„ZMAJA“ SANJA SVAKO KO PIŠE POEZIJU: Veroljub Vukašinović, laureat najstarijeg priznanja Matice srpske (FOTO)
PLEJADI naših najvećih savremenih pesnika koji su svoje delo overili najprestižnijom i ujedno našom najstarijom poetskom nagradom koju je Matica srpska u Novom Sadu ustanovila 1953. godine, pridružio se i Veroljub Vukašinović, plodan i višestruko nagrađivani pisac.

Tomislav Dimitrijević Tomako
Odlukom Matičinog žirija (Selimir Radulović, Ivan Negrišorac,Đorđe Nešić ,Želidrag Nikčević i Saša Radojčić),ovo priznanje „na ravne časti“ dele Veroljub Vukašinović za knjigu pesama „Žalac“ u izdanju Srpske književne zadruge i Tomislav Marinković, autor zbirke stihova „Šta o nama misle anđeli“ u ediciji Arhipelaga.
Vrhunac svečane akademije u nedelju,16. februara u Novom Sadu(19.00) kojom će ove godine Matica obeležiti 199 godina trajanja, predstavljaće upravo uručenje priznanja koje nosi ime Jovana Jovanovića Zmaja( Novi Sad, 1833 -Sremska Kamenica 1904), pesnika, dramskog pisca, prevodioca, urednika brojnih listova i lekara.
- Jedan je od najvećih pesnika srpskog jezika.Nagrada sa njegovim imenom san je svakog ko piše poeziju. Biti u nizu sa prethodnim laureatima,najznačajnijim imenima savremene srpske poezije, za mene velika je privilegija ali i obaveza pred sobom i drugima.Posebno se radujem što je ovu nagradu, zajedno sa mnom, ovom prilikom dobio i izvanredni pesnik Tomislav Marinković.- naglašava Vukašinović u intervjuu „Novostima.“
.Pamtite li prve susrete sa Zmajevom poezijom?
-Moj prvi susret sa njim vezan je za osnovnu školu i pesme za decu. Zmajeva poezija i poetika duboko su utkane u moje biće jer je on ne samo pesnik romantizma, a romantizam je moje polazište u poetskom stvaralaštvu, već je, po rečima Ljubomira Simovića i pesnik čiji su impulsi, koji nisu prepoznati u njegovom dobu, nagovestili avangardne i modernističke struje u savremenoj srpskoj poeziji.
Rod svoj ljubiti glavni je putokaz
.Pre tri dana uručena Vam je i nagrada „Odzivi Filipu Višnjiću „ za knjigu pesama „Petrove verige“.U tim stihovima,kako je u pogovoru navela Danijela Kovačević Mikić, rodoljublje „doslovno proističe iz etimološkog korena: rod ljubiti“.Kako proživljavate usud podela koje prate naš rod kroz celu istoriju,a i danas?
- Seobe,deobe,podele i bratoubistva su tragična obeležja naše starije i novije istorije, pa i sadašnjosti. Ostaje nam da verujemo u snagu mladosti i novih generacija koje će naći put da izađu iz tog začaranog kruga,a da,pri tom, ostanu na tom putu čiji je glavni putokaz „Rod ljubiti“.To je i istinski odziv pesniku ustanka protiv nepravde, Filipu Višnjiću.
. Kakvu emociju imate prema darodavcu ove nagrade, panteonu srpske književnosti, nauke i kulture koji će naredne godine obeležiti dva veka otkako su ga osnovali ugledni Srbi u Pešti?
-Studirao sam književnost u Novom Sadu, na Filozofskom fakultetu, osamdesetih godina prošlog veka. Matica Srpska je bila hram u koji sam ulazio sa čitalačkom pobožnošću, sate i sate sam provodio u knjižari na uglu, i divio se tom zdanju srpske kulture i slovesnosti. Tada nisam mogao ni da sanjam da ću doživeti ovaj trenutak Zmajeve nagrade u Matici.Želim da iskažem zahvalnost onima koji su odabrali moju knjigu ali i zahvalnost mojim dragim profesorima Egeriću, Radoviću, Paviću, Mužijeviću, Gordiću, Milosavljeviću, Deliću i drugima koji su me uputili ka ovom duhovnom zdanju srpskog naroda.
.Nagrađenu zbirku „Žalac“,prvu u izdanju SKZ, počinjete nežnom ljubavnom pesmom „Predgovor“.Kako se „žalac“, pesma obojena gorkom stranom života, vinuo u naslov knjige?
- Reč „žalac“ činila mi se najpodesnijom za metaforu pesničkog čina jer spaja u sebi mnogoznačne pojmove, od „žalca u mesu“ kako navodi Sveti apostol Pavle u Poslanici Korinćanima, do zmijskog i pčelinjeg žalca čiji ubod može biti i otrov i lek.
. Autor pogovora Jovan Pejčić kaže da ova knjiga „donosi pesme o ljubavi, smrti, bližnjima, prolaznosti, ali i o pesnicima i pevanju u besputicama savremenog doba.“ Po čemu se,osim po tematici,vaša petnaesta knjiga pesama razlikuje od prethodnih?
- U ovoj zbirci sam želeo da iskažem ,pre svega, „omaž“ pesnicima romantičarskog kova i minulog doba, boemima kakvih više nema a nisu ni mogući u ovom digitalnom dobu.Ujedno je to i duboki naklon nekim ljudima iz mog zavičaja koji su mi u detinjstvu probudili iskru poezije.Obeležena je i majčinim odlaskom, tim teškim trenutkom u životu,kada se na najbolniji način ukrste žalac ljubavi i žalac smrti.
Priznanja u dugom nizu
SVOM rodnom Donjem Dubiču kod Trstenika Vukašinović se odužio monografijom.Njegove zbirke pesama ovenčane su mnogim velikim priznanjima – „Branko Ćopić“,“Milan Rakić“,“Kočićevo pero“ ,Pečat kneza Lazara“, "Drainac",Zlatna značka KPZ Srbije, „Vitez Slova Slovenskog“... Zastupljen je u više antologija srpske poezije i prevođen na nekoliko jezika. Urednik je zbornika „Savremena srpska proza“ koji izlazi u Trsteniku povodom istoimene književne manifestacije i dugogodišnji upravnik trsteničke Biblioteke „Jefimija“.
.Stihove ste posvetili i Lazi Kostiću,a jednu pesmu i njegovoj supruzi Julijani Palanački koja mu je pružila mir i raskoš u svom domu u Somboru gde je,inspirisan Lenkom,napisao „Santa Maria della Salute“ i Dnevnik snova.Zaslužuje li,u našoj literaturi nepravedno skrajnuta Jula, i više od jedne pesme?
-U toj pesmi postavio sam i sebi i čitaocu dva pitanja: šta je Jula značila Lazi a šta je Laza bio njoj? „Kad mozak ne sme kud srce hrli, jedna nas ruka teši i grli“. Ta ruka koja teši pesnika,Julina je ruka. A pesnikova ruka, koga ona grli, među javom i međ snom, neka svako od nas odgoneta.Julijana sigurno zaslužuje i mnogo više od moje skromne pesme.
.Posvetili ste pesmu Velikoj Hoči,ali i našem pismu:„Srpski jezik,srpska ćirilica,to je naša stara krštenica.“ Zašto smo toliko neodgovorni prema svojoj „krštenici“?
-To je teško objasniti iz pozicije onog ko ćirilicu smatra svojom identitetskom krštenicom, ne odbacujući pritom,druga pisma kojima se služimo. Ćirilica je nepravedno potisnuta u javnom prostoru, da li je u pitanju nehaj ili nešto drugo, možda i nepoznavanje i neprepoznavanje naših nacionalnih kodova, ne znam. Samo znam da je ćirilica za mene ne samo pismo već i metafora za jedan vid kulture koji je ugrožen u svetu globalnog umrežavanja.
. Odabrali ste život u Trsteniku, u dolini Zapadne Morave na padinama Goča i Gledičkih planina.Da li je to pouzdan način da se današnji čovek odbrani od poremećenih vrednosti 21.veka?
- Odgovoriću stihovima iz jedne ranije pesme: „U šumu opet hodočastim / i pečurkom se u njoj hranim/ jagodom svežom sebe častim/ tako se čistim, tako se branim...“

DRŽAVA ODREDILA OGROMAN POREZ ZA KUĆU ŽELjKA MITROVIĆA: Evo koliko mora da plaća
DRŽAVA je odredila ogroman porez za kuću Željka Mitrovića.
01. 04. 2025. u 14:12

PROCURIO POVERLjIVI DOKUMENT IZ PENTAGONA: Evropa nek se brani sama u slučaju ruskog napada, druga država je glavna pretnja
SUPROSTAVLjANjE ruskoj agresiji, nekada jedna od ključnih tačaka Nacionalne odbrambene strategije iz 2022. godine tokom administracije Džozefa Bajdena, tri godine kasnije više nije među najvažnijim prioritetima Sjedinjenih Američkih Država.
01. 04. 2025. u 12:17

JEDAN RAKIJA, A DRUGI... Nećete verovati KAKO se zovu psi novog ambasadora SAD u Srbiji Marka Brnovića
MARK Brnović je uvek ponosno isticao svoje poreklo, uostalom ćerke mu se zovu - Milena i Sofija.
31. 03. 2025. u 19:31
Komentari (0)