ČOVEK KOJI NIJE PRISTAO DA SE SVRSTA: Enver Petrovci (1954 - 2025), slavni jugoslovenski glumac, reditelj i pedagog

Vukica STRUGAR

23. 09. 2025. u 13:05

U PRIŠTINI je juče preminuo poznati jugoslovenski glumac, reditelj i pedagog Enver Petrovci (1954-2025), višestruko daroviti umetnik, jedan od retkih koji je i u duboko poremećenim srpsko-albanskim odnosima i u najtežim godinama pokušavao da bude most između dva naroda i kulture.

ЧОВЕК КОЈИ НИЈЕ ПРИСТАО ДА СЕ СВРСТА: Енвер Петровци (1954 - 2025), славни југословенски глумац, редитељ и педагог

foto N.Skenderija

Rođen je u Prištini 1954. godine. Glumu je završio prvo na Višoj pedagoškoj školi u ovom gradu, potom i na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, u klasi profesora Minje Dedića. Za dolazak na FDU "kriv" je njegov zemljak, drugi veliki glumac Faruk Begoli, koji mu je posle Više pedagoške rekao: "Ti bi trebalo da odeš u Beograd da studiraš, greota da ovde budeš." Bilo je to 1973. godine, a u njegovoj klasi su se našla i druga, kasnije poznata imena - Dara Džokić, Danica Maksimović, Sonja Knežević, Branislav Lečić. Ista generacija bio je i Miroslav Lekić (na odseku režije), koji je sa Petrovcijem zatvorio krug. Jer, igrao je Enver u njegovom filmskom prvencu, a upravo ovih dana emituje se i serija "Ruski konzul", u kojoj je u ulozi Idriza ostvario poslednji glumački zadatak.

- Enver je, zaista, bio divan čovek i sjajan glumac. Zajedno smo studirali, igrao je u mom prvom filmu "Stepenice za nebo" glavnu ulogu. Sad ponovo u "Ruskom konzulu", a sve njegove scene vezane su za Žarka Lauševića - kaže Lekić. - Svi znamo da je u jednom trenutku nosio pola beogradskog pozorišnog repertoara. Videli smo se pre pola godine, za mene je njegova smrt šok. Nisam znao da je bolovao... Baš me pogodilo, u jednom životnom periodu bili smo veoma vezani. Radili smo zajedno, a zbog poznatih okolnosti Enver je otišao na Kosovo, posle je bio i u Albaniji. Ipak, nikada nismo gubili kontakt. Trebalo je i u "Nožu" da igra, ali nije mogao.

Uloge

IGRAO je Petrovci u mnogim poznatim filmskim i televizijskim ostvarenjima, a neki od njih su "Slom", "Kad proleće kasni", "Sedam sekretara SKOJ-a ", "Uvek spremne žene", "Rezervisti", "Bolji život", "Za sada bez dobrog naslova", "Hajde da se volimo", "Krug", "Seks - partijski neprijatelj br. 1", "Stanica običnih vozova", "Stršljen", "Tri palme za dve bitange i ribicu", "Selo gori, a baba se češlja", "Senke nad Balkanom", "Klan", "Južni vetar"...

Privatno, kaže Lekić, bio je veoma drago i fino biće, neopterećeno podelama koje su se i ranije osećale, da bi kasnije potpuno eskalirale:

- Nikada kod Envera niste mogli osetiti bilo kakvu vrstu otpora, mržnje, prebacivanja. Za njega su ljudi bili - ljudi. Nije ih delio po nacionalnosti nego po karakteru, na dobre i loše. Bila je to njegova divna osobina. Koliko znam, imao je, nažalost, zbog toga problema i ovde i tamo. Ljudi nisu pristajali na njegovo nepristajanje da se svrsta. Bio je, zaista, veliki glumac. Svako ko je imao priliku da ga gleda u pozorištu mogao je da vidi koliko je imao raskošan talenat, koliko je vladao glumom i voleo svoj posao, koliko se dobro u njemu snalazio. S druge strane, treba imati u vidu da je govorio srpski jezik bez akcenta! I to je dar, imao je sluha. Njega, slušajući na scenama Ateljea 212 i BDP, niste mogli da identifikujete kao čoveka kome srpski nije maternji. Još tokom detinjstva govorio je oba jezika, izvanredno. I tako je ostalo do kraja. Šteta što je jedna potencijalno velika karijera prekinuta sukobom u kojem je bio neka vrsta kolateralne štete. Siguran sam da bi u nekim nasupajućim godina još dolazio, radio i da bi ga zvali. Imao je kontinuirane kontakte s ljudima i njegove glumačke sposobnosti su uvek bile dobrodošle.

Stereotipi

- Stereotipi su proizvod nepoznavanja i neznanja, a predrasude i stereotipi postojali su i za Bosance, Crnogorce, za svaki narod u Jugoslaviji, ne samo za Albance. I za to nije kriva naša generacija, bilo je to i pre nas. Ali tad su se puno pričali vicevi na tu temu, pričao sam ih i ja kad sam se šetao po Jugoslaviji. Čini mi se da više nema viceva, davno nisam čuo neki novi vic o Albancima i Srbima. A nije dobro što ih nema, zato što je vic znak da je situacija opuštena. Čim se ne čuju vicevi, mora da ima neke tenzije - rekao je u jednom novinskom razgovoru Enver Petrovci.

Glumačku karijeru Petrovci je počeo u Beogradu, gde je bio angažovan na mnogim scenama: u Jugoslovenskom dramskom, Ateljeu 212 i BDP, ali je igrao i u drugim teatrima cele nekadašnje Jugoslavije. Među najmarkantnijim, ostale su upamćene njegove uloge Mitketa u "Koštani" (SNP) i Istrefa u predstavi "Kosančićev venac br. 7" Ateljea 212.

foto D.Tonković

Tekst potpisa

- Zatečeni smo vešću o njegovoj smrti. Krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih, igrao je velike uloge i, na neki način, nosio repertoar u Ateljeu 212. Prvi put se na našoj sceni pojavio u predstavi "Protuve piju čaj" 1978, zatim u prvoj podeli "Korešpodencije", pa u predstavi "Lov na divlje patke". "Dekameron 81", "Ambasador", "Ni riba ni meso" - podseća Gordana Goncić, dramaturg i direktor Ateljea 212. - Najznačajnija uloga bila je u kultnoj predstavi "Kosančićev venac br. 7", u režiji Zorana Ratkovića. Uloga Istrefa bila je maestralna, po njoj ga i danas pamtimo. Kasnije je više igrao u BDP, a krajem devedesetih je otišao iz Srbije. Svi ga pamtimo kao divnog kolegu, i žao nam je što smo izgubili jednog od velikih glumaca kuće. Danas u predstavi "Bela figura" imamo njegovog studenta Vahida Džankovića, tako da je na neki način ostala veza sa njim i posle toliko godina.

Petrovci je iza sebe ostavio više od pedeset filmova i televizijskih serija, a napisao je i četiri drame. U Prištini je osnovao pozorišta Dodona i Očevo pozorište. Bio je profesor na Univerzitetu u ovom gradu, a predavao je glumu i na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru.

Deo naše porodice

"NjEGOV umetnički put i delo ostavili su neizbrisiv trag u pozorištu, filmu i kulturi čitavog regiona. Regionalno pozorište Novi Pazar imalo je posebnu čast i privilegiju da sarađuje sa njim. Kao profesor i mentor, nesebično je prenosio znanje, iskustvo i ljubav prema umetnosti našim glumcima, oblikujući generacije koje će njegovo nasleđe nositi dalje. Pamtićemo ga po njegovoj harizmi, širini duha i istinskoj posvećenosti umetnosti. Enver Petrovci zauvek ostaje deo naše pozorišne porodice", navodi se, između ostalog, u objavi Regionalnog pozorišta Novi Pazar.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

OVO JE ANDREJ POPOVIĆ: Priča o njemu i uspesima koje postiže je neverovatna (VIDEO)