NIŠTA OD INVAZIJE NA VENECUELU Tramp se zadovoljio blokadama? Našao način kako da uništi ekonomiju zemlje

Предраг Стојковић
Predrag Stojković

23. 12. 2025. u 22:11

OBALSKA straža Sjedinjenih Država zaplenila je 10. decembra naftni tanker kod obale Venecuele zbog navodne uloge u transportu venecuelanske nafte suprotno američkim ekonomskim sankcijama.

НИШТА ОД ИНВАЗИЈЕ НА ВЕНЕЦУЕЛУ Трамп се задовољио блокадама? Нашао начин како да уништи економију земље

Foto AI


Šest dana kasnije, predsednik Donald Tramp oglasio se na platformi Truth Social, najavivši nameru da uvede „potpunu blokadu“ svih „sankcionisanih naftnih tankera“ koji pokušaju da uđu u Venecuelu ili je napuste, što predstavlja prvu jednostranu blokadu koju su Sjedinjene Države sprovele još od Kubanske raketne krize.

U narednim danima, Obalska straža je zaplenila drugi tanker u trenutku njegovog isplovljavanja iz Venecuele i objavila da je u aktivnoj poteri za trećim brodom. Obrazlažući ove operacije, Tramp je izjavio da „nelegitimni režim Madura koristi naftu sa ovih ukradenih naftnih polja da se finansira, kao i da podržava narko-terorizam, trgovinu ljudima, ubistva i otmice“, zahtevajući da se imovina koju je venecuelanski režim navodno ukrao „ODMAH vrati Sjedinjenim Državama“.

Ovi događaji predstavljaju najnoviji korak u dugom nizu eskalatornih vojnih poteza koje je Trampova administracija preduzela protiv Venecuele poslednjih meseci. Oni uključuju više od 20 vazdušnih udara usmerenih na sumnjive brodove za koje se tvrdi da prevoze narkotike Karibima, kao i raspoređivanje nosača aviona USS Gerald R. Ford u Karibe u okviru vojnog jačanja u regionu. Bela kuća je optužila venecuelanskog predsednika Nikolasa Madura da podržava narko-terorizam i širenje droge u Sjedinjene Države, dok je Tramp pozvao Madura da se odrekne vlasti i napusti Venecuelu.

Foto: Printskrin X/@RT_com


Meta ove blokade je takozvana „flota u senci“ brodova koji prevoze naftu i druge terete koji su inače podložni sankcijama ili zapleni. Oko 20 odsto svih svetskih naftnih tankera koristi se za krijumčarenje nafte iz zemalja pod međunarodnim sankcijama, pri čemu 10 odsto tih brodova isključivo prevozi venecuelansku naftu. Venecuela, koja raspolaže najvećim dokazanim rezervama sirove nafte na svetu, doživela je uvođenje sankcija na svoj naftni sektor tokom prve Trampove administracije 2019. godine, što je do kraja te godine dovelo do smanjenja dnevnog izvoza sirove nafte za više od 50 odsto. Ipak, korišćenje „flote u senci“ za transport nafte na međunarodna tržišta omogućilo je oporavak naftne industrije, pa je Venecuela u novembru 2025. izvozila oko 952.000 barela dnevno — u poređenju sa 495.000 krajem 2019. godine.

Blokada ne bi u potpunosti zaustavila izvoz venecuelanske nafte, jer je samo oko 40 odsto brodova „flote u senci“ koji opslužuju Venecuelu trenutno pod američkim sankcijama. Međutim, ona bi mogla drastično da smanji sposobnost Venecuele da izvozi naftu i da primora državnu naftnu kompaniju da značajno uspori proizvodnju kako bi se sprečilo prevazilaženje skladišnih kapaciteta. Prošle nedelje bilo je više od 30 sankcionisanih brodova u ili blizu venecuelanskih voda, koji bi mogli biti zaplenjeni u okviru blokade, a neki brodovi su već promenili kurs i udaljili se od Venecuele nakon zaplene jednog tankera od strane Obalske straže. Uprkos tome, Maduro je obećao da će Venecuela nastaviti izvoz nafte nesmetano uprkos američkim pretnjama i osudio Trampov poziv na blokadu kao „huškački na rat“.

Trampova upotreba izraza „potpuna blokada“ za opis planiranog delovanja protiv naftnih tankera pod američkim sankcijama donekle je obmanjujuća i navela je neke analitičare i članove Kongresa da upozore da bi takav potez predstavljao čin rata protiv Venecuele. Ako se Trampova objava na Truth Social-u shvati doslovno, ovaj plan bi pre trebalo posmatrati kao agresivno sprovođenje američkih sankcija, a ne kao klasičnu „blokadu“ čiji je cilj potpuno gušenje trgovine jedne zemlje.

U slučaju tankera Skipper, zaplenjenog 10. decembra, kao i tankera Bella 1, koji je trenutno u poteri (zaplenjen u međuvremenu), Obalska straža sprovodi naloge za zaplenu koje su izdali američki sudovi, što podseća na zaplenu četiri tankera sa iranskom naftom namenjenom Venecueli tokom prve Trampove administracije. Ako se primena blokade ograniči na zaplenu „brodova bez državljanstva“, poput Skipper-a koji je lažno plovio pod zastavom Gvajane, ove akcije bi uglavnom mogle izbeći deo kritika i negativnih reakcija koje su pratile bombardovanje sumnjivih narko-brodova.
Međutim, rani znaci ukazuju da blokada nije ograničena samo na „sankcionisane naftne tankere“, kako je predsednik Tramp u početku naveo. Drugi tanker koji je zaplenila Obalska straža (Centuries) nije pod američkim sankcijama. Bela kuća je saopštila da je Centuries lažno plovio pod panamskom zastavom, što bi ga učinilo brodom bez državljanstva i time opravdalo zaplenu. Ipak, Lloyd’s List je izvestio da je brod registrovan od 2021. godine i da „ne postoji zvanično obaveštenje o deregistraciji iz Paname“, što dovodi u pitanje da li je pravno obrazloženje korišćeno u slučaju Skipper-a primenljivo i ovde. U najmanju ruku, zaplena Centuries-a otvara mogućnost da Sjedinjene Države gađaju i brodove koji nisu pod sankcijama, što bi moglo značiti da je Trampova ograničena blokada u praksi mnogo šira nego što se prvobitno mislilo.

Čak i ograničena blokada nosi značajne rizike. Ona neminovno povećava verovatnoću oružanog sukoba sa Venecuelom, čija je mornarica već počela da prati nesankcionisane tankere pri ulasku i izlasku iz luka i mogla bi aktivno da se suprotstavi američkim pokušajima da cilja brodove u svojim vodama. Pored toga, Maduro bi mogao da iskoristi blokadu za mobilizaciju domaće podrške svom režimu na način na koji to nisu uspeli američki udari na narko-brodove, prebacujući krivicu za ekonomske probleme Venecuele na blokadu, a istovremeno izbegavajući odgovornost za sopstveno loše upravljanje resursima i mreže korupcije i klijentelizma. Loše sprovedena blokada mogla bi takođe da uguši legalnu trgovinu ako se trgovački brodovi budu plašili uznemiravanja ili presretanja od strane američke vojske, posebno ako postoji rizik da brodovi budu zaplenjeni iako nisu pod sankcijama. Smanjenje protoka robe moglo bi dodatno pogoršati tešku ekonomsku i humanitarnu krizu sa kojom se suočavaju građani Venecuele.

Čak i ograničena blokada kakvu je Tramp prvobitno najavio mogla bi da nanese ozbiljnu štetu venecuelanskoj ekonomiji. Naftna industrija je jedan od retkih preostalih pokretača ekonomskog rasta, čineći skoro 80 odsto ukupne izvozne vrednosti zemlje i finansirajući oko 60 odsto državnog budžeta. Američki udar na glavnu ekonomsku arteriju Venecuele mogao bi naneti ozbiljnu štetu već osiromašenom stanovništvu, čak i ako blokada na kraju dovede do pada Madurove vlasti.
Da li ova blokada najavljuje rat između Sjedinjenih Država i Venecuele — rat za koji i sam Tramp kaže da je moguć? Kao što je autor ranije tvrdio, trenutni američki pristup Venecueli manje je usmeren na smenu režima, a više na demonstraciju Trampove posvećenosti „zaustavljanju trgovine drogom, zaštiti američkih granica i ponovnom uspostavljanju američke moći u zapadnoj hemisferi“.

Ovo tumačenje dodatno je potkrepljeno isticanjem zapadne hemisfere kao najvažnijeg nacionalnog bezbednosnog prioriteta u nedavno objavljenoj Strategiji nacionalne bezbednosti administracije. U dokumentu je promovisan „Trampov korolar“ Monroovoj doktrini, kojim se navodi da će Amerika delovati kako bi preokrenula regionalne trendove koje smatra suprotnim svojim interesima, uključujući masovne migracije, transnacionalni kriminal i svako „neprijateljsko strano uplitanje ili vlasništvo nad ključnim strateškim resursima“ u Latinskoj Americi. U tom kontekstu, Trampova blokada se možda bolje može tumačiti kao demonstracija sile koja naglašava američki zaokret ka zapadnoj hemisferi, a ne kao uvod u invaziju na Venecuelu.

Međutim, Venecuela nije jedina zemlja na meti ove blokade. U skladu sa pozivom Trampovog korolara da se spreči strano vlasništvo nad ključnim strateškim resursima u regionu, blokada predstavlja i jasan pokušaj da se poremeti sve tešnja saradnja između Kine i Venecuele. Kina kupuje oko 80 odsto venecuelanskog izvoza nafte i značajno je investirala u ovaj sektor, pri čemu je Kineska nacionalna naftna korporacija (CNPC) najveći strani investitor u venecuelansku naftu, a privatne kineske kompanije potpisale su sa Karakasom ugovore o podeli proizvodnje na više decenija.

Stoga nije iznenađujuće što se veliki deo retorike Bele kuće o Venecueli u poslednje vreme fokusirao na naftu, pri čemu su i Tramp i njegov savetnik Stiven Miler ponovo pokrenuli decenijama stare zamerke u vezi sa oduzimanjem imovine američkih naftnih kompanija tokom nacionalizacije venecuelanske naftne industrije.

Trampova administracija jasno je stavila do znanja da želi da eliminiše kineski uticaj u Latinskoj Americi, što se vidi i kroz uspešan pritisak na Panamu da se povuče iz kineske inicijative „Pojas i put“. Iako Kina ima dovoljno nafte u rezervama i transportu da izbegne kratkoročne nestašice usled prekida venecuelanskog izvoza, Trampova agresivna politika prema jednom od najvažnijih kineskih regionalnih partnera i direktno gađanje najvećeg izvora kineskih investicija u toj zemlji predstavlja jasnu poruku Pekingu da odustane od ambicija u zapadnoj hemisferi.

Predsednik Tramp zamišlja zapadnu hemisferu u kojoj Amerika može uticati na unutrašnju politiku svojih suseda radi ostvarivanja sopstvenih interesa i držati strane sile poput Kine van regiona. Međutim, nastojanja Sjedinjenih Država da nametnu dominaciju u zapadnoj hemisferi mogla bi ih dodatno udaljiti od suseda i podstaći latinoameričke zemlje da traže podršku i bezbednost drugde, usled percepcije agresivnog ili nepredvidivog ponašanja Vašingtona.

„Trampov korolar“ nije prvi dodatak Monroovoj doktrini, već sledi „Ruzveltov korolar“ iz 1904. godine, koji je Teodor Ruzvelt formulisao — ironično — kao odgovor na evropsku blokadu Venecuele. Ruzveltov korolar je učvrstio ulogu Sjedinjenih Država kao međunarodnog policajca u zapadnoj hemisferi i potvrdio njihovu spremnost da se mešaju u unutrašnja pitanja suseda radi zaštite američkih interesa.

Iako je Ruzveltov korolar uspešno smanjio evropsko mešanje u poslove hemisfere, on je takođe podstakao decenije američkih intervencija u latinoameričkoj politici, što je doprinelo razvoju antiameričkih osećanja koja su na kraju pustila korene i u Venecueli.

Iako mere poput blokade i zaplene tankera Skipper mogu kratkoročno signalizirati američku rešenost da dominira zapadnom hemisferom i iznude poslušnost latinoameričkih država, one na duge staze rizikuju podrivanje američkog ugleda u regionu. Mogu dovesti do toga da sve više suseda Sjedinjenih Država traži partnerstva sa njihovim geopolitičkim rivalima. Blokada može predstavljati kratkoročnu pobedu za Trampovu administraciju, ali bi na kraju mogla oslabiti njene napore da promoviše stabilnu i proamerički orijentisanu zapadnu hemisferu.

(nationalinterest.org/Met Rajzener)

BONUS VIDEO - ŠAMPIONI U FOKUSU: Anđela Vuković - Radoznalost je njena supermoć

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

PRVI PUT POSLE RATA U MESTU GDE JE ODRASTALA: Vidite ŠTA je dočekalo Lenu u Hrvatskoj i KAKO su meštani reagovali