pažnju.

ПОГЛЕД ИСКОСА: Кашанин - српски Атињанин

Milan Kašanin, foto Privatna arhiva

On je istoričar umetnosti, likovni kritičar, istoričar književnosti, književnik i istaknuti kulturni radnik, a njegov brat Radivoj je čuveni matematičar.

Uzor je nepotkupivog i rodoljubivog intelektualca, koji je tražio etiku kao i estetiku, strogog a pravednog. Nekoliko puta se uzdigao iz propasti, npr. kada su mu Nemci zapalili stan u Drugom svetskom ratu, u kome su izgoreli biblioteka, rukopisi, zabeleške i dnevnici, sve pripreme za završetak rukopisa velike sinteze srpske srednjovekovne umetnosti, kakvu je ostvario sa knjigom "Srpska književnost u srednjem veku" (1975). Bio je prvenstveno medievalista i deo svojih istraživanja objavio je u knjigama "Slučajna otkrića" (1977) i "Kamena otkrića" (1978). Kao direktor Muzeja kneza Pavla (1935-1944), prethodnice Narodnog muzeja uz druge saradnike organizovao je vrednosno najvažnije izložbe u istoriji Jugoistočne Evrope:

"Italijanski portret kroz vekove" (1938) i "Francusko slikarstvo 19. veka". Posle rata pao je u nemilost kao jedan od vodećih intelektualaca u Kraljevini da bi ga iz bede izvukao Miroslav Krleža (koga je upoznao u Zagrebu dok je studirao na Filozofskom fakultetu, kao i Ivu Andrića i Vladimira Ćorovića) pozvavši ga za saradnika na ključnim projektima Leksikografskog zavoda. Dejan Medaković, volonter za vreme rata u Muzeju kneza Pavla, cenio je Kašanina kao direktora, a ne Veljka Petrovića koji je posle njega postavljen.

Uz sve svoje kvalitete Petrović je lokalna pojava, a Kašanin je bio svetsko ime, u stalnom kontaktu sa najboljim pariskim likovnim kritičarima, stranim slikarima od kojih je Muzej otkupljivao dela, poznanik Bernarda Berensona i prijatelj Keneta Klarka (bio je u strahu da ga Klark ne poseti u Beogradu jer je mislio da nema odgovarajući ambijent u kome bi ga primio). Posle oslobođenja od Nemaca bilo je pravo čudo da partizani nisu streljali Kašanina uz onih 200 nevinih srpskih intelektualaca, pa je rehabilitovan 1951. kao direktor Galerije fresaka u Beogradu. Taj polihistor, otmeni gospodin starog kova, po prirodi svog izuzeća trebao je biti član SANU, međutim, nije primljen, kao ni Crnjanski. Vasko Popa, njegov bliski prijatelj i poštovalac se tome usprotivio, označivši ga kao saradnika okupatora, što je zapravo sam bio, doušnik crvenog zavojevača. Kašaninov predlog za snimanje TV dokumentarne serije o usponu i kulturnim dometima srpske srednjovekovne istorije, po ugledu na Klarkovu seriju "Civilizacija" takođe je odbijen, ništa nacionalno nije bilo poželjno. Taj srpski Atinjanin bio je i pokretač i urednik prvog srpskog časopisa posvećenog likovnosti, "Umetnički pregled" izlazio je od 1937. do 1941. i bio svakog prvog u mesecu na stolu direktora Kašanina.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

VANREDNO SAOPŠTENJE FUDBALSKOG SAVEZA SRBIJE: Selektor otišao, počela hitna potraga za novim!