NA SCENI I DO PADANJA U NESVEST: Glumice Gordana Jelić Mešter i Cvijeta Jovanović Mučalica zadivljuju talentom i posvećenošću

Za one koji prate pozorišni amaterizam, Gordanin i Cvijetin najnoviji uspeh je još jedan očekivani biser u niski sjajnih ostvarenja ovih velikih glumica iz male bačke varoši, čiji je talenat "overen" mnogobrojnim nagradama na pokrajinskim, republičkim i regionalnim smotrama, a iznad svega na "Festivalu festivala" (najboljih dramskih amatera CG, Hrvatske, Severne Makedonije, Srbije i BiH) u Trebinju, gde je Gordana dosad osvojila dve, a Cvijeta četiri Zlatne maske, nagrade za amatere ravne Sterijinoj za profesionalce.

- Bilo mi je osam godina kad sam ušla u crvenačko pozorište, u kojem je moj tata Dragan režirao i radio muziku, ali nisam zbog toga imala protekciju, nego sam kao i druga deca morala da polažem audiciju. Već u 1. razredu srednje škole prešla sam u veliki ansambl, u kojem sam od tada napravila samo dve kratke pauze - kad sam rodila sinove.

Više sam, čini mi se, provela sati u pozorištu nego kod kuće - priča Cvijeta.

Gordana je prve korake na daskama koje život znače načinila u 1. razredu srednje škole u rodnoj Đakovici, gde je igrala dve-tri godine, a 1989. se sa KiM doselila kod rodbine u Kruščić, u čijem je Dramskog studiju "Luča" glumila od 1995. godine, a 2005. se priključila pozorištu u susednoj Crvenki.

- Na probe sam iz Kruščića, gde i sada živim, u Crvenku išla auto-stopom, sve do pre tri-četiri godine, otkad imam svoj auto. U pozorištu "Stevan Sremac" se zaista ozbiljno radi i drži visok nivo. Režiraju profesionalni reditelji ili profesionalni glumci, pa i mi dobijamo komplimente da smo rame uz rame sa profesionalnim glumcima, od kojih se razlikujemo po tome što nam to nije posao - ističe Gordana.

Cvijeta u predstavi "Čudo u Šarganu", Foto Privatna arhiva

Obe naglašavaju da nije nimalo lako uskladiti privatne i pozorišne obaveze, pogotovo što je sve teže na poslu uzeti slobodan dan ili se zameniti s kolegama kako bi se odigrala predstava, otputovalo na festival ili gostovanje ili otišlo na probe, koje traju i po šest-sedam sati.

- Odričemo se zbog pozorišta i godišnjih odmora i slavlja. Meni je slava Nikoljdan, a to je vreme kad imamo udarne pripreme za nove predstave. Tako da sam preko dana sa gostima, a uveče jurim na probu - navodi Gordana.

Sa Radojem Čupićem, Foto Privatna arhiva

Ni za nju, ni za Cvijetu, ne postoji, međutim, ništa što bi ih odvojilo od pozorišta. Gordana kaže da je na sceni svoja na svome, a Cvijeta da za nju biti u pozorištu znači živeti. To Radoje Čupić, glumac SNP u Novom Sadu, koji je u crvenačkom pozorištu dosad režirao sedam predstava, među njima i "Lažu i paralažu", gde su Gordana i Cvijeta pobrale nagrade na "Gulinim danima", zove ogromnom posvećenošću, što ponekad, kako kaže, nedostaje profesionalnim pozorištima.

A o Cvijetinoj predanosti svedoči i to što je u Trebinju igrala u petom mesecu trudnoće (i zaslužila Zlatnu masku za Femu u "Pokondirenoj tikvi"!), a u pozorištu u Kuli, gde je udata, zamenjivala je glumicu i trčala kući da podoji dete, pa se vraćala na probu.

- Prošle godine sam na gostovanju u Apatinu bila pod tolikom temperaturom da sam u bunilu ležala na nekom dvosedu iza zavese. Probudili su me pred izlazak na scenu, na kojoj nisam pogrešila tekst, niti energetski pala, a čim se predstava završila, ponovo sam se vratila u "komu". U Trebinju sam na bini, od 40 reflektora i sa osam i po kila vatelina na sebi - jer je reditelj zamislio da Simka iz "Ožalošćene porodice", koju sam igrala, bude što teža - doživela toplotni udar i pala u nesvest čim se zavesa spustila - opisuje Cvijeta nimalo prijatne dogodovštine.

Gordana kao Sterijina udavača Jelica, Foto Privatna arhiva

Srećna je što se oprobala u mnogim žanrovima i igrala u predstavama i klasika i savremenih autora, a za nijansu više preferira dramu nego komediju. Gordana, naprotiv, više voli komediju i kao najdraže uloge izdvaja Saru u "Pokondirenoj tikvi" i Sarku u "Ožalošćenoj porodici", a najveća želja joj je da odigra Nušićevu Živku ministarku.