POZORIŠNA KRITIKA: Majka Đuka vidi najdalje

Драганa Бошковић

25. 04. 2025. u 08:00

U GODINI u kojoj Narodno pozorište "Toša Jovanović" u Zrenjaninu pokušava da obeleži status svog grada kao ovogodišnje Prestonice kulture, predstava "Đuka", po tekstu Milice Konstantinović i u režiji Ane Tomović vrlo uspešno brani opravdanost tog izbora.

ПОЗОРИШНА КРИТИКА: Мајка Ђука види најдаље

foto privatna arhiva

Interesantan scenski "storiteling", pripovedanje o životu, prirodi i dalekovidosti majke Nikole Tesle podržava, pre svega, čestito istražen dokumentarni tekst Milice Konstantinović (ovogodišnja nagrada na Konkursu "Branislav Nušić" Udruženja dramskih pisaca), gde autorka znalački senči karakter kroz verbalni iskaz junakinje. Drugu "jaku kariku" čini veličanstvena glumica Gordana Đurđević Dimić (k.g.), u naslovnoj ulozi, uspešno prevazilazeći evidentne limite zadate uloge, sputane kako pripovedačkim manirom, ispovešću, tako i mikrofonom koji samo ona nosi, što posreduje emociju, daje joj izvestan elektronski, opšti zvuk i onemogućava prirodan govorni ton, jedno od najubojitijih glumačkih sredstava.

Ovoga puta, u tačnoj i smirenoj režiji Ane Tomović (dramaturg Vuk Ršumović), pomenuta tehnikalija je dobro omogućila da Đuka "pokrije" ostale učesnike drame, ne samo superiornim tonom, nego i dramatičnošću, ojačanom medijem. Ono što se dogodi u predstavi "Đuka", posvećenoj odluci Tesline majke da od svoje porodice "namakne" sredstva za njegove eksperimente (danas znamo koliko je to bio profetski potez), uprkos činjenici da je genije u tom trenutku napustio školovanje i odao se raskalašnosti i kocki, što joj familija prebacuje, je nastajanje ibzenovske atmosfere, konflikta koji puca u samim junacima, od kojih svako ima svoju neprebolnu muku. Problem sveštenstva, raslojavanje porodice zbog nasledstva, lični odnosi unutar najbližih, narušeni prirodnim i nametnutim izborima, senka genija nad "ovozemaljskim" brigama, koja je u datom dramskom momentu groteskno iskrivljena Nikolinim grehovima, sve sklapa tipičnu građansku dramu ibzenovskog tipa, u kojoj se razrešenje očekuje kao u dobroj detektivskoj dedukciji, kao katarza krize koja svima preti podjednakom katastrofom. U toj izbalansiranoj igri, svako ima svoj argument da se ne odazove Đukinom apelu, i ona svakog ponaosob porazi majčinskom uverenošću da čini jedinu mogućnu misiju, povremeno logički apsurdnu.

Foto NP "Toša Jovanović"

Podjednako istinito i izražajno prikazani likovi - njene kćeri, koje tumače Anica Petrović (k.g.), Sara Simović, Staša Milovanović (k.g.), ćerka pokojne sestre, Jelena Lončar (k.g.) Đukine sestre (Sanja Radišić i Nataša Luković), kao i braća (Stefan Juanin, Mirko Pantelić i Dejan Karlečik) organski su deo iste porodice, vezani više obavezom, nego odanošću jedni drugima. Suprotnost je zet (Ivan Đorđević), koji im sasipa u lice istinu o njihovoj lažnoj ljubavi i "slozi", tako da slika o Đukinoj ispunjenoj, a naizgled nemogućnoj misiji postaje uzvišenija. Dečak, Mateja Stevanović, postaje neka vrsta glasnika, kao u Beketovom čekanju Godoa, koji priziva Nikolu Teslu da bane u ovu dramu, što se do kraja na sceni ne dogodi...

Scenski govor, koji je autentično sprovela sa akterima Dijana Marojević je upotpunio sliku sredine koja je iznedrila genija. Scena Zorane Petrov je potvrdila ibzenovsku atmosferu, a kostim Momirke Bailović je postavio tačan okvir vremena događanja i društvenog statusa likova u predstavi. Predstava "Đuka" je dragocen doprinos kako srpskoj drami i teatru, tako i znanju o životu najvećeg od nas, Nikoli Tesli, o kome se malo zna.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

RUSIJA JE ZGROŽENA: Dobila je ovu vest i ne može da veruje da se to dogodilo