ČUDA ŽIVE U NAMA: Andrea Ivanović Jakšić o delima izloženim u beogradskoj i kragujevačkoj "Rimi"
PRVI put galerija "Rima" prošle nedelje je, dva svoja prostora, u Beogradu i Kragujevcu, ispunila delima jednog stvaraoca.
Tu čast ukazali su slikarki Andrei Ivanović Jakšić, njenim "uzburkanim" velikim formatima filozofsko-poetskih naziva ("Volim svoju sudbinu. Dišem", "Filozofiranje čekićem", "Čovek je lavirint", "Noć na zemlji-Bestemljeno tlo - Preobražaj stvarnosti"...), od kojih su neki, u sklopu svog nastupa, predstavljeni nedavno i na međunarodnom sajmu umetnosti u Beču.
- Pokušavam da stvaralaštvo iz mene teče najprirodnije moguće - objašnjava, za "Novosti", umetnica čiji su radovi od papira, kartona i pamuka u stalnom preobražaju, još u samom procesu rada. - Na klasično platno, nategnuto na blind ram, nanosim ručno rađenu papirnu masu, nastalu potapanjem kartona u vodu, da se raspada, topi... Onda ga preobražavam, stavljam na platno, gde se dugim sušenjem izvlači vlaga. Ta masa se potom ponovo zagrevanjem preobražava u nešto drugo. Uz vodu, koristim i druge prirodne elemente, kao što je vatra.
Sam dugotrajan proces nastanka radova u suprotnosti je sa "instant rešenjima" vremena u kome živimo:
- Pokušala sam da iz mene izađe nešto što je iskonski. Da to bude kao iz dubine vulkana.
Ili, nešto iskopano iz zemlje, što je tu ležalo hiljadama godina.
I misao na koju se naslanja njeno stvaralštvo, starija je od dva milenijuma, seže do antičke grčke filozofije, tačnije Heraklita:
- Razmišljajući o njegovoj filozofiji i samo vreme, kao kategorija, postaje nam nedefinisano i ne možemo ga uhvatiti - dodaje slikarka.
- Baš kao što je govorio da se dva puta ne može ući u isti tok reke, i da je sve u promeni, tako mi se čini i da se sve oko nas, pa i vreme, komeša, spaja, talasa, ulazi jedno u drugo... Svi smo jedno.
BOJE VATRE I DRVETA
Na radovima ove autorke prisutna je kako kaže jedina boja - prirodna:
- Nema hemije, u klasičnom smislu. Dominiraju boja vatre i prirodnog drveta. To je zato što su slike unutrašnje, organske. One su trodimenzionalne. Više su slika-objekat.
Iako je čitav svet u stalnoj promeni, ljudski problemi ostali su isti, još iz doba Heraklita, nastavlja sagovornica:
- I dalje smo ljudi. Čovek je čovek, bez obzira koliko sada ima i društvenih mreža i novih modela telefona. Jeste se otuđio od samog sebe, ali i dalje je isti, sa svim svojim nagonima, porocima, lepotama, kontrastima, svetlošću i tamom.
A potpuno tamno je i delo nazvano "Memorija". Umetnica koja nam otkriva kako joj je učešće na Viennacontemporary dalo novo nadahnuće i mogućnost da se sameri sa savremenim stvaralaštvom u Evropi, to objašnjava:
- Svi mi imamo svoja sećanja, neke svoje ožiljke i čuda koja su u nama. Crna boja sugeriše da je to nešto unutrašnje. Kod mene je dominantno to što sve tamno iznutra izlazi napolje - na svetlost. Sve je u kontrastima, borbi suprotnosti: tama-svetlo, crno-belo. Život ne bi postojao da nema smrti, kao što smrti ne bi bilo bez života. Kako bismo znali da je nešto dobro, ako ne postoji loše. I obrnuto.
KAKO SU EKSPLODIRALI PEJDžERI KOD GOTOVO 3.000 LjUDI? Postoje dve teorije, a jedna je posebno zastrašujuća
OKO 2.800 ljudi, među kojima i veliki broj pripadnika libanskog oružanog pokreta Hezbolah, koji podržava Iran, kao i lekari, povređeni su u utorak nakon što su im eksplodirali pejdžeri kojima su komunicirali.
17. 09. 2024. u 21:06
OŠTRO UPOZORENjE MOSKVE BAJDENU, ŠOLCU I MAKRONU: Moćnije oružje od vašeg je spremno
PREDSEDNIK SAD Džozef Bajden, nemački kancelar Olaf Šolc i predsednik Francuske Emanuel Makron mogu isprovocirati sukob koji može dovesti do nepovratnih posledica, rekao je danas predsednik Dume Rusije Vjačeslav Volodin na plenarnoj sednici.
17. 09. 2024. u 17:35
OSMANLIJE SU UČILE SRPSKI: Koje naše reči Turci i danas koriste
KADA se povede razgovor o srpskom jeziku često se govori o turcizmima, odnosno rečima koje su iz turskog ušle u naš jezik i tu se "odomaćile" tokom viševekovne otomanske prisutnosti u Srbiji. Međutim, malo se zna da su i naša kultura i jezik imali značajan uticaj na turski. Jedan od pokazatelja istorijskog značaja srpskog jezika jeste, između ostalih, i njegov status u Osmanskom carstvu.
21. 09. 2024. u 19:21
Komentari (0)