ODALI POŠTU HEROJU SA KOŠARA: Četiri godine od smrti Zlatka Solunca (FOTO)
Rodbina, prijatelji i kolege heroja sa Košara, Zlatka Solunca (48) iz Lapova, danas su polaganjem venaca i cveća obeležili četvorogodišnji pomen.
FOTO: Privatna arhiva
„Jedan je Solunac“, rečenica je koju najčešće izgovaraju njegovi saborci. Ali, ne bez razloga. Mnogima je spasao živote, a Vojislava Vukašinovića je ranjenog nosio na leđima dok su meci fijukali na sve strane. Zlatka Solunca, starijeg vodnika prve klase, komandanta sa Košara, ratnog veterana 125. motorizovane brigade Prištinskog korpusa, 24. bataljona za specijalna dejstva i 5. bataljona Vojne policije Vojske Srbije, svi pamte kao plemenitog, hrabrog, požrtvovanog, profesionalnog, dostojanstvenog, vrednog, časnog, pravednog čoveka velikog srca i velikog patriotu.
Solunac je više puta bio ranjavan, a najteže na Košarama. Iako su geleri završili u njegovoj glavi, on je samo previo rane i nastavio da brani otadžbinu. Kao i njegovi saborci, sam se „krpio“ posle svakog ranjavanja. Nikada zbog povreda nije bio u bolnici. Jedini put bilo je 20 godina posle Košara, kada su mu u Domu zdravlja u Lapovu izvađeni geleri iz glave.
-Imao je česte glavobolje, košmare, nije mogao da spava. Stres koji je nosio sa Košara izazvao mu je brojne zdravstvene probleme zbog kojih je i preminuo samo godunu dana pošto je penzionisan. Bio je presrećan kada je naš sin Miloš otišao u vojsku. Preminuo je mesec dana kasnije – kaže za „Novosti“ Zlatkova supruga Slađa.
A Miloš ga pamti kao heroja i ratnika o kome svako ima svoju priču, koga je svako voleo na jedinstven način.
-Bio je najbolji otac. Govoriti o njemu ujedno i teško i lako, jer može da se upotrebi milion reči hvale i poštovanja. Ali, svaka reč povlači suzu. A on nije pustio suzu ni kada su drugi lili vodopade. Tešio je drugi dok je njemu samome bilo teško… - kaže Zlatkov sin Miloš (23).
Potpukovnik Ljubomir Punić Solunca opisuje kao „tihog, povučenog, nenametljivog, podoficira koji je sve zadatke izvršavao vojnički tačno, pravovremeno i profesionalno. Kolega Aleksandar Ignjatović ocenjuje da je Solunac „breme istine i pravednosti nosio 'prave kičme', Zlatkov vojnik Ivan Spasić za Solunca kaže da je „vojnik sreće, koga metak neće, čovek koga je bilo teško ne voleti, koji je izuo svoje čizme i dao mu, a on je obuo pocepane“, a vojnik Zoran Lekić da su „sitiacije u kojima su gledali smrti u oči, uz njegovo junaštvo bile lakše, da su bili udarna pesnica 125. brigade, koja je ispisala svtle strane istorije i sačuvala duh nepobedivosti srpskog vojnika“.
BROJNA ODLIKOVANjA
Solunac je odlikovan ordenom zasluge u oblastima odbrane i bezbednosti, vojnom spomenicom povodom dvadesrtogodišnjice odbrane otadžbine od NATO agresije, spomen medaljom za učešće u borbenim dejstvima na teritoriji SRJ, vojnom spomen medaljom za ranjavanje u borbenim dejstvima, vojnom spomen medaljom ua učešće u borbenim dejstvima na teritoriji RS, vojnom spomenicom za učešće na vojnoj paradi Beograd 2014. i sa Kipra. Opština Lapovo mu je posthumno dodelila plaketu za ispoljenu izvanrednu hrabrost i delo ličnog herojstva.
Preporučujemo
IZLOŽBA „BIT“ DUŠANKE MIK GLUMAC: Radovi vršačke umetnice u Galeriji Doma vojske
25. 02. 2026. u 18:39
SRCEM PIŠEM ĆIRILICU: Raspisan konkurs za učešće na 25. „Danima ćirilice“ u Bavaništu
25. 02. 2026. u 18:13
NIKAD JAČI UDARAC ZA RUSE OD POČETKA RATA: Ukrajinske rakete letele više od 1.300 km, pogođena ključna fabrika (VIDEO)
UKRAJINA je u subotu uveče pogodila jedno od strateški najznačajnijih odbrambenih postrojenja Rusije, napavši Votkinski mašinski zavod u udaljenom regionu, skoro 1.300 kilometara od ukrajinske granice - što predstavlja najdublji udar ikada izveden ukrajinskim oružjem domaće proizvodnje.
25. 02. 2026. u 12:25
CEO REGION JE ZGROŽEN! Evo šta je uradila takmičarka lažne države Kosovo kada je videla Srpkinju na pobedničkom postolju
BRUKA i sramota na jednom od evropskih takmičenja u tekvondou za mlade u Sarajevu!
25. 02. 2026. u 11:35
"NEMA KO DA NASEČE DRVA": Rusko selo izgubilo skoro sve muškarce u ratu u Ukrajini
U RIBARSKOM selu Sedanka, na ruskom dalekom istoku, svakodnevni život je bio težak i pre rata u Ukrajini. Većina kuća nema osnovnu infrastrukturu, kao što su voda, unutrašnji toaleti ili centralno grejanje, iako zimske temperature često padnu i na -10 stepeni Celzijusa.
24. 02. 2026. u 09:43
Komentari (1)