ŠTIMUNG "ULOVLJEN" TUŠEM I OLOVKOM: Izložba posvećena crtačkom opusu slikara Ivana Radovića u beogradskom Narodnom muzeju
NA prvom spratu Narodnog muzeja, od petka je smeštena izložba koja velikog jugoslovenskog i srpskog slikara i teniskog asa (prvaka Jugoslavije koji je 1929. igrao u Dejvis kupu protiv Grčke) Ivana Radovića (1894-1973) predstavlja kao izuzetnog crtača.
Iz zbirke Narodnog muzeja, u kojoj se čuva 85 njegovih crteža tušem, olovkom, ugljenom, kao i nekoliko akvarela, na postavci čiji je autor muzejski savetnik Evgenija Blanuša, kustos Zbirke crteža i grafika jugoslovenskih autora 20. veka, prvi put je integralno predstavljeno 67 radova, uglavnom nastalih na početku Radovićevog školovanja na Akademiji lepih umetnosti u Budimpešti.
- Radovićevi crteži imaju upadljive znake autentične spontanosti, iskrene invencije, izvesne lakoće i privlačnosti, što izaziva posebnu pažnju - ističe Evgenija Blanuša u katalogu izložbe.
- Oni upotpunjuju sliku o njegovom talentu i iskrenoj sklonosti ka likovnom izražavanju i onda kada u njoj nije bilo pobuda za stvaranje autonomnih, i po sebi dorečenih i završenih dela. Radovićevi crteži, baš zato što su takvi, ponekad inspirisani zanimljivošću nekog motiva, a ponekad, budući potpuno okrenuti prirodi takvoj kakva jeste, lišeni motivske artikulacije, po današnjem kriterijumu i sudu zaslužuju da se posmatraju kao dela autonomne vrednosti.
LjUDSKA TOPLINA I HUMOR
POSLE Drugog svetskog rata, povodom jedne izložbe kritika je uočila Radovićevu sklonost "da u malim neprimetnim događajima pronađe karakterističnu i pritajenu poeziju protkanu izvesnim ljudskim toplim humorom". Poslednju retrospektivnu postavku imao je 1971. godine u Galeriji SANU, a godinu dana pre toga bio je primljen za dopisnog člana Akademije.
Kustoskinja izložbe beleži i da se u Radovićevom crtačkom opusu uočavaju dela koja potpuno zanemaruju radnju:
- Radović nije ilustrativan - njegove figure ne izražavaju karakterističan pokret ili uobičajenu akciju; ono što umetnik sugeriše je prisustvo modela, a ne njegova radnja.
Dakle, kod Radovića se ne uočava izražen smisao za naraciju, odnosno ne vodi se naročito računa o ovoj nekada "preuveličanoj" komponenti slikarstva. U njegovim radovima je sve ispunjeno atmosferom, štimungom određenih situacija, pa umetnik i sam o tome kaže: "nije cilj faktografsko prenošenje viđenih stvari nego kreativno preobražavanje stvarnosti."
Kako se navodi u katalogu, ovaj umetnik rođen u Vršcu, zauzimao je visoko mesto u slikarstvu svog vremena, a njegov talenat i veština zapaženi su na Petoj jugoslovenskoj izložbi 1922. Kritika je posebno istakla njegove akvarele i crteže, prepoznala ga "kao ozbiljnog slikara sposobnog za razvijanje u većem stilu".
- Prva Radovićeva samostalna izložba iz 1925. godine, ocenjena je kao predstavljanje dragocenih istraživanja, mnogih umetničkih pokušaja i rezultata, kroz koje se, već po izboru motiva - portreti, mrtve prirode, pejzaži i figuralne kompozicije, Radović prikazuje kao savremen slikar - piše Evgenija Blanuša, i dodaje da je posebnu pažnju naših međuratnih kritičara privukla samostalna izložba iz 1932. godine, koja je bila presudna za njegov umetnički razvoj.
KAKO SU EKSPLODIRALI PEJDžERI KOD GOTOVO 3.000 LjUDI? Postoje dve teorije, a jedna je posebno zastrašujuća
OKO 2.800 ljudi, među kojima i veliki broj pripadnika libanskog oružanog pokreta Hezbolah, koji podržava Iran, kao i lekari, povređeni su u utorak nakon što su im eksplodirali pejdžeri kojima su komunicirali.
17. 09. 2024. u 21:06
OŠTRO UPOZORENjE MOSKVE BAJDENU, ŠOLCU I MAKRONU: Moćnije oružje od vašeg je spremno
PREDSEDNIK SAD Džozef Bajden, nemački kancelar Olaf Šolc i predsednik Francuske Emanuel Makron mogu isprovocirati sukob koji može dovesti do nepovratnih posledica, rekao je danas predsednik Dume Rusije Vjačeslav Volodin na plenarnoj sednici.
17. 09. 2024. u 17:35
OSMANLIJE SU UČILE SRPSKI: Koje naše reči Turci i danas koriste
KADA se povede razgovor o srpskom jeziku često se govori o turcizmima, odnosno rečima koje su iz turskog ušle u naš jezik i tu se "odomaćile" tokom viševekovne otomanske prisutnosti u Srbiji. Međutim, malo se zna da su i naša kultura i jezik imali značajan uticaj na turski. Jedan od pokazatelja istorijskog značaja srpskog jezika jeste, između ostalih, i njegov status u Osmanskom carstvu.
21. 09. 2024. u 19:21
Komentari (0)