PREŠAO POLA SVETA DA BI STIGAO NA SOLUNSKI FRONT: Miodrag B. Ilić o neverovatnom poduhvatu svog pradede Ilije u Velikom ratu

Dragana Matović

25. 02. 2026. u 13:45

ISTORIJA Srbije pamti podvige onih koji su boreći se za slobodu pomerali granice mogućeg.

ПРЕШАО ПОЛА СВЕТА ДА БИ СТИГАО НА СОЛУНСКИ ФРОНТ: Миодраг Б. Илић о невероватном подухвату свог прадеде Илије у Великом рату

FOTO: Privatna arhiva

Jedan od takvih podvižnika je Ilija Ilić (1879-1942), siromašni pečalbar u Rumuniji, koga su tamošnje vlasti, da se ne bi zamerile Austrougarskoj i Nemačkoj, na samom početku Prvog svetskog rata, sprečile da se preko Dunava vrati u otadžbinu i priključi srpskoj vojsci.

Vođen nesebičnom željom da se pridruži borcima svog naroda, Ilija se upustio u gotovo neverovatan poduhvat i put dug više od 26.000 kilometara, preko bezmalo pola sveta, tokom koga je prešao prostranstva Rusije, Kine i Japana, potom i mnoga mora i okeane da bi se pridružio srpskim borcima. I stigao je do Soluna, do srpske vojske na Solunskom frontu. Dva dana uoči bombardovanja Beograda u Drugom svetskom ratu, o ovoj neobičnoj avanturi objavljen je članak u "Politici". Upravo taj tekst inspirisao je Ilijinog praunuka Miodraga B. Ilića da rekonstruiše neobičnu odiseju svog pretka, da otkrije mesta u kojima je bio, da pronikne u topografske detalje. Tako je nastao roman "Hodočašće Ilije Ilića".

FOTO: Privatna arhiva

 

- Prvi put sam se sa pričom o pradedi susreo davnih sedamdesetih na letnjem raspustu, koji smo provodili u selu Labuništa, danas opština Struga u Severnoj Makedoniji, gde su rođeni Ilija, njegov sin a moj deda Serafim i moj otac Božidar - kaže Miodrag Ilić za "Novosti". - Imao sam 11-12 godina, kada je mene i sestru Sanju, Ilijina snaja baba Ljubica pozvala u svoju sobu i iz starog drvenog kovčega izvadila pradedina dokumenta, vojne i putne isprave i nekoliko pohabanih odlikovanja. U tom trenutku, nama, deci, to nije mnogo značilo. Inače, baba Ljubica je to uradila krišom od naših roditelja, jer, u to vreme, o Prvom svetskom ratu nije se govorilo. Na bledo sećanje o tome nisam se često vraćao. Kako su godine prolazile, moj otac je to spominjao, onako usput, prvo retko, a što je bivao stariji, sve češće i češće. Nisam tome pridavao veću važnost. Nažalost. Bio sam obuzet školom, sportom, učenjem, karijerom, borbom za svakodnevnim dokazivanjem... To mi se činilo važnijim.

Za prošlost pradede, Miodrag se zainteresovao tek kad mu je otac pre desetak godina rekao da je o njegovom pradedi pisala "Politika" pred početak Drugog svetskog rata. Počeo je da istražuje i pronašao je tekst o Iliji.

- U desnom gornjem uglu, na otprilike četvrt stranice, 4. aprila 1941, izašao je tekst "Pečalbar iz Drimkola Ilija Ilić putovao je peške više od dva meseca i više od četiri meseca morima dok je stigao na Solunski front", a autor je M. (Milisav) Antonijević - kaže Ilić. - Odštampao sam ga i pokazao ocu. Uzeo je tekst, a suza suzu je stizala. U tom trenutku, shvatio sam koliko mu je to bilo važno. Koliko je meni važno.

FOTO: Privatna arhiva

 

Tražili da "ić" pređe u "ski"

PRADEDA Ilija je umro 12. jula 1942. godine - kaže Ilić. - Preminuo je u ponovo okupiranoj otadžbini, u okupiranom selu, u kome su se naizmenično smenjivale bugarska, albanska i italijanska vojska. Posle rata moj deda Serafim je imao velike probleme zato što nije zamenio ličnu kartu. Koristio je dokumenta Kraljevine Jugoslavije. Pronašao sam dokument u kome mu posleratne vlasti traže da promeni prezime, da se ne završava na "ić" već na "ski". On je to odbio i do kraja života je za sebe govorio da se zove Srbenda Ilić.

Miodrag kaže da je uz pomoć digitalnih mapa izračunao da je njegov pradeda prešao više od 11.000 kilometara kopnom (peške i vozom) i gotovo 16.000 kilometara morima, da bi se pridružio srpskoj vojsci na Solunskom frontu.

- Situacija u kojoj se nalazila Rumunija, u kojoj se pradeda Ilija zatekao, bila je čudna - govori nam on. - I očekivana na neki način. Rumunija je bila neutralna, a rumunski kralj Ferdinand Prvi, po nacionalnosti Nemac, iz dinastije Hoencolern-Sigmaringen. Svim silama kralj se trudio da balansira između naroda koji je predvodio, Rumuna, koji su bili na strani saveznika i zahteva svojih sunarodnika, Nemaca i nemačkog cara, da se Rumunija pridruži Centralnim silama. Po pradedinom svedočenju, on je pokušao da se vrati u Srbiju nekoliko puta, ali rumunska vojska mu je zabranila prelaz preko Dunava. Kontaktirao je i s našim predstavništvom u Rumuniji, više puta, bez uspeha. I kad je shvatio da tome nema kraja i da se i Rumunija sprema da uđe u rat, krenuo je na dugačko putovanje, avgusta 1916. Obišao je pola sveta da bi stigao do Solunskog fronta, birajući, u tom trenutku, u svetu koji bukti u plamenu velikog svetskog rata, jedini mogući put: od Rumunije, preko Odese, južnih krajeva Sibira do Mandžurije i Japana kopnom, i od Japana vodom, preko Južnokineskog mora, Indijskog okeana do Sredozemlja i Soluna. Prošao je kroz delove Kine koje je 1916. i 1917. okupirala japanska vojska. Krajnji cilj je bila luka Daljnij (Dalni, Dalian, Dajren), danas Liaoning u Kini.

Srbe je sretao svuda

TOKOM istraživanja najviše me je iznenadilo koliko je ljudi, u raznim zemljama, znalo o podvizima srpske vojske na početku Prvog svetskog rata - kaže Miodrag Ilić. - Bio sam iznenađen i koliko je naših zemljaka živelo na prostorima gde je Ilija radio u Rumuniji, kao i skoro celom rutom njegovog putovanja. U Mandžuriji, u Harbinu, živela je prilično brojna kolonija građevinaca, koji su sa Balkana, došli da grade Transibirsku železnicu. Došli i ostali. Verujem da je i Iliji sve to bilo čudno i da je bio iznenađen. Inače, moj otac je svedočio da Ilija nikada nije hteo da priča o ratu. Pričao je porodici i okupljenoj deci u centru sela Labuništa samo o svojim putovanjima. I raznim čudima, koje je usput video.

FOTO: Privatna arhiva

 

Miodrag je pronašao podatak da njegov pradeda u ovom podvigu nije bio jedini. Godinu kasnije, 12.694 dobrovoljca su ponovili njegov podvig, gotovo istim putem:

- Dobrovoljci su bili regrutovani od zarobljenika iz ruskih logora, na osnovu dogovora Nikole Pašića i ruskog cara Nikolaja Drugog. Oni su bili zarobljeni na Ruskom frontu, početkom Prvog svetskog rata, kao vojnici regrutovani u austrougarsku vojsku. Ne umanjujući njihov podvig, mora se konstatovati da su oni bili organizovani u vojne formacije, uz skromne vojne plate, ali, koje su im omogućavale da ne budu gladni i uz podršku svih lokalnih vlasti i država, kroz koje su prolazili. A moj pradeda, Ilija Ilić je bio sam, sa malo novca, stalno gladan...

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

VELIKA DELA NA SCENI HUMANOSTI: „Moj prvi put“ i „Jazavac pred sudom“ u Fondaciji Mozzart