Nisu ustaše, Srbi su sami krivi za Jasenovac?

24седам

05. 02. 2026. u 16:01

IZJAVA kojom se odgovornost prebacuje sa zločinaca na stradale ne vređa samo pijetet prema žrtvama, već ponižava i dostojanstvo čitavog naroda koji i danas čuva sećanje na njihovo stradanje.

Нису усташе, Срби су сами криви за Јасеновац?

Foto: Wikipedia

Izjava Bože Prelevića u kojoj tragediju Jasenovca pokušava da objasni „nesposobnošću Srba da se organizuju i brane“ predstavlja opasan i duboko uvredljiv pokušaj prebacivanja krivice sa zločinaca na žrtve. Takav narativ nije samo istorijski netačan, već je i moralno porazan, jer genocid u NDH svodi na navodnu slabost onih koji su sistematski istrebljivani, umesto na ustašku ideologiju i nacistički projekat koji je taj zločin planirao i sprovodio.

Rečenica „Alo, braćo Srbi, što niste branili?“ nije pitanje, već optužba upućena mrtvima. Njome se odgovornost sa dželata prebacuje na narod koji je bio izložen organizovanom progonu, logorima, klanjima i masovnim likvidacijama. Jasenovac nije bio posledica nečije neorganizovanosti, već ustaške politike istrebljenja zasnovane na rasnim zakonima i ideologiji mržnje. Ovakav stav govori o užasnoj nameri da se zločin ne samo prikrije, nego i glorifikuje. I to zločin u NDH, državi fašističkog užasa!

Ovakvo tumačenje istorije prelazi granicu relativizacije i ulazi u zonu opasnog opravdavanja zločina, jer sugeriše da se genocid „mogao izbeći“ da su se žrtve drugačije ponašale. Time se briše suština – da je reč o planskom, sistematskom i ustaškom zločinu sa ciljem uništenja čitavog naroda.

Posebno je porazno što se ovakve teze iznose u trenutku kada je u Hrvatskoj prisutna sve otvorenija relativizacija ustaštva, uz izostanak jasnih osuda sa mnogih evropskih adresa, ali i duboku tišinu domaće opozicije. Umesto pijeteta prema žrtvama, svedočimo instrumentalizaciji njihove tragedije u dnevnopolitičke svrhe i pokušaju zamagljivanja istorijske istine.

Pamćenje zločina jeste obaveza, ali negiranje ili izvrćanje njegove suštine siguran je put da se takve ideologije ponovo osmele. Kada se krivica za Jasenovac prebacuje na Srbe koji su tamo ubijani, ne napada se samo istorija, već i elementarni moral.

U stalnim pokušajima rušenja vlasti u Srbiji, koju je narod legitimno birao, Prelević i njemu slični spremni su da tragediju srpskih žrtava iz vremena NDH iskoriste kao političko oružje. U toj potrebi da napadnu državu i njen vrh, relativizuju zločin i pomeraju fokus sa ustaške ideologije na sopstveni narod koji je bio žrtva, potirući pritom pijetet prema stradalima.

U konstantnim pokušajima da se sruši vlast u Srbiji, Prelević i njemu slični, koji danas političko savezništvo traže ljubeći ruke Tonina Picule, u stanju suda od tragedije srpskih žrtava i genocida nad njima, pronađu opravdanje za ustaše koje se danas svim slilama trude da istinu o Jasenovcu zatru, dok istovremeno svoj uticaj i svoju podršku daju svakome ko je protiv srpskog naroda koji čuva suverenitet svoje države. Time tragediju uvlače u savremeni politički obračun, stavljajući sopstvene političke stavove ispred istorijske odgovornosti i poštovanja prema žrtvama.

Nezapamćeni zločini ustaša u sistematskom uništavanju Srba

Koncentracioni logor Jasenovac bio je najmonstruoznije mesto u ovom delu sveta u Drugom svetskom ratu, ako ne i najmonstruoznije uopšte.

Ne po broju žrtava, nego po oblicima iživljavanja i ubijanja nesrećnih zatočenika.

Takozvana NDH formirana je pošto je okupirana i rasparčana Kraljevina Jugoslavija aprila 1941. 

Bila je to odmazda nacističke Nemačke zbog činjenice da su se Srbi ogromnom većinom opredelili protiv pakta potpisanog 25. marta 1941 u Beču, što se videlo masovnom podrškom puču od 27. marta, čime je iskazana naklonost zapadnim saveznicima. 

Formalno, NDH je proglasio Slavko Kvaternik, penzionisani austrougarski oficir, 10. aprila.

Iako su nastankom NDH iz njenog sastava izuzete teritorije nastanjene Hrvatima poput većeg dela Dalmacije, Međimurja, Gorskog Kotara, priključena joj je celokupna Bosna i Hercegovina, koja je tada imala relativnu srpsku većinu, kao i čitav Srem, u kom su Srbi bili većinsko stanovništvo. 

Teritoriju takozvane NDH nastanjivalo je, prema nemačkim izvorima, 3,3 miliona Hrvata, 2 miliona Srba, 700.000 muslimana, koji su smatrani Hrvatima, i oko 150.000 Nemaca.
Vrlo brzo po ustrojavanju NDH započelo je ostvarenje prethodno osmišljenog programa sistematskog uništavanja Srba. 

To je i bila glavna opsesivna namera Ante Pavelića i njegovih sledbenika.

Paralelno, događalo se sistematsko uništavanje Jevreja, po uzoru na nacističku Nemačku, a takođe i Roma.

U slučaju NDH, prevashodni cilj je bilo nepovratno uništenje svega što je bilo vezano za postojanje Jugoslavije, dakle osim Srba, aparata Kraljevine Jugoslavije i svih ubeđenih pristalica jugoslovenske države.

Tako su stradale desetine hiljada Hrvata pristalica Jugoslavije, u prvoj fazi oni su bili glavna meta, tek kasnije i komunisti. 

Sistematski progon i uništavanje Srba započeo je čim se tzv. NDH elementrano konsolidovala, mada su se napadi na Srbe događali odmah paralelno sa dolaskom okupatora, i to na lokalnom nivou, kao svojevrsni spontani pogrom.

Dve sedmice pošto je proglašena NDH, 25. aprila, zabranjena je upotreba ćirilice. Paralelno je trajalo uništavanje Srpske crkve, njenog osoblja, imovine svih vidova. I sam termin pravoslavlje je u prvo vreme odstranjen, i zamenjen kovanicom "grčko iztočnjaci". Za Srbe je naloženo i nošenje plave trake, poput žute koju su morali da nose Jevreji. 

Formalno, NDH je rasne zakone usvojila 22. jula 1941. godine.

Poznata je izjava ustaškog intelektualca, pisca Mileta Budaka, da trećinu Srba treba oterati, trećinu preveriti na rimokatolicizam, a ostale pobiti, izrečena jula 1941. u Gospiću.

Bila je to samo jedna u nizu sličnih izjava ustaških moćnika i zvaničnika u tom periodu.  

Zločini zgrozili i okupatore                  

Masovnost zločina nad Srbima u NDH, i stepen njihove bestijanosti, užasnuli su tada čak i okupatore. Poznato je da je recimo Glez fon Horstenau, kako navodi u sećanjima, bio zgrožen. 

Ilustrativna je priča Malapartea, tada poznatog fašističkog novinara, koji je prilikom prijema kod Pavelića, poglavnika NDH, uočio pletenu korpu neobične sadržine, punu ljudskih očiju, po Pavelićevim rečima "dar vernih ustaša".

Istovetan prizor zabeležio je i Vitomil Zupan, slovenački pisac, u Gospiću, vreću ljudskih očiju, kao svojevrsni trofej ustaša.                                          

Procene o broju ubijenih Srba od strane hrvatskih ustaša, razlikuju se. 

Primera radi, Herman Nojbaher nemački zvaničnik na prostoru Jugoistoka, zabeležio je da se ustaše hvale da su pobili million Srba, ali se njemu činilo da je reč o "hvalisanju". Prema Nojbaheru, koji nije bio pristalica ustaških metoda, broj ubijenih Srba u NDH bio je oko 750.000.

Osim u logorima, kojih je u NDH bilo više desetina, masovna ubistva, pokolji Srba od strane hrvatskih ustaša događali su se posvuda, po selima, nad raznim vrtačama, u crkvama, kao u Glini, i drugde. 

Sistemsko uništavanje srpskog naroda

Siguran broj žrtava nikada neće biti utvrđen, pošto precizni popisi nisu, u tom delu, na vreme sprovedeni, a protok vremena je učinio da se mnogi zaborave. Na kraju, uništavane su sistematski celokupne porodice.

Najveće stratište bio je logor Jasenovac, ustrojen avgusta 1941. Ta monstruozna industrija zločina bila je aktivna do aprila 1945, kada se dogodilo proboj logoraša, 22. aprila.

Po nizu procena, bestijalnost zločina koji su se u njemu događali jedinstvena je.  

Prema nalazima državne komisije Hrvatske, ubrzo po oslobođenju, zaključeno je da je u sistemu logora Jasenovac usmrćeno oko pola miliona lica, do 600.000.

Izveštaj je bio objavljen, i takođe predstavljen Međunarodnom sudu u Nirnbergu.

Prema nalazima Gideona Grajfa, izraelskog stručnjaka za holokaust, u Jasenovcu, koji on naziva "Balkanski Aušvic", stradalo je oko 700.000 Srba, Jevreja, Roma, i drugih. Ogromnu većinu stradalnika činili su Srbi. Grajf je takođe opisao 57 metoda mučenja i ubijanja koje su primenjivale hrvatske ustaše. 

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

MAJKA MALOG LAVA: Sve što postoji u svetu za lečenje ove bolesti, Vučić i država su omogućili da postoji i u Srbiji (VIDEO)