BEKSTVO IZ INSTRUIRANOG SLIKARSTVA: Mihailo Stanisavac, srpski umetnik o stvaralačkom putu koji gradi u Parizu

LIKOVNI izraz je za mene nasušna potreba, pitanje postojanja, ključ za pronalaženje principa. Oni se odnose na umetnost, ali i na čitav život.

БЕКСТВО ИЗ ИНСТРУИРАНОГ СЛИКАРСТВА: Михаило Станисавац, српски уметник о стваралачком путу који гради у Паризу

FOTO: Privatna arhiva

To, u razgovoru za "Novosti", ističe srpski umetnik Mihailo Stanisavac koji poslednjih godina živi i stvara u Parizu.

Stanisavac je u francusku prestonicu došao 2012. godine, učestvujući, kao i mnogi koji kreću na neizvesni likovni put saznanja, u razmeni u okviru umetničke rezidencije u Parizu. Došao i – ostao.

- Odluka je bila prilično spotana. Ostao sam najviše iz radoznalosti. Pariz je grad pravih i lažnih obećanja, a između njih, malo pomalo, pronađeš svoje mesto. Nešto je predviđeno da se dogodi, nešto ne, neke stvari se ostvare, druge ostanu zauvek na čekanju, ali zahvaljujući tome ostaješ i opstaješ. Za umetnike je uvek izazov da odu negde dalje. Naročito u Pariz, slikarski grad. Takva prilika se ne propušta – ističe naš sagovornik.

Prve godine na "prečici do istine" posute su trnjem.

- Pune su raznih izazova i čudnih situacija. Čovek treba najpre da se navikne na drugačiju sredinu i da obezbedi egzistenciju, što ide sporo. Komplikovano je i teško. Ovde se dosta priča o intergraciji. Potrebno je da se najpre integrišeš sam sa sobom. Umetnost tome dosta pomaže. Zakorači se u nešto sasvim nepoznato. To nepoznato je sada do jedne određene mere postalo poznato. Naravno, uvek ostaje doza nepoznatog koja ćete prati celoga života. Nemoguće je da se sve do kraja spozna.

 

Stanisavac naglašva da se u tom probijanju na površinu u Parizu mnogo toga svodi na komercijalni momenat.

- Treba voditi računa i prepoznati stvaralaštvo od propagande. Koliko god da se pruža novih mogućnosti, mnogo toga je programski instruirano. Zna se šta prolazi, a šta ne. Treba sklopiti mnogo kockica da se obezbede vreme i prostor koji će omogućiti da se bavite onim zbog čega ste i došli.

Mihailo Stanisavac je završio Likovnu akademiju u Beogradu, na odseku za grafiku, u klasi profesora Miodraga Mlađovića. Krčio je put u Srbiji, izlagao na više samostalnih izložbi i na grupnim postavkama u Grafičkom kolektivu, galeriji "Kolarac", "Cvijeti Zuzorić"… A onda se otusnuo put Sene. Pretežno je grafičar.

BOJE U TUROBNOM SIVILU

Stanisavac se u Parizu do sada više puta prestavio u Kulturnom centru Srbije na grupnim izložbama, izlagao je na Salonu grafike "Sen Silpis", u galeriji CED u 13. arondismanu gde je uradio veliki mural u pasažu, između Italijanskog trga i bolnice "Salpterijer". Naručila ga je opština. U urbanom pejzažu, pojavljuju se siluete ljudi raznih boja koji prolaze, s oblakom iz stripa, vodeći razgovor. Nalazi se u frekventnom prolazu, između solitera, uneseći boje u turobno sivilo prolaznika. Nedavno se predstavio i u ciriškoj asocijaciji "Materijal", a izlagao je i u galeriji ALUZ u Zrenjaninu, u Kulturnom centru Gornjeg Milanovca… Svoje radove u međuvremenu je predstavio i u Sloveniji, Finskoj, Švedskoj… Često se vraća u Srbiju u poslednje vreme.

- Bavljenje grafikom podrazumeva i druge medije, naročito crtež. On je osnova za sve. Slikanje je uvek tu, kao druga strana medalje. U poslednje vreme najviše crtam. Crteže svodim na neku vrstu dnevnika, kao beleške čiji je cilj da uhvate sadašnji trenutak, da zabeleže vreme i promene koje se događaju. Taj misaoni tok delim s publikom.

Nedavno je uradio seriju crteža koja interpretira slike velikih majstora, Rembrantov "Čas anatomije", Maneov "Doručak na travi", Botičelijevo "Rađanje Venere"… S početnom asocijacijom da crteži izgledaju kao oštećeni.

- Time postavljam pitanje šta bi se zaista dogodilo sa svim tim slikama da krene globalni rat o kome svi pričaju.

Stanisavac se bavi različitim disciplinama, uvek na finoj granici između figurativnog i apstraktnog.

- Počne da mi smeta sve čega ima previše – i apstrakcije, i narativa, i opisivanja, i faktografije, i ilustrativnosti. Čak i kada ima previše reči u nazivu slike, i to mi smeta – ističe.

To je izraz koji je na granici da se "raspline", ali se ipak drži. Možda je to Pariz.

- On ti daje energiju, pa te "pregazi". I, tako u krug, dok se traži balans u skladu s tom situacijom – zaključuje naš sagovornik.

 

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

SVE VEĆI HAOS SA NARKO-KARTELOM PRED MUNDIJAL: FIFA oduzima Meksiku ovo domaćinstvo?!