DUH DAJE STVARANJU NEVIDLJIVU SUŠTINU: Intervju sa Markom Kusmukom, dobitnikom nagrade "Momo Kapor"

U SVEČANOJ sali Skupštine grada Beograda, na dan kada je pre 88 godina rođen pisac i slikar Momčilo Momo Kapor, nagrada sa njegovim imenom uručena je slikaru Marku Kusmuku.

Foto Jelena Torodović

Deceniju i po otkako Kapor nije među živima, osim kroz svoju književnu i umetničku zaostavštinu, njegovo ime živi i kroz ovo priznanje koje se naizmenično dodeljuje književnicima i slikarima. Kusmuk je sedmi dobitnik nagrade za likovnu umetnost. Tako će upravo njemu danas biti uručena srebrna plaketa sa motivom školica, koju dodeljuje Zadužbina "Momčilo Momo Kapor".

Odluku o tome, jednoglasno je doneo žiri kojim je predsedavao Dejan Đorić, likovni kritičar, a u kome su još bili Dragan Jovanović Danilov, književnik i likovni kritičar, i galeristkinja Sanja Bjelanović Janković. Za svoja dela ovaj umetnik je dobio brojne nagrade i priznanja u zemlji i inostranstvu. Među njima su prva nagrada za crtež fondacije Vladimir Veličković, prva nagrada Golden Osten, bijenala u Skoplju, Velika nagrada Udruženja likovnih umetnika Srbije povodom 100 godina ULUS-a, kao i prva nagrada za crtež "Zlatni lav" u Veneciji na izložbi "Venis Lend" u organizaciji Anonima Sogniatori.

Foto Vladimir Popović

I Kusmuk i Kapor tradiciju razumeju na onaj način na koji su je razumeli i zapadni ezoterici - kao mesto odakle ono staro sija novim, oplemenjenim sjajem, istakao je žiri nagrade "Momo Kapor", koji je pronašao i da između dvojice autora postoji "zajedničko duhovno i duševno disanje"...

Na pitanje šta lično smatra da ga najviše povezuje sa Kaporom, i na koji način, Kusmuk u razgovoru, za "Novosti", kaže:

- Umjetnost za mene nije samo tehnika, već stanje svijesti i emocije. To je ličan proces koji povezuje moj unutrašnji svijet sa spoljašnjim, kroz svaki potez i boju. Nije samo izražavanje, već dubok emocionalni doživljaj, a slično je i kod Kapora. Između slikara se uvijek mogu povući paralele - u načinu razmišljanja, u idejnom pristupu, u odnosu prema crtežu kao osnovi svakog likovnog jezika. Naravno, postoje i brojne razlike - u vremenu, u medijima, u pristupu, ali te razlike nisu suprotnosti - one govore o tome da umjetnost ne traži uskost, već dubinu. Zato mi je posebno drago što je fondacija "Momčilo Momo Kapor" prepoznala tu širinu - što ne traži isključivo sličnost već na prvom mjestu kvalitet.

o Vaše slike žiri je uporedio i sa radovima pripadnika Mediale, prepoznavši u njima zlatni sjaj meda, ali i magiju ekstrema. Koji je vaš stav prema nasleđu ovog jedinstvenog pravca u našoj umetnosti?

- Kao neko ko slikarstvo doživljava prije svega kao ličnu katarzu, do sada - moram priznati - nisam svoje stvaralaštvo posmatrao kroz prizmu određenih umjetničkih pravaca, pa ni kroz poetiku Mediale. Moj vizuelni jezik nastajao je iz unutrašnje potrebe, iz tišine ličnog prostora, iz intuicije i svakodnevnog rada, bez svjesne namjere da pripadam određenom pokretu ili estetici.

o Kritičar Dragan Jovanović Danilov smatra da vaša dela imaju uporište u trijadi: duh-oko-ruka. Da li je i za savremenog umetnika, pred kojim stoji čitavo mnoštvo medija izražavanja, ova trijada na početku, i kraju puta?

- Trijada duh-oko-ruka je apsolutno suštinska u svijetu umjetnosti, ali duh ima prioritet jer je on taj koji daje dublju i nevidljivu suštinu stvaranju. Bez oka nema svijesti o djelu, a bez ruke nema traga, ali bez duha nema istinske kreativne namjere. Duh je ono što pokreće sve ostalo, što stvara impuls za izražavanje i kreaciju. Na taj način, osjetljivo posmatranje i fizički čin stvaranja nalaze se u samoj srži mog slikarstva.

o U galeriji "Sanjaj" u toku je izložba na kojoj su dela nastala tako što ste ukrstili četkice sa Veljkom Valjarevićem. Kakav je to izazov za umetnika, šta su prednosti, a šta ograničenja takve saradnje?

- Prvo bih istako da se i privatno družimo, što je, moram priznati, bilo ključno za sve što je usledilo. Tako je, bez pretjeranog razmišljanja, došla ideja da zajedno radimo. Moj rad je, kao i uvijek, fokusiran na figuraciju i njenu dekonstrukciju, ali ono što je Veljko donio sa malim figurama i igrom prostora, upotpunilo je kompoziciju. Njegov pristup, dodao je novu dimenziju ovom radu. Tako je na kraju nastao ciklus "Ko je ko", a da ne bih više govorio o radovima, najbolje je izložbu pogledati lično u galeriji "Sanjaj", gdje će biti dostupna do kraja aprila.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije