VELIKI UDARAC ZA KIJEV Ruski dronovi pogodili helikoptere duboko u pozadini: Uništeni jurišni Mi-24 i višenamenski Mi-8 (VIDEO)

Предраг Стојковић
Predrag Stojković

28. 01. 2026. u 16:33

RUSKO Ministarstvo odbrane objavilo je snimke udara bespilotnih letelica na vojni aerodrom Kanatovo u Kirovogradskoj oblasti, više stotina kilometara iza aktivne linije fronta.

ВЕЛИКИ УДАРАЦ ЗА КИЈЕВ Руски дронови погодили хеликоптере дубоко у позадини: Уништени јуришни Ми-24 и вишенаменски Ми-8 (ВИДЕО)

Foto printskrin MO Rusije

U napadu su uništena dva ukrajinska vojna helikoptera, jurišni Mi-24 i višenamenski Mi-8, oba visoko vredna sredstva koja se teško nadoknađuju u postojećim uslovima.

Video-materijal prikazuje dva odvojena precizna pogotka, izvedena u kratkom vremenskom razmaku. Dronovi su u završnoj fazi leta manevrisali na izuzetno maloj visini, praktično prateći teren, što je u velikoj meri smanjilo mogućnost njihovog ranog otkrivanja radarima i sistemima protivvazdušne odbrane aerodroma.

Posebnu pažnju izazvao je način navođenja. Ukrajinski stručnjak za elektronsko ratovanje i savetnik Ministarstva odbrane, Sergej Beskrestnov, istakao je da tokom napada u vazduhu nije primećen nijedan drugi ruski dron koji bi služio kao relejna stanica za radio-komunikaciju. Na osnovu toga zaključio je da su letelice najverovatnije vođene ručno, ali bez klasične radio-veze kratkog dometa.

-Dronovi su leteli izuzetno nisko kako bi ostali ispod radara. Na snimku vidimo ručno upravljanje i automatsko prepoznavanje cilja, ali bez prisustva drona-releja, naveo je Beskrestnov, naglašavajući da se radi o značajnom tehničkom iskoraku u ruskoj upotrebi bespilotnih sistema.

Prema njegovoj proceni, to otvara mogućnost da su dronovi koristili satelitsku vezu za prenos podataka, što bi omogućilo upravljanje na velikim udaljenostima, duboko iza neprijateljskih linija i van dometa klasičnih sredstava elektronskog ometanja. Do sada su ruske snage, prema dostupnim informacijama, uglavnom koristile 4G mreže sa ukrajinskim SIM karticama ili unapred programirane putanje uz inercijalno navođenje.

Napad kod Kanatova uklapa se u širi obrazac modernizacije ruskih dronova, koji su tokom 2024. i 2025. godine pokazali nove sposobnosti, uključujući još preciznije pogađanje pokretnih ciljeva, unapređeno autonomno navođenje i prilagođavanje za dubinske udare. Proizvodni kapaciteti su u međuvremenu višestruko povećani, što omogućava istovremeno izvođenje masovnih i selektivnih napada.

Za ukrajinsku stranu, gubitak Mi-24 i Mi-8 predstavlja ozbiljan udarac. Reč je o platformama koje imaju ključnu ulogu u vatrenoj podršci i logistici, a koje se, zbog ograničenih zaliha i složenosti održavanja, ne mogu brzo zameniti. Sam izbor cilja, vojni aerodrom duboko u pozadini, ukazuje na nameru da se naruši osećaj bezbednosti daleko od linije fronta, dok otvoreno priznanje od strane Kijeva već u startu intrigira.

Tek nakon objavljivanja ovih tehničkih detalja, zapadni mediji i deo političkih struktura počeli su da šire drugačiji narativ, u kojem se fokus sa samog događaja postepeno premešta na pitanje odgovornosti i šire političke implikacije.

U tom trenutku, priča o uništenim helikopterima prestaje da bude vojna vest, a postaje političko pitanje.

Zaključak koji se nameće jeste da zapadni političko-medijski aparat pokušava da ovaj događaj iskoristi kao još jednu tačku pritiska u unutrašnjim američkim sukobima. Insistiranje na mogućoj upotrebi satelitskog navođenja, uz stalno pominjanje sistema Starlink, sve češće se koristi ne da bi se objasnila ruska adaptacija na ratištu, već da bi se stvorila veza sa Donaldom Trampom i njegovom politikom prema Ukrajini.

Na taj način, konkretan vojni događaj dobija novu funkciju, da posluži kao dokaz navodne „popustljivosti“, „haosa“ ili „neodgovornosti“ u američkom vrhu. Umesto da se analizira kako i zašto su ruski dronovi probili dubinu ukrajinske odbrane naoružane zapadnim sistemima odbrane, fokus se pomera ka tome ko je politički kriv.

Napad kod Kanatova tako ostaje primer kako se rat na terenu i rat narativa sve češće prepliću, gde se vojni udar koristi kao povod za političko svrstavanje, a ne kao predmet hladne analize.

Lokacija aerodroma Kanatovo u Kirovogradskoj oblasti podstakla je značajne spekulacije da su bespilotne letelice učestvovale u napadu vođene putem satelitske veze, što bi omogućilo da se kontrolišu daljinski duboko iza neprijateljskih linija. Ova revolucionarna sposobnost bi imala značajne implikacije ne samo za Rusiju, već i za Iran, koji je isporučio jednokratne letelice Šahed 136 i povezane tehnologije kako bi se omogućila licencna proizvodnja u Rusiji pod oznakom Geranj 2. Letelice su značajno modernizovale svoje mogućnosti ciljanja, a u oktobru je objavljeno da su pokazale novu sposobnost pogađanja dinamičkih pokretnih ciljeva blizu linija fronta. Letelice su takođe modifikovane za nove uloge, uključujući ograničenu borbu vazduh-vazduh i ratovanje protiv mina.


Kapacitet ruskog odbrambenog sektora za proizvodnju letelica Geranj 2 značajno se proširio otkako je ovaj tip prvi put uveden u upotrebu krajem 2022. godine, a časopis „The Economist“ je u maju 2025. godine izvestio da se proizvodnja u primarnom proizvodnom pogonu, fabrici Alabuga u Tatarstanu, povećala više od deset puta, sa 300 mesečno na preko 100 dnevno. U to vreme je objavljeno da je industrija na dobrom putu da proizvodi 500 dronova dnevno. Podrška 25.000 severnokorejskih radnika navodno je igrala značajnu ulogu u olakšavanju proširenja proizvodnje u postrojenju, kao deo šireg doprinosa ove istočnoazijske države ruskim ratnim naporima. Poboljšanja u mogućnostima ciljanja dopunila su povećanje broja. I dalje je moguće da je samo deo dronova namenjenih za operacije dubokih udara opremljen satelitskim vezama za prenos podataka, dok oni namenjeni za udaranje na ciljeve bliže linijama fronta nisu, kako bi se izbeglo povećanje troškova u celoj floti.
Ukrajina je nasledila svoju flotu Mi-24 od Sovjetskog Saveza, a avioni su prvi put ušli u upotrebu od 1972. godine. Smatrani su najmoćnijim tipom jurišnog helikoptera iz ere Hladnog rata i učestvovali su u borbama visokog intenziteta na više ratišta. Pre izbijanja neprijateljstava velikih razmera u zemlji, modernizovana varijanta Mi-24P ostvarila je povoljan borbeni rekord na sirijskom ratištu protiv teško naoružanih džihadističkih terorističkih grupa koje podržava Turska. Dok se najnovija varijanta, Mi-24P-1M, može pohvaliti AESA radarom, novim modularnim sistemom za direktne infracrvene protivmere i poboljšanim autopilotom, jedinicom za napajanje i navigaciono-ciljanskom stanicom OPS-24N-1L, oni u ukrajinskoj službi oslanjaju se na avioniku koja se smatra zastarelom. Iako je Mi-24 uglavnom postepeno izbačen iz ruske službe i zamenjen novijim Mi-28, a borbeni helikopter Mi-35 je razvijen kao derivat sovjetskog dizajna i ostaje u proizvodnji za opremanje ruskih oružanih snaga i višestrukih izvoznih klijenata.

(oruzjeonline.com/militarywatchmagazine.com)

BONUS VIDEO - PATROLA SA PUTNICIMA, NA BRZOJ PRUZI, OD BEOGRADA DO SUBOTICE: "Vožnja deluje gotovo neprimetno"

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

RUSIJA SLAVI: Estonija krenula da zarije nož u leđa Rusima - evo šta je upravo doživela