VILE U MATARUŠKOJ BANJI U RATU PRETVORENE U IZBEGLIČKE DOMOVE: Utočište za 3.500 mališana
JOŠ početkom 20. veka, poznata po lekovitoj vodi prevashodno za lečenje steriliteta, kao svojevrsni centar za oporavak i okrepljenje ali i turističko mesto, Mataruška Banja kod Kraljeva je u Drugom svetskom ratu postala jedno od najznačajnijih humanitarnih utočišta u Srbiji za zbrinjavanje izbeglica.

G.Šljivić
Bežeći od fašističkog terora, u okupiranu Srbiju dolazili su talasi izbeglica iz svih krajeva razorene Kraljevine Jugoslavije što je nametnulo i nužnost njihovog organizovanog zbrinjavanja. U tu svrhu su mataruške vile i pansioni - "Kraljevo", "Stolovi", "Danica", "Živković", "Helvecija", "Bunjak", "Ibar", "Karajović", "Žiča", kao i Žandarmerijski potpuno ili delimično pretvoreni u Srpske izbegličke domove za zbrinjavanje dece (SID), omogućivši da bezmalo 3.500 mališana, iako u teškim uslovima, preživi ratne godine i dočeka slobodu.
- Tako je 1941. osnovan Komesarijat za izbeglice i preseljenike pod čijim poroviteljstvom u Mataruškoj Banji godinu dana kasnije počinju sa radom SID za zbrinjavanje dece. Od svog osnivanja, 3. juna 1942, pa sve do oslobođenja Mataruške Banje 29. novembra 1944, tokom dve i po godine kroz banjske domove je prošlo 3.445 dece, od kojih je "samo" 56 njih preminulo. Među štićenicima ili pitomcima domova bilo je i ratne siročadi, ali su mnoge mališane dovodili roditelji jer u izbeglištvu nisu mogli da ih prehrane i da se adekvatno brinu o njima - kaže dr Ljubinka Škodrić, viši naučni saradnik Instituta za savremenu istoriju u Beogradu.
Uoči početka rada domova, tadašnji komesar za izbeglice Toma Maksimović je odredio da se u Mataruškoj Banji "smeste na prvom mestu deca koja su bez roditelja, a koja se nalaze duž Drine, na drugom mestu izgladnela deca iz Beograda". U prvom transportu mališana pristiglih u Matarušku Banju bila su i četiri brata Uroš, Đorđe, Milovan i Milorad Ćebić (Ćebo) iz Brankovića čijeg su oca Ranislava ubili Nemci, dok je majka Kosa sa njihovom sestrom smeštena u dom u Kladnju.
- Za ratne okolnosti i opšte siromaštvo bili su to bar pristojni uslovi, ali kako je vreme prolazilo glad je bila sve veća. Hrana je uvek prvo posluživana deci, a onda nameštenicima, i u početku je bilo sasvim dovoljno da nas zasiti. Kako je u domove pristizao sve veći broj štićenika porcije su se, međutim, smanjivale, a već zimski meseci doneli su skudicu - priseća se Milorad Ćebić (94) iz Beograda.
Postavka
U GALERIJI Narodnog muzeja u Kraljevu otvorena je izložba "Deca u ratu: Srpski izbeglički domovi u Mataruškoj Banji 1942-1944", čiji su autori dr Ljubinka Škodrić i Mirjana Savić, muzejski savetnik.
Na ovoj izložbi, publika je u prilici da se sretne sa prvi put objavljenim ličnim sećanjima nekadašnjih štićenika domova.
Prema Miloradovim rečima, iako su se zdravstveni radnici trudili da odvajaju bolesnu decu od zdrave, i u oporavilištu u Studenici, epidemije su se brzo širile. Tako je njegov brat Milovan oboleo od zauški i preminuo u bolnici u obližnjem Kraljevu.
- Tada je u Matarušku Banju došla naša majka i nije htela da ode bez nas. Spavala je bukvalno na stepeništu upravne zgrade sve dok joj nisu dozvolili da nas izvede. Tako smo Đorđe, Uroš i ja zajedno sa njom otišli iz Doma u Mokru Goru - dodaje Ćebić.
Tada devetogodišnjak Dragan Žigić je u Domu u Mataruškoj Banji proveo godinu dana, od 1943. do 1944., nakon što su ustaše njegovu porodicu proterale iz sela Dijelka kod Virovitice. Zajedno sa njim tu su zbrinuta i njegova braća Jovan (12) i Milan (8), dok su starija braća upućena na zanat u Beograd.
- Sa bratom Milanom smešten sam u istu sobu u Domu "Kraljevo" gde je domaćin bio Momčilo Belić, poreklom iz Like. Njega sam zapamtio po strogosti, a vaspitačicu Zorku Janićijević po dobroti - priča Dragan Žigić (89) iz Zrenjanina.
Uz vaspitni rad sa decom, organizovana je i kakva-takva školska nastava u skladu sa mogućnostima i ratnim okolnostima, a poseban akcenat bio je na učenju konkretnih zanata, ali i kućnih poslova.
- Da nije bilo tih domova ko zna kako bi većina izbegličke dece završila - setno naglašava Žigić.

MONSTRUOZNO! Ovaj hoće da vlada Srbijom! Žene mu krive kad ih neko siluje ili prebije!
VUK Nektarijević, student blokader sa Mašinskog fakulteta u Beogradu, koji je tobož biciklom išao u Strazbur, ima u najmanju ruku problematične stavove.
20. 04. 2025. u 14:35

MAKRON POSLE RUSKOG NAPADA: Hitno nam je potreban mir
RUSKI raketni napad na grad Sumi na severu Ukrajine naglašava hitnu potrebu za nametanjem primirja Rusiji, izjavio je danas predsednik Francuske Emanuel Makron.
13. 04. 2025. u 15:34

OTVOREN HRISTOV GROB Evo šta su našli: "Kolena su mi klecala, nisam to očekivao - vekovima je bio zatvoren" (VIDEO)
"APSOLUTNO sam zadivljen. "
19. 04. 2025. u 08:39
Komentari (0)