FELJTON - PATRIJARH OBNAVLJA VEZE SA RUSIJOM: I Crna Gora je bila usred interesa velikih sila
VELIKOM seobom Srba 1690. godine središte njihovog duhovnog i političkog života izmešteno je sa Balkana u Srednju Evropu.
Potvrda privilegija Srbima austrijskog cara Karla VI
To će imati duboke posledice po potonju istoriju srpskog naroda. Srbi su i na novom tlu ostali verni svojoj političkoj tradiciji, pa su njihovi glavni napori bili usmereni ka očuvanju unutrašnje samouprave i okupljanju srpskih zemalja. Privilegijama habzburškog cara Leopolda I potvrđeno im je pravo na posebnu oblast, na narodno predstavništvo i sabor, na slobodan izbor svog, srpskog arhiepiskopa, na slobodno ispovedanje vere. Istorija Srba u Austriji biće, od tada, obeležena borbom za odbranu i proširenje privilegija, pod pritiscima Rimokatoličke crkve, ugarskih i hrvatskih staleža.
Složene prilike u kojima se našao podstaći će patrijarha Arsenija III na obnovu veza sa Rusijom. Po prelasku u Austriju, njegovi susreti sa ruskim ambasadorom u Beču i misija u koju je poslao mitropolita Stevana Metohijca kod cara Petra I 1696. godine trebalo je da podstaknu Rusiju da, kao i do tada, materijalno pomogne Srpskoj crkvi, ali i da podrži Srbe u odbrani privilegija. Daskal Atanasije sastavio je za ruski dvor jedan poluslužbeni izveštaj o "Srpskoj zemlji", vladarima i svetiteljima iz dinastije Nemanjića, i patnjama u poslednjem ratu. Zauzvrat, trebalo je pokazati da je ruska država mogla da ima koristi od Srba. Stevan Metohijac je caru prenosio poverljive vesti o odnosima između Velikih sila, o pohodu Tatara na Poljsku i nastojanjima pape da izmiri Austriju i Francusku.
PATRIJARH Arsenije III i srpsko sveštenstvo pomagali su ruskim diplomatama i u vreme mirovnih pregovora u Sremskim Karlovcima. Ruski i turski predstavnici uspeli su da pregovaraju i postignu dvogodišnje primirje, uprkos zapadnim silama koje su sprečavale njihove susrete, zahvaljujući igumanu manastira Rakovice kod Beograda Grigoriju, koga je u tu misiju poslao srpski patrijarh i koji je prenosio njihove poruke. Ovaj neupadljivi, stari kaluđer, poznavalac grčkog i turskog jezika, na sličan način učestvovao je i u pregovorima Rusije i Turske o konačnom mirovnom ugovoru 1700. godine u Carigradu.
SRBI SAVETUJU AUSTRIJSKOG CARA
U RATOVIMA od 1714. do 1718, u kojima Rusija nije učestvovala, ni Srbi nisu imali značajniju ulogu. Za vreme rata koji su Rusija i Austrija saveznički vodile protiv Turske 1737-1739, međutim, sam patrijarh Arsenije IV Jovanović Šakabenta (1725-1748) podigao se na oružje. Tako su, i pre ratnih operacija, odlučili episkopi, igumani i knezovi okupljeni na savetovanju u Pećkoj patrijaršiji. Car Karlo VI se, u svom pozivu na borbu protiv Turaka, izričito pozivao na savezništvo Austrije sa Rusijom. Patrijarhu Arseniju IV pridružila su se Brda i rimokatolički Klimenti. Mnogi su se do tada nalazili u službi Venecije. Sa zauzimanjem Niša i Novog Pazara, Srbi u austrijskoj vojsci lakše su okupljali i slali u borbu sunarodnike iz tih krajeva. Srpsko vojevanje na austrijskoj strani završilo se porazima i povlačenjem Austrijanaca, novim pogibijama i seobom u Podunavlje (1737). Uprkos svim stradanjima u prethodnim ratovima, Srbi su se ponovo digli na oružje, pod vođstvom Crkve i patrijarha, u sastavu austrijskih vojski. I ovoga puta, sve se završilo porazom i slomom. Tursko-austrijska granica konačno je uspostavljena na Savi i Dunavu.
Preko njega, srpski patrijarh bio je upućen u tok pregovora. U isto vreme car Petar Veliki se, preko ambasadora Voznjicina, na bečkom dvoru zalagao za očuvanje srpskih oblasti, samouprave i slobode vere. Leopold I je, međutim, odbijao učešće ruskog cara u onome što je za njega bilo unutrašnje pitanje.
Petar Veliki će, samo godinu dana posle Poltave, kada mu Osmanlije budu objavile novi rat, u nameri da povrate Azov i spreče izgradnju ruske flote na Azovskom i Crnom moru, na oružje pozvati Rumune, Srbe i ostale balkanske hrišćane. Srbin Sava Vladislavić Raguzinski, carev savetnik, znamenita ličnost istorije ruske i srpske diplomatije, podstakao ga je da oficire srpskog porekla, pukovnika Mihaila Miloradovića i kapetana Ivana Lukačević, pošalje cetinjskom mitropolitu Danilu na Cetinje kako bi ga pokrenuo na rat (1711). Namera Vladislavića da Rusiju uključi u balkansku politiku bila je vidljiva iz njegovog ruskog izvoda iz Kraljevstva Slovena Mavra Orbinija (1722).
U ISTORIJI odnosa između Velikih sila i Srba, događaji iz 1711. imali su veliku važnost. Izaslanici Venecije, papa i Habzburgovaca i pre su Srbe, kao taktičko sredstvo u ratovima sa Turcima, pozivali na oružje. Sada je to, po prvi put, učinila i Rusija.
Posle poraza Petra Velikog na Prutu 1711, rumunski bojari kažnjeni su tako što su im oduzete titule vojvoda Moldavije i Vlaške da bi, od tada, za novac bile ustupane carigradskim Grcima - fanariotima. Crnu Goru pogodili su kazneni pohodi Turaka, pa su vladika Danilo i njegovi Crnogorci morali da pobegnu na mletačko zemljište. Pošto je vladika Danilo otišao u Rusiju, Venecija je i dalje odbijala da preda crnogorske izbeglice. To je poslužilo Osmanlijama kao povod za rat (1714), koji će se završiti Požarevačkim mirom.
Cetinjski mitropoliti su, zajedno sa zborom crnogorskih glavara, već u Morejskom ratu zbacili vlast sultana, da bi se stavili pod zaštitu Venecije (1688). Uprkos otporu vladike Danila, pod pritiskom dela glavara, koje je Venecija redovno plaćala, to je učinjeno i 1717. godine. Kada je potpisan Požarevački mir, Crna Gora formalno je, kao i u Karlovcima, ostala u sastavu Osmanskog carstva.
CETINjSKI mitropoliti i Crna Gora sa svoje četiri nahije (Katunska, Riječka, Lješanska i Crmnička) našli su se usred izukrštanih interesa Velikih sila. Ugled cetinjskih mitropolita naglo je porastao ostvarivanjem neposrednog dodira sa Rusijom. Odatle je stizala i materijalna pomoć. Brda (Bjelopavlići, Piperi, Rovci, Donja i Gornja Morača, Bratonožići, Kuči), sa kojima je Crna Gora uglavnom bila u zavadi, sada su počeli da u njoj gledaju izvor oslobođenja. U taktičkim razmatranjima Velikih sila, kako se pokazalo, važan je bio sve veći uticaj Crne Gore na Hercegovinu.
Na Cetinju su razumeli da je budućnost, uz Rusiju, pripadala i Austriji. Bogato darivan od strane samog cara Petra Velikog, vladika Danilo je, u povratku iz Petrograda, uspeo da bude primljen i kod austrijskih ministara, i pobednika nad turskim vojskama, princa Eugena Savojskog. Obećavao je da će im se on i njegov narod pridružiti ukoliko prodru do Crne Gore.
Osmansko carstvo je i posle 1718. polagalo pravo na Crnu Goru. Ona je, kao turska krajina prema posedima Venecije, i ranije imala graničarske povlastice. U 18. veku porez se tu plaćao sasvim neredovno, najčešće pod ratnom pretnjom. Venecija se i dalje smatrala pokroviteljkom Crne Gore, sa značajnim uticajem u glavarskom sloju. Od sporazuma iz 1717. Crna Gora imala je providure iz uglednih crnogorskih kuća, koji su ulazili u sukobe sa vladikama.
SUTRA: Dolazak obrazovane mladeži
"RUSI, IDITE KUĆI!" Jeziva politička poruka sa trga u Budimpešti, Mađar već počeo da radi po nalogu Brisela (VIDEO)
VELIKI politički zaokret u Mađarskoj najavio je lider opozicione Tise Petar Mađar, koji je posle izborne pobede poručio da zemlju čeka obnova punog učešća u Evropskoj uniji i NATO, miran prenos vlasti i ozbiljno preuređenje državnog vrha.
13. 04. 2026. u 07:27
PROVOCIRALI NA GODIŠNjICU NATO AGRESIJE: Uhapšena četvorica Albanaca u Srbiji, pogledajte snimke (VIDEO)
PRIPADNICI Ministarstva unutrašnjih poslova, Uprave kriminalističke policije uhapsili su na teritoriji Republike Srbije A. S. (1989), E. V. (1984), E. G. (1978) i A. C. (2005) državljane Republike Albanije zbog postojanja osnova sumnje da su izvršili krivično delo izazivanje nacionalne, rasne i verske mržnje i netrpeljivosti.
24. 03. 2026. u 20:17
SAMOUBISTVO BIVŠEG MINISTRA MUP-A ISPRED SKUPŠTINE: Ostavio 3 koverte, oduzeo sebi život zbog Haškog tribunala
Na današnji dan, 11. aprila 2002. godine, na ulazu u zdanje Doma Narodne Skupštine Srbije (tadašnje Skupštine SRJ) u Beogradu, bivši ministar unutrašnjih poslova Srbije Vlajko Stojiljković izvršio je samoubistvo, neposredno nakon usvajanja Zakona o saradnji sa Haškim tribunalom. Preminuo je dva dana kasnije od posledica ranjavanja.
11. 04. 2026. u 21:30 >> 21:39
Komentari (0)