ČUVAR TAJNE VATRE: Odlazak posvećenika književnosti Ratka Adamovića

SVAKI pisac se trudi da delo udomi u bar delić večnosti ali prava mera uspešnosti takvog posla se može sameriti tek onda kada pisac i sam postane večnost.

ЧУВАР ТАЈНЕ ВАТРЕ: Одлазак посвећеника књижевности Ратка Адамовића

Foto A. Stevanović

Kada se pretvori u pamćenje koje je zaslužio i sećanje u kome emocije i prijateljska iskustva i refleksije ustupaju mesto pravim vrednostima. Ratko Adamović je mnogo toga osvojio već za života, sada kada je zakoračio u večnost verujem da se oseća kao kod svoje kuće. Sa svim onim vilinskim i mističnim bićima i dajmonionima kojima je naselio svoje priče i romane. Dozivao ih je u tajnovite i tajnovide predele svojih pripovesti da pokaže svu kompleksnost egzistencije i sve zatamnjene prostore duha u kojima čovek mora da ponovo pronađe istinskog sebe. Njegove knjige su putokazi ka tim prostorima, u životnom iskustvu ali i "Iza Boga", kako glasi naslov jednog od njegovih antologijskih romana. Upravo to Iza je bila opsesivna alegorijska okosnica Ratkovog pripovedanja, podtekst teme i simboličko poentiranje. Znao je da je nepojamnost čovekovog unutrašnjeg sveta beskrajnija i tajanstvenija od svega što postoji u neposrednoj pojavnosti, otvarao je puteve naporednosti božanskog i demonskog želeći da oslika simbolička upozorenja o večitim ishodištima straha, strepnje i ugroženosti.

Ali nije Ratko bio samo pisac mističkih otajstava i velikih poniranja u senke naših karaktera i ezoterijske prostore. Bio je i veliki erudita, kosmopolita, član i deo velikih bratstava, posednik tajne ali i čovek koji je kulturu razumevo dubinski, kao neophodnost komunikacije i prožimanja. Kako drugačije objasniti dugogodišnje uređivnje kultne "Tribine Francuska sedam" i mnoštvo tekstova o prevedenim knjigama čime je hteo da ukaže na zanimljive naslove objavivši tekstove o njima u dva izdanja hrestomtije U vrtovima duha ("Prosveta" 2002, 2014). Na koricama ovog jedinstvenog bedekera Ratko je napisao: "Dozivanja sa ovih balkanskih strana onih koji svetom misle, pišu, tragaju za prostorima i izvorištima duha, njegovim smislom i smislom takvog traganja. Dozivanja onih koji sa druge strane jezičkih ograda i nanosa različitih kulturnih tradicija, obitavaju u prostorima univerzalnog, u svojim alhemičarskim radionicama posvećenja, iz kojih su do nas stigla neka od izuzetnih ostvarenja."

Pisac koji je na velika vrata, već sa prvom knjigom - "Žuta podmornica", osvojio čitaoce i žiri koji joj je dodelio nagradu "Mladost" (nagrada za najbolju knjigu u rukopisu u Jugoslaviji 1971), imao je potrebu da sebe i potencijlne čitaoce oslušne i prepozna, ponekad i sazna, u drugim piscima, jezicima i mišljenjima. To je osobina velikih duhova kao i široka, prebogata i beskrajna amplituda mišljenja i analogija koja kreće od nebeskih otkrovenja do eksplozivne metaforičnosti karakterološkog artefakta - crnih sportskih gaća. Ne želeći da snižavam vrednost Ratkovog dela, Bog na nebu, patuljci, adepti, trolovi" i ini stanovnici njegovih knjiga, književna čaršija beogradska posebno, znaju koliko sam ga voleo i cenio, drugačijeg i originalnog.

Ali, kada sam pročitao u "Književnim novinama" priču "Bratstvo crnih sportskih gaća" istkanu od duhovite ironije i britkog sarkazma, otvorila se istinska slika o dinaroidima i novopridošlim građanima koji osvajaju i usvajaju crne gaće kao odličje novostečenog "gospodstva", praktične, bez nijansi kao njihovi karakteri, prepune kompromisa i skrivene i nevidljive prljavštine" i svega onoga što je činilo (i čini!) karakter brzostvorenih građana i svega onoga što je iz njih niklo i izraslo u kasnijim generacijama. Kakva "Filozofija palanke", kakvi bakrači, tanatološke studije i (para)mitološke tlapnje, tribalske politike i politika tribalstva" sve je to luk i voda u odnosu na ovu priču/studiju koja nas je pojasnila i razjasnila i obeležila - gaćama a ne odlikovanjima. Prepuno je delo Ratka Adamovića takvih detalja, centralni deo romana "Besmrtni kaleb - priča o građenju knjige" je nešto najlepše i najveće što sam o knjizi pročitao u svojih pola veka intenzivnog čitanja, i to sam mu stalno govorio i to stalno govorim. Ratko Adamović je imao dosta čitalaca, malo onih pravih a još manje onih koji uzaludno tumaraju po lošim verzijama i još lošijim prevodima jeftinih misterija ne znajući da je među njima živeo pisac koji je od priče pravio misteriju a od misterije priču, neki to zovu kreativna razmena a neki književnost. Ratko Adamović je bio istinskim posvećenik takve književnosti, duboke ozbiljnosti i dečije radoznalosti i oduševljenja knjigama koje je stvarao.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

MI SMO USPAVANI DIV, DRUGO MESTO NA TABELI NIJE OPCIJA! Prvo obraćanje novog trenera Partizana od kad je stigao u klub