ZNATE LI ŠTA SU SRBIMA RADILI NA PRVIM OLIMPIJSKIM IGRAMA? Danas je dan za istoriju srpskog sporta

Дарко Николић
Darko Nikolić

23. 02. 2025. u 14:55

Na današnji dan, pre 115 godina, osnovan je Srpski olimpijski klub. Zvanično, olimpizam na tlu današnje Srbije začet je 10. februara (23. po novom kalendaru) 1910. godine osnivanjem Srpskog olimpijskog kluba. On je osnovan u redakciji lista „Novo vreme” na četvrtom spratu hotela „Moskva” u Beogradu kao prva zvanična olimpijska organizacija kod Južnih Slovena. I, tim povodom, Olimpijski komitet Srbije je priredio divno podsećanje na temu "Kako je sve, zapravo, počelo?".

ЗНАТЕ ЛИ ШТА СУ СРБИМА РАДИЛИ НА ПРВИМ ОЛИМПИЈСКИМ ИГРАМА? Данас је дан за историју српског спорта

FOTO: OKS

Na portalu "Novosti" prenosimo vam tu priču u celosti:

"Hotel Moskva u Beogradu u kome je osnovan Srpski olimpijski klub, arhitektonski dragulj ruske secesije i spomenik kulture, kada je izgrađen, izmenio je izgled Beograda. Građen je kao internacionalna palata, čiji su vlasnici bili Rusi i Srbi. Otvorio ga je 1908. godine srpski kralj Petar I Karađorđević.

Osnivanje Srpskog olimpijskog kluba
 

Osnivanje Srpskog olimpijskog kluba predvodili su mladi oficiri školovani u Francuskoj, a ključnu ulogu imao je kapetan Svetomir Đukić, koji je postao direktor Kluba.

Svetomir Đukić / FOTO: OKS

Sekretari su bili potporučnik Miloš Ilić i student Aleksandar Ilić, dok su za blagajnike izabrani drogerista Milosav Jovanović i kapetan Milorad Petrović. General u penziji Nikodije Stevanović imenovan je za počasnog predsednika.

Finansijsku podršku Klubu pružali su „Novo vreme“, Tramvajsko društvo, Ministarstvo narodne privrede, Topčiderska ekonomija, kazneni zavod, Ministarstvo vojno, Komanda mesta, Beogradska opština, Komanda žandarmerije, Prometna banka, Brodarsko društvo, Vojna akademija, Srpsko narodno pozorište, Kolo srpskih sestara, Narodna odbrana i Dvor. Kralj Petar redovno je pratio takmičenja, odredio je i prostor za vežbanje u Košutnjaku, dok je prestolonaslednik princ Đorđe bio član Kluba.

Srpski olimpijski klub je 1911. promenio ime u Središnu saveznu upravu ili Centralni olimpijski klub.

U programu Kluba se kaže:

  • da olakšava osnivanje viteških društava i sportskih klubova, kao i moralno i materijalno, delom i savetom, pomaže viteška društva i klubove koji postoje;
  • da priređuje zemaljske i svetske olimpijske utakmice i igre,
  • da priređuje putovanja i pešačenja raznih grupa po otadžbini i van nje, i
  • da preduzima mere za buđenje i podstrekavanje viteškog duha u narodu.
     

Te 1911. godine cela uprava kluba zalagala se za organizovanje izbornih takmičenja, kako bi i naši takmičari ispunili normu za učešće na Olimpijskim igrama u Stokholmu 1912. godine. Postojali su organizacioni i finansijski problemi kako bi se rokovi ispunili, i kako bi se takmičenje organizovalo. Pripreme za organizaciju su bile kratke, tako da je cilj bio, imati malu, ali kvalitetnu ekpiu. Posle takmičenja koje je održano u Košutnjaku, olimpijski tim sveo se na dva člana.

Dušan Milošević i Dragutin Tomašević – Branili boje Srbije na Olimpijskim igrama u Stokholmu 1912. godine


Olimpijske kvalifikacije održane su u maju 1912. u Košutnjaku, a pobednik u trci na 100 m Dušan Milošević i pobednik u maratonu na stazi Košutnjak-Umka-Košutnjak Dragutin Tomašević određeni su da brane boje Srbije na Igrama u Stokholmu.

Uz pomoć Vlade od 4000 dinara i pod vođstvom direktora Srpskog olimpijskog kluba, pešadijskog kapetana Svetomira Đukića, sekretara, konjičkog poručnika Dragutina Vojinovića i stručnog vođe ekipe inž. Andre Jovića, krenuli su 12. juna vozom za Stokholm, ispraćeni sa beogradske stanice uz pucanje prangija.

Delegacija Srbije na ceremoniji otvaranja Olimpijskih igara u Stokholmu, 1912. godine / FOTO: OKS

Dragutin Tomašević bio je jedan od naših prvih učesnika na Olimpijskim igrama 1912. godine u Stokholmu i prvi je nosio zastavu Srbije na otvaranju. Desetostruki je pobednik maratonske trke Obrenovac – Beograd.

Rođen je 20. aprila 1890. godine u Bistrici, selu u blizini Petrovca na Mlavi.

Dragutin Tomašević / FOTO: OKS

Maratonac Dragutin Tomašević je pobedom na stazi Košutnjak – Umka – Košutnjak izborio odlazak na Olimpijske igre u Stokholm. Tomašević se u to vreme nalazio na odsluženju vojnog roka i uz posebno odobrenje vojnih vlasti otputovao je na Olimpijske igre.

U Stokholmu,  održana je trka u kojoj je od 92 prijavljena maratonca startovalo njih 62. Što se tiče Tomaševićevog plasmana, on je i dalje pod velom tajne kako zapisnik sa ove trke nije sačuvan. Prema nekim izvorima on je zauzeo 37. mesto i to zato jer je bio sabotiran. Naime, Tomašević je vodio u trci, međutim u jednom trenutku je gurnut u šanac i držan dok ne prođu favoriti trke.

Dragutin Tomašević je, nakon Olimpijskih igara u Stokholmu, započeo pripreme za sledeće igre 1916. godine u Berlinu, ali ubrzo je mobilisan i smrtno ranjen u borbama na brdu Bubanj kod Kule. Preminuo je u selu Rašanac, a sahranjen je u rodnom selu Bistrici u porodičnoj grobnici, zajedno sa svojim sportskim trofejima.

Dušan Milošević rođen je 1. juna 1894. godine u Stragarima, varošici u blizini Kragujevca. Bio je svestran sportista, takmičio se u atletici, plivanju i fudbalu. Jedan je od osnivača BSK fudbalskog kluba iz Beograda.

Dušan Milošević / FOTO: OKS

U kvalifikacionoj trci na 100 metara u Košutnjaku 20. maja 1912. godine je pobedio i to sa vremenom od 12 sekundi čime je obezbedio učešće na Olimpijskim igrama iste godine. Narednog meseca je u Stokholm otputovao vozom sa tri kofera, a 23. juna na Igrama je u svojoj kvalifikacionoj grupi na cilj stigao treći. Sa vremenom od 11,6 sekundi nažalost nije obezbedio plasman u drugo kolo, kako su dalje išla prva dva takmičara iz grupe.

Dušan Milošević preminuo je 19. maja 1967. godine u Beogradu gde je i sahranjen.

U znak sećanja na člana prvog Olimpijskog tima Srbije, u Osnovnoj školi „Julijana Ćatić“ u Stragarima, prošle godine otvorena je memorijalna soba posvećena ovom prvom srpskom olimpijcu.

Prijem u članstvo MOK
 

Svetomir Đukić koji je u Stokholmu počeo druženje s Pjerom De Kubertenom, u službi izveštaja sa puta piše: „Posle jače agitacije među članovima Međunarodnog komiteta, a u vezi sa povoljnim uspehom naših trkača, učinilo je da je na poslednjoj sednici Međunarodnog komiteta primljen Srpski olimpijski komitet u međunarodnu zajednicu”.

Zasedanje MOK u Stokholmu trajalo je od 4. do 17. jula. Prvog dana objavljen je zahtev Srbije za prijem u MOK, a iz Đukićevog izveštaja moglo bi se zaključiti da je prijem obavljen poslednjeg dana („na poslednjoj sednici“), ali to ni u dokumentaciji MOK nije precizno zapisano. U Stokholmu je Svetomir Đukić postao član Međunarodnog olimpijskog komiteta (član MOK bio je do 1948. kada je na lični zahtev na Kongresu u Londonu razrešen dužnosti).

Pismo Svetomir Đukića upućeno Pjeru de Kubertenu
 

U arhivi Međunarodnog olimpijskog komiteta kao najstariji dokument koji se vodi u arhivi Olimpijskog komiteta Srbije nalazi se pismo koje je Svetomir Đukić, direktor Srpskog Olimpijskog kluba, uputio Pjeru De Kubertenu, osnivaču modernog olimpijskog pokreta.

"Gospodine Predsedniče,

Gospodin general Nikodije Stevanović, koji je trenutno odsutan iz Beograda, prosledio mi je Vaše pismo. Zamolio me je da Vam se izuzetno zahvalim na Vašem tako ljubaznom pozivu i uspešnim pregovorima koji su nam omogućili da uđemo u Međunarodni olimpijski komitet.

On Vas takođe moli da primite njegovu zahvalnost za iskazanu Vašu, kao i ljubaznost drugih članova Komiteta, prema srpskim delegatama.

Sa moje strane, ono što jedino mogu da učinim jeste da Vas uverim u svoju iskrenu zahvalnost.

Što se tiče pitanja koja ste postavili i u slučaju u kom mi ukazujete veliku čast izabravši me za člana Komiteta, uveravam Vas da se ni u kom slučaju neću povući iz srpskog komiteta. Selidba ovde ne čini nikakav uticaj i neće me navestu da prekršim datu reč.

Molim Vas, primite izraze mog najdubljeg poštovanja,

Kapetan Svetomir Đukić,

Direktor Srpskog olimpijskog komiteta

Starešina čete Trećeg puka Kralj Petar Prvi u Beogradu"

Pismo Svetomir Đukića upućeno Pjeru de Kubertenu / FOTO: OKS

Ovaj dokument koji je istaživačima u našoj zemlji, igrom slučaja, postao dostupan tek u julu 2006. godine, značajan je kao potvrda odličnih odnosa koje je Đukić negovao sa Međunarodnim olimpijskim komitetom, ali i kao potvrda jedne male birokratske činjenice, a to je da se već tada, 1912. godine olimpijska organizacija koja je osnovana 1910. zvanično nazivala Olimpijski komitet Kraljevine Srbije, o čemu svedoči pečat na ovom dokumentu. Godina 1910. u pečatu pokazuje nesumnjiv kontinuitet od Olimpijskog kluba do Olimpijskog komiteta, a razlika u nazivu (na pečatu i u zaglavlju memoranduma) može značiti da je odlučeno da se promeni ime organizacije, ali da se čekalo priznanje MOK kako bi se Olimpijski klub promovisao.

Po osnivanju nove države, 1919. u Zagrebu je osnovan Jugoslovenski olimpijski komitet i to ime nosio je sve do 3. aprila 2003, kada je postao Olimpijski komitet Srbije i Crne Gore. Poslednja promena imena u Olimpijski komitet Srbije desila se 8. juna 2006. godine zbog gašenja Državne zajednice Srbija i Crna Gora, čime je naš nacionalni olimpijski komitet posle 87 godina ponovo predstavnik olimpijskog pokreta i sporta države Srbije, nastavljajući kontinuitet članstva u Međunarodnom olimpijskom komitetu, koji je započeo Srpski olimpijski klub", ističe se u priči OKS-a.

Bonus video: Neviđeni detalji sa dočeka srpskih olimpijaca u Beogradu

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

MA, KAKVA NBA LIGA, HOĆU DA IGRAM U SRBIJI! Zvezda Rusije iznenadila mnoge