POZORIŠNA KRITIKA - BITEF: Utopija strašila o spasenju
NA sterilno belom fonu (scenograf Filip Ken), pojavljuju se strašila, ispunjena slamom, sa rekvizitima jedne dečje radio-stanice, a onda im se pridružuje još jedan drugar.

Novosti
Stalno pod maskama, sa izmenjenim glasovima, glumci Studija "Vivarijum" Filipa Kena iz Pariza, u koprodukciji sa Kameršilom iz Minhena, insceniraju ekološku utopiju, kao suprotnost svetu iz koga su utekli, punom otrova, bede i samoubistava farmera koji su ih stavili u polja, da plaše štetočine...
Čistota, jasno pokazana belinom prostora u kome se nalaze, kao i njihova lična naivnost i nedužnost, čine antropomorfna strašila i boljim, i osećajnijim od živih ljudi, na čije karaktere industrijski napredak planete ostavlja zločinačke ožiljke. Smireni, raspevani, razigrani, puni nade da se svet još može spasti, strašila koriste svoju primitivnu radio-stanicu za širenje dobrih vesti, ali i za intervjue sa drugim strašilima, da bi se glas o smrtonosnom uništavanju prirode, useva, biljnog, životinjskog i ljudskog sveta proširio dalje, nego što njihovi glasići mogu da dopru. Songovima, pesmama, svojom ograničenom, krutom, izlomljenom fizičkom aktivnošću, strašila nisu samo antipod brzini, zlim namerama i koristoljubivosti čoveka u korporativnom kapitalizmu, nego i utopijski simbol žitelja rajskog vrta, u kome, kako sterilna belina govori, više ničega nema, osim bala suve, mrtve trave, sena, kojim su i ispunjeni, ali je ideja živa i misija još postoji. Vrlo karakteristično za program Kulturnog centra Nanter-Amandje, u predgrađu Pariza, jednom od onih koji, po davnoj odluci Žaka Langa, neguju danas zaboravljeni pojam avangarde u teatru, "Farm fatal" je projekat, performans koji na vrlo avangardan način žive interpretatore na sceni ne zamenjuje robotima, avatarima i video projekcijama, već neživost, koja nam iz naturocida neminovno sledi, prikazuje sa dušom i nadom da borba i tada traje. Veza između kapitaliste-uništitelja, živog čoveka i mrtvog sveta, koji ostavlja za sobom, jesu strašila ispunjena mrtvom travom, ali i oni sami su izdanak prirode, one, koja je nakada bila zelena i rodna.
Beskrajno šarmantna, strašila žive svoj postapokaliptični život sat i po na sceni, jadajući se i uzjamno tešeći, dok ne stigne simbol novog života, jaje, za koje grade pokretnu farmu, da bi se jednom ispilio novi život. Ili neživot, jer se završna scena, kada pokretna konstrukcija sa jajima i strašilima odlazi, može tumačiti i optimistički, i pesimistički, već prema dobronamernosti gledaoca, prema utopiji o spasenju, kao takvoj.
Preporučujemo

STRAŠILA BEZ POSLA: Reditelj Filip Ken razvija nadrealnu viziju "ekološke revolucije"
18. 09. 2021. u 14:40

"POJEDOH SE ŽIV, IZLUDE ME TO" Vučić o otvaranju auto-puta do Požege: To su već foliranja i glupiranja, krajnji rok do ponedeljka
PREDSEDNIK Srbije Aleksandar Vučić govorio je iz Čačka o otvaranju auto-puta do Požege.
03. 07. 2025. u 11:49

"MOGLO BI UMRETI 4.500 LjUDI" Ova zemlja je najugroženija na Zapadnom Balkanu, hitan sastanak u SZO zbog vrućina u Evropi
JUŽNA Evropa suočava se sa žestokim toplotnim talasom - temperature prelaze 40 stepeni Celzijusa, a u španskoj pokrajini Uelva izmereno je rekordnih 46 stepeni, što je najviša junska temperatura u istoriji zemlje. Istovremeno, Italija, Grčka, Portugalija i Zapadni Balkan takođe beleže rekordne vrućine, praćene šumskim požarima i ljudskim žrtvama.
01. 07. 2025. u 11:45

ISPOVEST RADNICE: "Kad biste ovo znali, nikad ne biste kročili na kruzer"
DRUŠTVENIM mrežama kruže viralni snimci u kojima osoba koja se predstavlja kao radnica na kruzeru deli detalje iz života na brodu. U jednom takvom videu podelila je niz fotki u kojima tvrdi da otkriva tajne života na kruzeru i tako šokirala mnoge.
05. 07. 2025. u 11:33
Komentari (0)