SLUČAJ „GENERALŠTAB": Upozoravajući primer stanja u srpskom pravosuđu

Пише Игор Исаиловић

18. 12. 2025. u 10:39

"SKORO će četvrt veka kako se bavim advokaturom. Ipak, ono što je zadesilo Srbiju u poslednjih godinu dana, po mom dubokom uverenju, predstavlja vanredno stanje u pravosuđu. Voleo bih da mogu da kažem da je reč o pozitivnom preokretu - da su sudovi i tužilaštvo nezavisni, proaktivni i da u cilju vladavine prava više ne postoje zaštićeni. Nažalost, stvarnost pokazuje suprotno" navodi u svom autorskom tekstu advokat Igor Isailović.

СЛУЧАЈ „ГЕНЕРАЛШТАБ: Упозоравајући пример стања у српском правосуђу

Foto: Printskrin

I tužilaštvo i sudovi ispoljili su slabosti koje smo godinama mogli da naslutimo i o kojima se govorilo tiho, gotovo šapatom, a koje su danas postale više nego očigledne. Zid između građana koji očekuju vladavinu prava i pravdu, s jedne strane, i nezavisnog i nepristrasnog pravosuđa kao garanta slobode i pravičnosti, s druge, ove godine je srušen, gotovo poput Berlinskog zida.

Značajan broj sudija i tužilaca prešao je ustavne okvire svoje funkcije, upuštajući se, neposredno ili posredno, u političko delovanje. Komentarisanje dnevno-političkih događaja, javno iskazivanje podrške određenim političkim zahtevima, pa i potpisivanje inicijativa koje su podrazumevale blokade saobraćajnica, fakulteta i institucija, ozbiljno su narušili princip podele vlasti i obavezu nepristrasnosti. Drugi su, pak, delovali suptilnije - pasivnošću ili odlukama koje su faktički išle u prilog političkim zahtevima usmerenim ka promeni sistema van izbornog procesa.

Veoma pažljivo, može se reći i opsesivno, svakodnevno sam pratio postupke i uloge aktera društvenih i političkih promena u Srbiji tokom prethodnih decenija, a naročito u poslednjih godinu dana. Najblaže rečeno, prošli smo kroz period koji je bio blizak uslovima za uvođenje vanrednog stanja. Svedočio sam postupanjima i odlukama sudova i tužilaštava koje će, bez sumnje, ostati zabeležene kao pomračenje pravosuđa jedne zemlje.

Brojne aktivnosti koje su svakodnevno pomerale granice zakonitosti i pristojnosti ostale su nesankcionisane, iako su očigledno kršile bezbroj odredaba, kako krivičnog, tako i građanskog zakonodavstva. Ovo vanpravno postupanje bilo je, po mom uverenju, usmereno ka jednom cilju - rušenju legalno i legitimno izabrane vlasti. Ne gajim iluzije da je bilo koja vlast bezgrešna, niti da su svi njeni predstavnici bili dostojni funkcija koje su obavljali. Takođe sam svestan da ne može postojati bezgrešan sistem u zemlji čija je nedavna istorija  obeležena ratovima, hiperinflacijom, organizovanim kriminalom i teškim zloupotrebama prethodnih vlasti koje su je čerupale kao ratni plen. Ipak, polazeći od činjenica i rezultata koji su proverljivi i nesporni, duboko verujem da je Srbija u poslednjim godinama bila na putu stabilizacije i napretka.

U tom kontekstu, predmet „Generalštab“ za mene predstavlja najeklatantniji primer sumraka pravosuđa, odnosno suštinski pogrešnog postupanja Tužilaštva za organizovani kriminal. Bez sveobuhvatnog i razumnog sagledavanja relevantnih činjenica, u ovom predmetu načinjene su kardinalne greške koje će državu Srbiju koštati i finansijski i politički. Kao branilac aktuelnog ministra i još dvoje okrivljenih, sa uvidom u ključnu dokumentaciju, ali bez privilegije da, kao pojedini mediji, za sada dobijem optužni predlog - osnovano smatram da cilj ovog postupka nije ostvarenje pravde, a još manje zaštita kulturne baštine. Ne može se isključiti mogućnost da su postojali i drugi, skriveni motivi, uključujući i nanošenje ozbiljne političke štete vlasti.

Kao advokat koji se primarno bavi korporativnim pravom, osećam posebnu profesionalnu i društvenu odgovornost da ukažem na štetu koja je ovakvim postupanjem naneta državi, privrednim društvima i zaposlenima u Srbiji. Posledice povlačenja investitora, prekida poslovnih tokova i urušavanja pravne sigurnosti biće dugoročne i teško nadoknadive. Reč je o gubicima koji se mere izostankom planirane investicije od oko 800 miliona evra, propuštenom novom dodatom vrednošću domaće ekonomije od najmanje 776 miliona evra, neostvarenim otvaranjem između 21.000 i 42.000 radnih mesta, izgubljenim fiskalnim prihodima države procenjenim na oko 200 miliona evra, kao i negativnim efektima na više od 1.500 domaćih izvođača, podizvođača i dobavljača.

Sam predmet i činjenice koje iz njega proizlaze ukazuju na to da će ovaj skraćeni postupak (možda jedini pred Specijalnim sudom) gotovo izvesno biti okončan oslobađajućom presudom. Neosnovano je očekivati krivičnu odgovornost za zloupotrebu službenog položaja ili falsifikovanje službene isprave ukoliko su u pitanju zahtevi, predlozi, odnosno inicijative koje su inicirane od organa koji je za to nadležan i  ovlašćen. O predmetu toliko za sada, a pravosnažnu odluku u ovom predmetu očekujemo sa verom u pravdu.

Međutim, daleko zanimljivije pitanje tek sledi: kako će država, kao direktno oštećeni subjekt, postupati nakon okončanja postupka? Da li će i koje mehanizme aktivirati radi naknade štete nastale povlačenjem investitora i ugrožavanjem interesa izvođača, podizvođača, radnika i budžeta?

Posebno zabrinjava visok stepen tolerancije zakonodavne vlasti, koja se, pozivajući se na „vladavinu prava“ koju nam je zapad skrojio, uzdržava od koraka ka uspostavljanju istinske pravne države u kojoj postoji odgovornost za zlu nameru, ne i pogrešnu primenu materijalnog zakonodavstva, te stvaranje stanje pravne nesigurnosti.

Želim da budem potpuno jasan: zalažem se za to da ne postoje zaštićeni i da svako ko je prekršio zakon za to odgovara. Međutim, jednako sam protiv toga da neosnovane ili politički motivisane optužbe postanu sredstvo obračuna sa onima koji deluju u javnom interesu, čiji je cilj razvoj i unapređenje društva i koji od Srbije stvaraju bolje mesto za život.

Privredno poslovanje ne funkcioniše po principu jednostavnih, crno-belih rešenja, već kao složen i dinamičan odnos u kome se interesi svih strana moraju pažljivo usklađivati. Kada je država jedan od aktera, ta složenost postaje višestruko veća - jer se, pored ekonomskog efekta, moraju uzeti u obzir interesi zaposlenih, poslodavaca i šire zajednice. Ruševine čija je obnova ekonomski neodrživa teško da mogu biti izvor bilo čijeg zadovoljstva.

Zaštita kulture i kulturne baštine predstavlja vrednost oko koje postoji širok društveni konsenzus. Međutim, objekat koji je već fizički uništen ne može se održavati u stanju u kakvom je bio pre razaranja. Ta činjenica mora biti polazna osnova svake ozbiljne i odgovorne rasprave. Čak i elementaran upit veštačkoj inteligenciji, lišen emocija i politike, ukazuje da potpuna rekonstrukcija Generalštaba u izvornom obliku nije ni ekonomski isplativa ni tehnički racionalna, imajući u vidu ekstremne troškove po kvadratnom metru, ogromnu ukupnu površinu kompleksa, nemogućnost tržišne komercijalizacije zbog režima zaštite i izostanak realnog povraćaja uloženih sredstava.

Na kraju, nadam se da će bar sud ostati nezavistan i lišen svakog spoljnog pritiska, da će mediji o predmetu „Generalštab“ izveštavati u skladu sa kodeksom novinarske etike, da će odbrana imati punu slobodu u iznošenju svih relevantnih činjenica i da će postupak biti okončan u razumnom roku. Verujem da će tada biti otklonjena nepravda i skinuta ljaga sa optuženih čiji je jedini motiv bio interes Srbije i njenih građana.

Ono što sigurno ne očekujem jeste da ću, prolazeći pored razrušenih zgrada Generalštaba, prihvatiti da se snaga jednog društva ogleda u očuvanju ruševina. Snaga Srbije je, kao i uvek, u sposobnosti da se uzdigne i obnovi, da iz poraza izađe snažnija nego pre.

Ovo poglavlje naše istorije, iskreno se nadam, biće upisano kao privremeni poraz - iz kog ćemo izvući pouke i iz koga ćemo, kao društvo i institucije, izaći stabilniji i bolji.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

DOBRA VEST ZA PENZINERE: Popusti u prodavnicama do 6.500 dinara - evo kako da ih dobijete