"KRV ZA NAFTU", NEMAČKA FORMULA KOD STALJINGRADA; ZAPADU JOŠ MILA: Pre 82 godine završena je prelomna bitka Drugog svetskog rata
OKO podneva 2. februara 1943, pre 82 godine, odjeknuli su poslednji hici Severne grupe nemačke Treće armije u ruševinama Staljingrada, označivši kraj najveće i najokrutnije bitke u istoriji ratovanja. Istoričari često koriste frazu da je njoj "slomljena kičma Trećeg rajha" što zvuči pompezno, ali ne objašnjava zašto se, zaista, od avgusta 1942. do februara 1943. tako besomučno ginulo za grad na Volgi.
Objašnjenje se može naći u stenogramu razgovora Hitlera sa japanskim ambasadorom 3. januara 1942. kada je firer najavio: "Odlučio sam, čim se poboljša vreme da zadam udarac u pravcu Kavkaza, to je najvažniji pravac. Potrebno je dočepati se nafte, Irana i Iraka..." Hitler je 1. juna 1942. uoči početka ofanzive naglasio svojim komandantima na Istočnom frontu: "Ako u svoje ruke ne dobijemo Majkop i Grozni, obustaviću rat".
Ta naredba dovela je do Staljingradske bitke u kojoj se prolilo more ljudske krvi radi sticanja kontrole nad naftnim poljima. Procenjuje se da je u njoj živote izgubilo oko dva miliona vojnika i milion civila.
Kod Staljingrada je prvi put u istoriji promovisana smrtonosna formula "krv za naftu", kojoj se danas može dodati i gas. Da nije izgubila na aktuelnosti, pokazuju neprekidni ratovi za kontrolu energenata koji se vode od kraja Drugog svetskog rata do aktuelnih sukoba u Ukrajini i na Bliskom Istoku.
Staljingradska operacija se vodila na prostoru od 100.000 kvadratnih kilometara, mnogo većem od samog grada u kome se nalazilo čvorište saobraćajnica ka naftnim poljima koja su davala 30 miliona tona "crnog zlata", tri četvrtine ukupne proizvodnje u SSSR. U rat za naftu Hitler je u leto 1942. uputio najbolje što je imao od ljudstva i ratne tehnike: 430.000 vojnika Trećeg rajha, sa saveznicima iz Rumunije, Italije, Mađarske, Hrvatske, Ukrajine, Španije, Litvanije, Francuske, sa 3.000 artiljerijskih oruđa, 250 tenkova i samohodnih topova i 1.200 aviona.
Prvi nemački udar primilo je 386.000 branilaca sa 2.200 artiljerijskih oruđa, 230 uglavnom zastarelih tenkova i 454 aviona. Hitler je unapred davao izjave da je Staljingrad zauzet i podelio nemačke trupe, uputivši polovinu ka Kavkazu. One su pretrpele teške gubitke ne ostvarivši cilj, jer i kada bi osvojile neku naftnu bušotinu, zatekli bi je potpuno onesposobljenu. Za bušenje novih izvorišta bilo je potrebno isuviše vremena, a i ona bi bila beskorisna bez rafinerija. Transport sirove nafte sa Kavkaza železnicom i rekom do rafinerija kontrolisao je Staljingrad. Bez njegovog osvajanja nije bilo moguće dobijanje rata za gorivo i zato su se sve nemačke snage uputile ka gradu razvučenom duž obale Volge.
- Firer je naredio da se eliminiše sve muško stanovništvo, a žensko deportuje, pošto je Staljingrad, s milion ljudi prožetih komunističkim duhom, posebno opasan - zapisano je u dnevniku Vrhovne komande Vermahta.
Staljin je 27. jula 1942. potpisao naredbu broj 227 poznatu kao "Ni korak nazad" u kojoj piše:
"Nemački okupatori žure k Staljingradu, ka Volgi, i hoće po svaku cenu da osvoje Kubanj, Severni Kavkaz, njegova naftna i žitna bogatstva. Stanovnici naše zemlje, koji se prema Crvenoj armiji odnose s ljubavlju i uvažavanjem, počinju da se razočaravaju i gube veru u nju, a mnogi i proklinju Crvenu armiju za to što ona izdaje naš narod pod jaram nemačkih ugnjetavača, a sama beži na istok. Ni korak nazad bez naredbe više komande! Komandiri, komesari i politički radnici, koji napuste borbene pozicije bez naredbe, izdajnici su Otadžbine i s njima treba postupati na odgovarajući način."
Nezahvalni zadatak odbrane Staljingrada dobila je 62. armija, na čije je čelo postavljen general Vasilij Čujkov, koji je primajući komandu rekao: "Odbranićemo Staljingrad ili ćemo izginuti u njemu". Njegovo komandno mesto se tokom šest meseci nalazilo se 200-300 metara od prve linije fronta. Samo u prvoj nedelji bombardovanja od 23. avgusta 1942. ubijeno je 40.000 ljudi. Do 2. februara 1943. uništeno je 85 odsto stambenih zgrada, 115 škola, 86 dečjih dispanzera, 60 biblioteka, 18 bolnica i 24 poliklinike. Bitke su se vodile u ruševinama, doslovno za svako stepenište, stan, sobu. Nemačka premoć u tenkovima i avionima je izgubila smisao, jer veliki guseničari nisu mogli da manevrišu kroz brda betonskog krša. Branioci su uvlačili napadače u borbu na bliskom rastojanju, jer je tada nemačka avijacija smanjivala dejstva da ne bi ubijala svoje vojnike. Bitka za Staljingrad bio je to sasvim nova vrsta ratnog okršaja, urbani rat. Pobednika su odlučivali moral i motivacija.
- Do samog kraja Crvena armija je ogorčeno branila mostobran širok nekoliko stotina metara na severnoj obali Volge u Staljingradu. Sovjetska 62. armija, 75.000 pripadnika Radničke milicije, 7.000 omladinaca komsomolaca i bezbroj žena zadržali su borbeno najjaču vojnu jedinicu nemačkog Vermahta... Pet meseci je besnela ubitačna borba za svaku kuću i svaku ulicu, za pristanište, za obalu Volge, glavnu železničku stanicu, fabrike - borba koju, po oceni Artura Šmita, načelnika generalštaba Šeste armije, "još niko od učesničkih trupa u ovom ratu nije doživeo". To je bila klanica dok sve nije otišlo u paramparčad - kaže nemački istoričar dr Gvido Knop.
Staljingrad se branio nezabeleženom upornošću, a gubici su smanjeni zahvaljujući generalu Konstantinu Rokosovskom, koji je uveo novu doktrinu u Crvenu armiju: nije herojstvo uludo poginuti, već se treba povući kada situacija nalaže, preživeti i nastaviti borbu do pobede. U pozadini je sovjetska ratna industrija danonoćno radila na proizvodnji tenkova i aviona i formirane su nove armije.
U novembru 1942. počeo je kontranapad u kome je Donska armija generala Rokosovskog razbila 200.000 rumunskih i 235.000 italijanskih fašista. Time su počela da se zatvaraju klešta oko Šeste armije čiji je komandant Fridrih Paulus tražio od Hitlera dozvolu da se povuče i spase od okruženja. Hitler nije dozvolio. Propao je i pokušaj generala Manštajna koji je pokušao da spolja probije sovjetski obruč i omogući dotur municije, hrane i goriva.
Nemački vojnici su u januaru 1943. dobijali 20-30 metaka, sledovanje hleba od 70 grama, kilogram krompira je deljen na 15 ljudi. Pošto su poslednji konji pojedeni u decembru, mesa više nije bilo.
- Zalihe došle do kraja. Ima više od dvadeset hiljada ranjenih. Kakve naredbe mogu da dam vojnicima koji nemaju municiju - pisao je Fon Paulus 22. januara Hitleru, koji je odgovorio da je kapitulacija nemoguća.
On je komandatu Šeste armije dao titulu feldmaršala uz poruku da se "nemački feldmaršali ne predaju". Bilo je to prikrivena naredba Paulusu da počini samoubistvo, ali on nije hteo više da sluša "kaplara iz Bohemije". Njegov prevodilac Boris fon Najthart je ujutro, 31. januara došao ruskog tenka ispred opkoljenog štaba Šeste armije.
- Naš najviši oficir hteo bi da razgovara s vašim najvišim
oficirom - obratio se poručniku Fedoru Jelčenku.
- Naš najviši oficir ima mnogo posla. Sada se do njega ne može
doći. Tako da možete imati posla sa mnom - odgovorio je Jelčenko.
Sa grupom Crvenoarmejaca on se uputio u podrum nakrcan nemačkim vojnicima u kome se jedva disalo od zadaha. Feldmaršal Paulus, potpuno zapušten, ustao je vojničkog kreveta i predao se mladom tenkisti.
- Najmanje 260.000 nemačkih, italijanskih, mađarskih i rumunskih vojnika nemačke Šeste armije bilo je tu u novembru 1942. opkoljeno od strane osam sovjetskih armija. Dva i po meseca kasnije, sovjetski vojnici su mogli da skupe oko 91.000 fizički i psihički potpuno iscrpljenih protivnika i da ih pošalju na dug put u logore za ratne zarobljenike - piše dr Knop.
DVA DNEVNIKA
GENERAL Čujkov je u dnevniku ostavio svedočanstvo o borbama najkritičnijeg dana za branioce, 14. oktobra: "U toku toga dana nabrojali smo oko 3.000 avio-poleta neprijateljske avijacije. Fašistički avioni su bombardovali i jurišali na naše položaje bez predaha. Neprijateljska artiljerija i minobacači su od ranog jutra do mrkle noći zasipali granatama i minama čitavo bojište. Bio je divan sunčani dan, ali se od dima i čađi vidljivost smanjila do 100 metara. Naša skloništa su se tresla i rušila kao kućice od karata... Borba se vodila neprekidno, danju i noću. Opkoljene i odsečene jedinice su nastavljale borbu izveštavajući preko radija: "Izginućemo za otadžbinu, ali se nećemo povući".
Istoga dana nemački general Der je zabeležio: "14. oktobra počela je u to vreme naša najveća operacija, napadi divizija na fabriku traktora Đeržinski, u čijem se istočnom delu nalazio štab ruske 62. armije. Sa svih odseka fronta, čak i sa krila jedinica raspoređenih na Donu i u kalmičkim stepama, dolazile su kao pojačanje inžinjerijske i protivoklopne jedinice, koje su bile preko potrebne i tamo, odakle su ih povlačili. Pet pionirskih bataljona bilo je prebačeno avionima iz Nemačke u rejon operacija. Napad je podržavao 8. vazduhoplovni korpus punog sastava. Naše jedinice nisu bile u stanju da savladaju otpor tri ruske divizije koje su branile fabriku i da zauzmu strmu obalu Volge. Ako bi naše trupe uspevale danju da na nekim odsecima fronta izbiju na obalu, one bi se noću morale povući, pošto su ih Rusi, koji su zaseli u jarugama, odvajali od pozadine".
NEPRIJATNA SLIČNOST
ZAPADNA istoriografija se bavi Staljingradom kao bitkom nad bitkama, ali ne pominje da je Crvena armija u njoj suštinski slomila nemačku ratnu mašinu jer joj je onemogućila snabdevanje gorivom. Možda zbog sličnosti ambicija Hitlera da osvoji ruske resurse sa sličnim ambicijama koje je otkrila izjava nekadašnjeg državnog sekretara SAD, pokojne Madlen Olbrajt, da je "nepravda" to što Rusija sa tako malo stanovnika raspolaže tako velikom teritorijom i prirodnim resursima".
KANDIDAT ZA RUMUNSKOG PREDSEDNIKA ĐORĐESKU: Ukrajina je izmišljena država, biće podeljena sto posto
KANDIDAT za predsednika Rumunije Kalin Đorđesku izjavio je da je Ukrajina „izmišljena država“ koju će podeliti susedi.
30. 01. 2025. u 13:44
BRITANSKI EKSPERT: Imamo posla sa diletantom – Zelenski ne može da podnese da je kraj
ŠEF ukrajinskog režima Vladimir Zelenski podsvesno ne može da prihvati temu povlačenja ukrajinskih snaga u zoni borbenih dejstava, izjavio je britanski vojni analitičar Aleksandar Merkuris
30. 01. 2025. u 07:58
DONOSI NESREĆU UKUĆANIMA: Veruje se da jedna stvar nikako ne sme da se stavi u kovčeg pokojnika
VRLO često se ljudi iznenade kada vide običaje u pojedinim delovima naše zemlje vezano za sahrane, a prenosili su se sa kolena na koleno i sve do danas opstali.
02. 02. 2025. u 08:45
Komentari (0)