O OVOJ ZAVISNOSTI SE RETKO PRIČA, A NAJVIŠE JE RASPROSTRANJENA: Nisu u pitanju ni cigarete, ni alkohol, ni narkotici
KADA čujemo reč zavisnost, gotovo refleksno pomislimo na cigarete, alkohol ili narkotike.
Foto Pixabay free images
Vidimo teške priče, rehabilitacije, zdravstvene kampanje, upozorenja na paklicama. Zavisnost ima lice – i to obično dramatično, glasno i društveno prepoznato.
Ali, postoji jedna zavisnost koja nema etiketu upozorenja. Nema zabranu prodaje maloletnicima. Nema društvenu stigmu. Ona stoji na rafovima supermarketa, bez nje ne može da se zamisli dečji rođendan, skoro da je obavezna u kancelarijskoj fioci, na stolu za kojim se slavi. Zove se – šećer.
I dok su zavisnost od pušenja, alkohola i droga jasno definisane kao javno-zdravstveni problemi, zavisnost od šećera prolazi ispod radara. A paradoks je ogroman: po rasprostranjenosti, ona je verovatno prisutnija od svih pomenutih zajedno.
Kako šećer "osvoji" mozak
Kada pojedemo nešto slatko, u mozgu se oslobađa dopamin – hormon zadovoljstva. Isti onaj koji se aktivira kod nikotina, alkohola i psihoaktivnih supstanci. Šećer donosi brzi nalet energije i kratkotrajni osećaj sreće.
Problem je što taj efekat ne traje dugo. Nakon naglog skoka dolazi pad, umor, razdražljivost, osećaj praznine. I potreba za još jednim "malim zalogajem". Tako nastaje krug. Vremenom, prag tolerancije raste – treba nam više slatkog da bismo osetili isti efekat. A kada pokušamo da smanjimo unos, javljaju se nervoza, glavobolja, promena raspoloženja. Nije dramatično kao kod teških droga, ali je dovoljno snažno da nas vrati staroj navici.
Najveća zavisnost nije ni alkohol, ni nikotin
Na to upozorava i Roland Nemet, dvostruki pobednik karcinoma i vlasnik kompanije koja se bavi proizvodnjom prirodnih suplemenata, koji je u razgovoru za HELLO! ponudio drugačiju perspektivu.
- Kada pitate ljude koja je najveća zavisnost, većina odgovara refleksno – i pogrešno - kaže on i dodaje:
- Navode cigarete, alkohol, kocku, drogu. Ali čovečanstvo ima dve zavisnosti koje daleko prevazilaze klasične droge.
Prva je psihološka – potreba da stalno krivimo nekog drugog. Okolnosti, ljude, sistem. Nemet to naziva sindromom nevinosti: suptilna zavisnost koja umiruje ego, ali sprečava stvarnu promenu.
Druga je biološka – i mnogo podmuklija. To je šećer.
Tokom poslednjih oko 150 godina, gotovo neprimetno, šećer je postao deo naše svakodnevice kroz industrijsku proizvodnju hrane. Toliko duboko da danas većina ljudi i ne zna da je zavisna.
Zavisnost koja se krije pod drugim imenima
Problem nije, kako Nemet navodi, u jednom slatkišu, već u činjenici da se šećer nalazi gotovo svuda – i to često zakamufliran drugim nazivima: glukozni sirup, fruktoza, dekstroza, maltodekstrin, maltoza, laktoza.
Prehrambena industrija koristi desetine različitih naziva za oblike šećera. Tako zavisnost postaje nevidljiva. Konzumiramo ga i kada mislimo da ga ne konzumiramo – u hlebu, kečapu, jogurtima sa ukusom, "zdravim" žitaricama, gotovim i polugotovim jelima.
Za razliku od cigareta, na kojima piše upozorenje, ovde upozorenja nema.
Šta se dešava u telu?
Brzoapsorbujući šećeri naglo podižu nivo glukoze u krvi. Organizam reaguje insulinom. Ako se ovaj proces ponavlja iz dana u dan, godinama, insulin je stalno preopterećen. Ćelije postaju neosetljive – razvija se insulinska rezistencija, često predvorje dijabetesa tipa 2.
Organizam se ne "kvari". On se prilagođava. Ali ta prilagođavanja dugoročno vode ka iscrpljenosti, hroničnim upalama i metaboličkim poremećajima.
Posebno je važno govoriti o šećeru kada su u pitanju deca. Njihov mozak je u razvoju, a navike koje steknu rano često ostaju za ceo život. Ako je nagrada uvek slatkiš, dete uči da emocije reguliše hranom.
Rešenje nije u zabrani, već u balansu
Potpuno izbacivanje šećera danas je gotovo nemoguće. Pitanje nije da li ćemo ga konzumirati, već koliko svesno.
Radikalne dijete retko funkcionišu dugoročno. Ključ je u postepenim promenama:
- birati složene ugljene hidrate sa sporom apsorpcijom
- povećati unos proteina i vlakana
- ne preskakati obroke
- spavati dovoljno
- obratiti pažnju na mikronutrijente – vitamine, minerale i enzime bez kojih metabolizam ne funkcioniše pravilno
I možda najvažnije: zapitati se šta stoji iza želje za slatkim. Da li vam zaista treba šećer – ili vam treba pauza, razgovor, zagrljaj, kretanje?
(Kurir)
ZAŠTO BLOKADERI HOĆE DA UBIJU VUČIĆA? Nešić i Vučićević o monstruoznim planovima (VIDEO)
BLOKADERI hoće da ubiju predsednika Aleksandra Vučića zato što im smeta Srbija kakva jeste i zato što su svesni da ni za 100 godina ne mogu da urade ono što Vučić uradi za dva dana, ističu glavna urednica portala "Novosti" Andrijana Nešić i predsednica Asocijacije novinara Srbije (ANS) Ivana Vučićević.
26. 02. 2026. u 11:01
CEO REGION JE ZGROŽEN! Evo šta je uradila takmičarka lažne države Kosovo kada je videla Srpkinju na pobedničkom postolju
BRUKA i sramota na jednom od evropskih takmičenja u tekvondou za mlade u Sarajevu!
25. 02. 2026. u 11:35
JOŠ MU SE BORE ZA ŽIVOT: Simptomi bolesti zbog koje je hospitalizovan Dačić - početak je "veoma običan"
MINISTAR unutrašnjih poslova Ivica Dačić juče je u teškom zdravstvenom stanju hitno smešten u bolnicu i priključen na aparate.
26. 02. 2026. u 16:26
Komentari (0)