TAKSE KAO ŠANSA ZA RESETOVANJE EVROPE? Koliko su realni izgledi za jačanje jedinstva u EU posle uvođenja američkih carina

MOŽE li se iz kapitulacije izvući kakva-takva korist?

ТАКСЕ КАО ШАНСА ЗА РЕСЕТОВАЊЕ ЕВРОПЕ? Колико су реални изгледи за јачање јединства у ЕУ после увођења америчких царина

Foto Tanjug/AP/Jacquelyn Martin

Upravo o tome razmišljaju u evropskim prestonicama posle stupanja na snagu sporazuma o uvođenju 15 odsto carina za izvoz robe preko Atlantika. Analitičari se u principu slažu u tome da ovakav pristup Vašingtona nikome ne donosi korist na duge staze, ali da je Evropa, ipak, mnogo veći gubitnik.

U takvoj konstelaciji, ima i onih koji pokušavaju da pronađu pukotine koje bi usmeravale tokove na evropski tas. Da politika Donalda Trampa može, čak, da predstavlja priliku za EU, smatra i švajcarski ekspert i profesor ekonomske strategije iz Lozane David Bah. On je za "Blik" izneo pomalo ružičastu prognozu da će "Evropa izaći kao veliki pobednik iz Trampove ere". Švajcarskoj je, inače, Tramp uveo carine od čak 39 odsto, uključujući čak i na njeno zlato.

Ovaj profesor smatra da bi Evropa mogla da potuče Ameriku na različitim frontovima, kao što su aeronautika, hemijska industrija, poljoprivreda i osnovne sirovine, i pored visokih carinskih stopa. Bah dalje vidi ovo silom izazvano pregrupisavanje kao postulat za jačanje evropskog jedinstva i političke reforme koje će dovesti do neophodnog povećanja stope rasta, što će voditi ka finansiranju vojne industrije.

Drugim rečima, Evropa bi mogla da razvija strategiju na duge staze, dok Tramp trlja ruke zbog kratkoročne pobede. Tim pre što se mnoga predviđanja i ideje američkog predsednika smatraju neostvarivim, kao što su izvoz prirodnog tečnog gasa u velikim količinama. S druge strane, ono što Nemci, na primer, budu uvezli u tom domenu trebalo bi da smanji troškove proizvodnje automobila i delimično ublaži gubitak zbog taksa. Ima i onih koji misle suprotno od profesora Baha, smatrajući da će se politički jaz u Evropi s američkim taksama samo produbiti.

Oni koji gledaju dugoročnije, smatraju da bi EU, kao tehnološki najnaprednija u zaštiti čovekove okoline, mogla u svetu da nametne još više standarde i tako natera američke firme da se prilagode, ili da izgube pristup najrazvijenijem tržištu. Evropa povoljnosti može da traži i u relokalizaciji, inovaciji i novim savezništvima.

Pozitivne strane za Evropu su i to što predstavlja najveći trgovinski blok u svetu sposoban da nameće sopstvena pravila u vidu tehničkih, sanitarnih i ekoloških normi. Takođe, ne zavisi samo od SAD, već ima diversifikovano tržište, koji je, ipak, ograničeno sankcijama prema Rusiji i nižim ekološkim standardima u Aziji i Južnoj Americi. Kao evorpski plus vidi se i razvijen domen avioindustrije, luksuznih, farmaceutskih i poljoprivrednih proizvoda.

Ipak, to su sve plodovi na dugačkom štapu. Zbog toga bi u ovom trenutku moglo pre da se govori o što manjoj šteti koju bi EU mogla da ostvari, umesto o preimućstvu. Tome treba dodati i evropske minuse, kao što su uvoz energije, politička fragmentacija i tehnološka zavisnost.

Ako se napravi gruba analiza, dobitnici bi mogli da se nađu i na berzama i tržištu, ulaganjem u rast evra. Kada su započele mere, berze su se u prvom trenutku sunovratile. Ona u Frankfurtu je u jednom momentu izgubila više od 10 odsto, ali se ipak vratila na -7,86. Pariska je otišla u crveno 6,19, londonska 5,83, a milanska 2,32. Ipak, samo dan kasnije, došlo je do stabilizacije, pa je francuski "CAC 40" dobio 0,5 odsto vrednosti. Upravo toliko, 0,5 odsto, računa se da bi prosečno mogao da padne BDP u evropskim zemljama uvođenjem američkih taksi od 15 odsto, kroz inflaciju i porast nezaoslenosti.

Što se Amerikanaca tiče, oni su već u junu smanjili deficit za 16 odsto, dok im je minus u odnosu na Kinu najmanji u poslednjih dvadeset godina. Ali, na duže staze dovode se u pitanje ispravnost matematike u odnosu zaduživanja i potraživanja, masovnog prebacivanja kupaca na "mejd in Amerika" ili uticaj carine na inflaciju, a sve skupa na planirani američki ekonomski rast.

Pojedine struje u Evropi, koje predvodi Francuska, nadaju se i u mogućnost ponovnog pregovaranja s Trampom. Ali, to će teško ići. Dok su u Nemačkoj, Španiji ili Italiji odmereniji, francuske vlasti sipaju drvlje i kamenje na "Ursulin sporazum". Moguća su, eventualno, parcijalna dogovaranja oko pojedinih sektora, kao što su vino ili kozmetika. U protivnom, ako se već postignuti sporazum bude kršio, Vašington je već zapretio novim carinama, koje mogu da idu i do 100 odsto za poluprovodnike ili čak 250 odsto u farmaceutskoj industriji. Sa Ujka Semom, danas, očigledno nema šale.

BEZ VIZE ZA "CENZORE"

Brisel bi mogao da naudi Vašingtonu i u domenu izvoza američkih digitalnih usluga. EU je krenula u sprovođenje Akta o digitalnim uslugama, u kome se vodi borba protiv širenja jezika mržnje, uticaja i mešanja u političke procese preko društvenih mreža koje su bazirane preko Atlantika. Amerikanci, s druge strane, u tome vide "cenzuru" i to bi moglo da bude novo polje "ratovanja" između dve sile. Došlo se do informacija da je američki državni sekretar Marko Rubio zatražio od diplomata SAD na službi u Evropi da započnu lobiranje protiv ove kampanje. Istovremeno, zapretio je zabranom ulaska onim osobama koje u Evropi rukovode "cenzurom" protiv SAD.

BONUS VIDEO:

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

BALKAN VRI: Evo šta su delije uradile povodom zločinačke akcije Oluja, a šta zbog dešavanja u Crnoj Gori (FOTO)