POSLEDNJA BORBA ŽARKA LAUŠEVIĆA: Glumac koji je dugo stajao na granici posle koje se više ne vraća

V.N.

15. 11. 2025. u 16:35 >> 16:37

PRE dve godine ugasio se život Žarka Lauševića, čoveka čija je životna i umetnička biografija oduvek stajala u senci velike lične i unutrašnje drame.

ПОСЛЕДЊА БОРБА ЖАРКА ЛАУШЕВИЋА: Глумац који је дуго стајао на граници после које се више не враћа

Foto: N.Skenderija, Ataimages.rs/ A.A.

Njegova borba sa teškom bolešću bila je duga, složena, isprepletena nadama, dilemama i odlukama koje su samo njemu bile logične. Iza te borbe ostalo je svedočanstvo o poslednjim mesecima života – njegova lična, tiha ispovest zapisana u testamentu i uspomenama ljudi koji su ga lečili.

Čovek koji je gledao smrti u oči kao starom poznaniku

Laušević je poslednju volju sačinio proleća 2023. godine. Nije verovao da je kraj blizu, iako je bio svestan da ga bolest prati kao senka. Od podgoričke tragedije do poslednjeg daha, smrt je za njega bila nešto sa čim se čovek upozna, navikne, progovori na „ti“. I u tom odnosu – bliskom, ali ne pokornom – Lauš je ostao svoj: racionalan, analitičan i tvrdoglav.

knjiga "Lauš"

Analitičar po duši, glumac po prirodi

Iako su lekari preporučivali operaciju kao najbolju opciju, Žarko je dugo ostao u dilemi. Rezultati biopsije nisu bili jasni – nosili su mogućnost i najgoreg, ali i tračak nade da bi moglo biti nešto manje opasno. Kao čovek koji je ceo život tražio „drugi ugao“, nije se lako prepustio hirurškom nožu. Čitao je sve što je mogao o lečenju, analizirao, pitao, istraživao. Uprkos savetima da se što pre operiše, Žarko je odlučio da krene putem alternative – da promeni navike, ishranu, unos šećera, da se okrene metodama koje su mu ulivale osećaj kontrole. Bio je uveren da bolest može da se zaustavi i tim putem. Lekari su ga gledali sa mešavinom razumevanja i bojazni.

Čovek koji nije znao da štedi ni život, ni vreme

Bolest ga nije zaustavila. Nastavio je da radi, snima, učestvuje na premijerama, uporno odbijajući da bolest prihvati kao kočnicu. Nije odustao ni od cigareta – samo ih je zamenio elektronskim, kao simbol svoje upornosti da ostane isti. Dok je snimao „Vreme smrti“ i druge projekte, mnogi nisu ni slutili koliko je tanka linija na kojoj stoji. Jedan doktor je kasnije rekao da mu je bilo jasno da je vreme isteklo kada ga je video na premijeri „Heroja Halijarda“. Laušević je izgledao kao čovek koji već stoji na granici posle koje se više ne vraća.

knjiga "Lauš"

Glumac koji je živeo bez rezerve

I u najtežim danima, kada je više vremena provodio u bolničkoj sobi nego u sopstvenoj kući, Žarko je držao pogled ka budućnosti. Verovao je da će još snimati, igrati, biti bolji. Njegovi lekari svedoče da je do poslednjeg trenutka verovao u oporavak. Vera je bila njegovo gorivo. Rad – njegovo utočište.

Laušević je ostao dosledan sebi: nije želeo da „legne“ pred bolest, niti da ode sa ožiljkom koji nije sam izabrao. Živeo je punim plućima čak i onda kada su mu upravo pluća bila najveći protivnik.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

MI SMO USPAVANI DIV, DRUGO MESTO NA TABELI NIJE OPCIJA! Prvo obraćanje novog trenera Partizana od kad je stigao u klub