KURSKA OPERACIJA 2.0 ZELENSKOG Kakve će biti posledice napada na aerodroma: Čega se Zapad i Kijev boje da će Putin da uradi (VIDEO)

Предраг Стојковић
Predrag Stojković

04. 06. 2025. u 21:33

POŠTO su udari na ruske vojne aerodrome izvršeni dan pre pregovora u Istanbulu, većina komentatora povezuje ova dva događaja.

КУРСКА ОПЕРАЦИЈА 2.0 ЗЕЛЕНСКОГ Какве ће бити последице напада на аеродрома: Чега се Запад и Кијев боје да ће Путин да уради (ВИДЕО)

Foto printskrin oruzjeonline.com

Pišu da na ovaj način Ukrajina „jača svoju pregovaračku poziciju“, menjajući ponižavajući trend za sebe, kada je primorana da se složi sa agendom koju predlažu Rusi, pa čak i uz „pratnju“ ubrzane ofanzive ruske vojske.

Takođe, ruska javnost piše da je to urađeno kako bi se poremetili pregovori ili kako bi se osiguralo da Rusija definitivno neće praviti nikakve kompromise (postoji teorija zavere da su se SAD i Rusija već dogovorile o svim parametrima okončanja rata i da su trenutni udari namenjeni kršenju tih sporazuma i zaoštravanju pozicije Ruske Federacije).

Međutim, apsolutno je očigledno da je povezivanje udara na ruske aerodrome samo sa pregovorima apsolutno pogrešno.

PRVO, takva operacija, prema izvorima u SBU, pripremana je veoma dugo - godinu i po dana. Čak i ako je ovo vreme preuveličano, može se slobodno reći da je za pripremu bilo potrebno više od jedne nedelje.

DRUGO, ima smisla ojačati „pregovaračku“ poziciju ako se očekuje neki rezultat od pregovora. Ali do sada nije bilo znakova da su strane spremne da naprave ozbiljne kompromise koji bi mogli dovesti do sporazuma o prekidu vatre. Rusija je cele nedelje ponavljala svoje uslove, koje je Kijev već nazvao neprihvatljivim, a ukrajinski predsednik Vladimir Zelenski danas je ponovo izjavio da će tražiti bezuslovni prekid vatre.

Naravno, Ukrajina će udar iskoristiti u kontekstu pregovaračkog procesa. Pre svega, da bi stavila u nezgodan položaj Moskvu, koja je ranije bila jasno odlučna da odugovlači pregovore i pretvori ih u platformu za piar svojih mirovnih uslova, dok nastavlja ofanzivu na frontu. Sada, nakon napada na aerodrome, taktika „pregovora samo radi pregovora“ za Rusku Federaciju postaje upitna ili zahteva neku vrstu snažnog uzvratnog udara.

Međutim, glavni ciljevi udara su svakako drugačiji. Jedan od njih je potpuno razumljiv i čisto vojni - nanošenje štete ruskoj avijaciji, koja stalno udara po Ukrajini.

Ali postoje i drugi, informativni i politički, koji u mnogo čemu podsećaju na iste ciljeve koje je imala Kurska operacija Oružanih snaga Ukrajine prošle godine.

Prvi je podizanje morala i vere u pobedu u ukrajinskom društvu. Baš kao i prošlog leta, situacija na frontu je sada veoma teška za Oružane snage Ukrajine. Ukrajinske trupe se povlače, dugo nema velikih „pobedničkih“ vesti, što utiče na raspoloženje i u društvu i u vojsci. Udar na vojne avione izazvao je porast „pobedničkog raspoloženja“ u ukrajinskom informativnom polju, baš kao i ofanziva u Kurskoj oblasti prošlog leta.

Drugi je rast negativnosti i nepoverenja prema vojno-političkom rukovodstvu Ruske Federacije unutar same Rusije – u društvu i u elitama. Isti Telegram kanali koji su 2023. godine pripremili teren za Prigožinovu pobunu, a u avgustu 2024. godine podigli talas histerije oko ofanzive Oružanih snaga Ukrajine u Kurskoj oblasti, sada podstiču „izdaju“ oko udara na aerodrome. Iako su razmere ovog talasa mnogo manje nego 2024. ili 2023. godine. I ako tada nije bilo moguće destabilizovati situaciju, sada će biti problematično. Istovremeno, odgovor koji će dati Ruska Federacija igraće ulogu u raspoloženju (ali o tome više u nastavku).

TREĆI i glavni jeste uveriti Zapad da je teza o „neizbežnosti poraza Ukrajine“ (koju često promoviše predsednik SAD Donald Tramp i njegovi saradnici) lažna i da Ukrajina može da nanese značajne gubitke Rusiji, te stoga nema potrebe da se na Zelenskog vrši pritisak na snažne ustupke kako bi se okončao rat. Takođe, što je još važnije, Kijev pokušava da promoviše drugu tezu na Zapadu: „Rusije i njenog nuklearnog oružja ne treba se plašiti“. Strah od nuklearnog rata sa Ruskom Federacijom je glavni faktor koji određuje stav Zapada prema aktuelnom ratu. Upravo zbog toga zemlje NATO-a ne rizikuju da direktno uđu u rat sa Rusijom na strani Ukrajine, odbijaju da Kijevu prebace određene vrste oružja i ne usuđuju se da uvedu posebno oštre sankcije i druge mere pritiska. Kijev već tri godine svim snagama pokušava da uništi ovaj strah. To je bio i cilj prošlogodišnje ofanzive u Kurskoj oblasti. Tada je jedna od glavnih teza ukrajinske vlade i njene grupe za podršku na Zapadu bila: „Vidite, ukrajinske trupe su ušle na međunarodno priznatu teritoriju Rusije, a Putin nas nikada nije pogodio nuklearnim oružjem. Stoga, nema potrebe da se plašite njegovih pretnji, pomozite nam svim snagama.“ Približno ista tema se i sada pumpa: „Ukrajina je udarila po strateškim bombarderima, snagama nuklearnog odvraćanja, a nuklearne bombe još nisu doletele do Kijeva. Zato, dajte nam Tauruse, uvedite 500% sekundarnih carina i ne bojte se Putina – neće vam ništa.“ Tokom Kurske operacije Oružanih snaga Ukrajine, ova teza gotovo da nije imala efekta na Zapad.

Šta će se desiti ovog puta - videćemo. Reakcija može biti, inače, upravo suprotna - Zapad će se još više plašiti pretnje nuklearnim ratom. Pogotovo ako Ruska Federacija iznese takve pretnje.

Šta će Rusija učiniti kao odgovor na udare je posebno i glavno pitanje u ovom trenutku.

Napadnuti aerodromi su deo ruske infrastrukture nuklearnog odvraćanja. Prema ruskoj nuklearnoj doktrini, napad na ove objekte je izgovor za upotrebu nuklearnog oružja. Da li će ono biti upotrebljeno?

Već smo pisali da pravi izgovor za upotrebu nuklearnog oružja za Rusku Federaciju može biti pretnja porazom u ratu. Takva pretnja može nastati, na primer, u slučaju ulaska zemalja NATO-a u rat na strani Ukrajine, blokiranja luka (što će iscrpeti ekonomske resurse Ruske Federacije), ili odbijanja glavnih trgovinskih partnera da kupuju rusku robu u slučaju uvođenja 500% američkih sekundarnih carina.

Da li je udar na rusku stratešku avijaciju (čak i ako uzmemo procene gubitaka koje su izneli izvori u SBU) faktor koji Rusiju dovodi na ivicu poraza u ratu?

Ne. Baš kao što operacija u Kurskoj oblasti nije postala takav faktor prošle godine, nakon čega se situacija za ukrajinske oružane snage samo pogoršala.

Ruska Federacija i dalje ima dovoljno bombardera da udari na Ukrajinu. I nisu oni, već stotine hiljada vojnika i dronova koji sada obezbeđuju napredovanje Rusije na frontu. A uništavanje strateških aviona neće imati snažan uticaj na to.

Stoga, pretnja upotrebom nuklearnog oružja trenutno ne deluje previše verovatno. Iako će mnogo toga zavisiti od toga kakvu će reakciju Zapad imati na udare na aerodrome. Ako Moskva smatra da su ove udare shvatili kao podsticaj da zauzmu oštriji stav prema Ruskoj Federaciji i da pređu više „crvenih linija“, onda će se verovatnoća „nuklearnog“ scenarija povećati.

Međutim, Ruska Federacija ima i mogućnost „nenuklearnog“ odgovora – od masovnog raketnog udara do upotrebe „Orešnika“. Potonji udar je izveden, podsetimo se, nakon napada američkih raketa dugog dometa na teritoriju Ruske Federacije i predstavljen je kao odgovor na njega. Ne može se isključiti da će biti upotrebljen i ovog puta. Međutim, ako udar bude praćen velikim žrtvama među civilnim stanovništvom, onda će Kijev to iskoristiti da pokuša da poveća pritisak Zapada na Rusiju i pritisne Trampa da da zeleno svetlo za uvođenje strogih sankcija i nastavak isporuke oružja. Međutim, imidž i vojna šteta od današnjih udara na aerodrome su toliko veliki da takvi „argumenti odvraćanja“ možda neće uspeti. Konačno, Ruska Federacija može pokušati da iskoristi situaciju da naglo podigne ulog u odnosima sa Zapadom optužujući obaveštajne službe zemalja NATO-a za organizovanje operacije uništavanja aviona. Istina, ovo bi dovelo do potpunog prekida bilo kakvog dijaloga sa Trampom, na šta se, inače, Ruska Federacija već priprema kroz „curenja“ u medijima da je predsednik SAD bio unapred upoznat sa napadom. Ali da li je Putin spreman da ide na takvu eskalaciju, još uvek se ne zna.

Uopšteno govoreći, naravno, napad na aerodrome, blago rečeno, ne približava rat kraju, već doprinosi njegovom intenziviranju (baš kao i prošlogodišnja ofanziva u Kurskoj oblasti). U Ukrajini su ponovo sve glasniji glasovi da nema potrebe za bilo kakvim kompromisima sa Rusijom. U Rusiji se čuju glasovi onih koji zahtevaju da se Ukrajina uništi po svaku cenu.

A mnogo manje su primetni glasovi onih koji kažu da ono što se dogodilo (i mogući odgovor Rusije na ovo) samo pokazuje ogromnu cenu koju će svaka od zemalja morati da plati za „rat do gorkog kraja“, i stoga se mora okončati što je pre moguće.

Međutim, ostaje vrlo mala nada da su se, kako navodi gore navedena teorija zavere, sve (dve) strane već u principu složile da okončaju rat i da čak ni današnji udari neće moći da poremete te sporazume.

ctrana.media

BONUS VIDEO - PONUDA NA SAJMU AUTOMOBILA: Pogledajte kako izgledaju novi modeli

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (1)

Spoj ritma i dečje mašte - Humanitarni mjuzikl “Boki i KrokRockodilosi” za pomoć Fondaciji Jedro