ONE POMERAJU GRANICE NAUKE: Ana Salević, Milica Martinović i Jelica Milošević, dobitnice nacionalnih priznanja "Za žene u nauci"

Ljiljana Begenišić

09. 02. 2026. u 19:49

MLADE su, uspešne i veoma posvećene naučnom radu koji zahteva mnogo upornosti i odricanja.

ОНЕ ПОМЕРАЈУ ГРАНИЦЕ НАУКЕ: Ана Салевић, Милица Мартиновић и Јелица Милошевић, добитнице националних признања За жене у науци

ministarstvo nauke

Ana Salević, Milica Martinović i Jelica Milošević, sve tri doktori nauka, bave se različitim oblastima - Ana je stručna za pakovanje hrane, Milica pravi kozmetičke proizvode, a Jelica istražuje Parkinsonovu bolest. Ove tri dame su i dobitnice nacionalnih priznanja "Za žene u nauci" za 2025. koje se svake godine dodeljuje najuspešnijim mladim naučnicama.

Ana, Milica i Jelica za naš list govore o tome kako su donele odluku da se posvete nauci, objašnjavaju šta njihova, za običan svet komlikovana nauka, tačno podrazumeva, koliko im ostaje slobodnog vremena i čemu ga posvećuju...

ANA SALEVIĆ, ASISTENT NA POLjOPRIVREDNOM FAKULTETU U BEOGRADU: Kao dete maštala o laboratoriji

MOJA istraživanja spajaju nauku o hrani i materijalima i fokusirana su na razvoj aktivnih, biorazgradivih ambalažnih materijala za pakovanje hrane. Cilj je da ambalaža aktivno čuva kvalitet i bezbednost hrane, produži svežinu i smanji otpad. Istražujem kako se prirodni sastojci iz biljaka, voća i poljoprivrednog otpada, kao i ekološki prihvatljivi polimeri, mogu koristiti za razvoj funkcionalne ambalaže koja štiti hranu od kvarenja, smanjuje deponovanje ambalažnog otpada i doprinosi održivosti. Dobit ovih istraživanja je višestruka - bezbednija i kvalitetnija hrana, manje otpada i čistija životna sredina.

privatna arhiva

Ana Salević

Nauka je za mene oduvek bila prostor radoznalosti i stalnog otkrivanja. Kroz godine obrazovanja i rada ljubav prema nauci je rasla i oblikovala moj put u poziv koji me potpuno ispunjava. Sarađivala sam sa istraživačima iz različitih institucija iz Srbije i inostranstva, što smatram dragocenim iskustvom. Inspiriše me da stalno težim novim rešenjima.

Van laboratorije energiju i inspiraciju pronalazim u trčanju, sportu, dugim šetnjama i čitanju. Putovanja me podstiču da svet posmatram iz novih perspektiva, a najveći izvor sreće mi je sestričina, koja svaki dan čini posebnim. Trčanje me je naučilo strpljenju, disciplini i upornosti - osobinama koje svakodnevno unosim i u naučni rad.

MILICA MARTINOVIĆ, ASISTENT NA MEDICINSKOM FAKULTETU U NIŠU: Svima bi htela da obriše bore

FOKUS mojih istraživanja su tzv. dermokozmetički preparati koji predstavljaju granične proizvode između kozmetičkih proizvoda i dermatoloških lekova, što znači da sadrže aktivne supstance koje neće samo delovati na površinske slojeve kože, već će prodreti dublje i ostvariti "jače" dejstvo od kozmetičkih proizvoda. Pored toga, cilj je prilikom njihove formulacije u što većoj meri koristiti sirovine prirodnog porekla i tako dobijemo bezbednije proizvode koji i dalje mogu biti veoma efikasni.

Stremimo ka tome da dobijemo preparat koji ostvaruje well-aging dejstvo, što znači da za razliku od anti-age pristupa gde je prvenstveno akcenat na brisanju bora, well-aging preparat pozitivno utiče na celokupno zdravlje kože. Takođe, fokus je i na tome da sam pristup izrade dermokozmetičkog preparata bude okrenut ka očuvanju životne sredine, jer se ekstrakti koje koristim izrađuju pomoću "zelenih" metoda ekstrakcije primenom prirodnih eutektičkih smeša, koje su biorazgradive.

privatna arhiva

Milica Martinović

Kao dete sam jedno vreme maštala da ću postati naučnik koji radi u laboratoriji i "mućka" nešto zanimljivo u epruvetama. U osnovnoj i srednjoj školi takmičila sam se iz matematike, hemije, biologije i fizike, a ljubav prema prirodnim naukama se nastavila na studijama farmacije na Medicinskom fakultetu u Nišu. Pošto sam završila studije kao prvi student koji je diplomirao sa prosečnom ocenom 10,00 na studijskom programu farmacije i kao najbolji diplomac na tom smeru, odlučila sam da se oprobam na doktorskim studijama. Fakultet je zapošljavao najbolje studente, pa sam 2019. počela da radim kao saradnik u nastavi na Katedri za farmaciju, i izuzetno sam zahvalna mentorki prof. dr Ivani Nešić.

Ja sam neko ko veoma voli svoju zemlju i smatra da nema lepših reči nego reči izgovorenih na maternjem jeziku. Jako je bitno naći vremena za aktivnosti van posla i što manje nositi posao kući. Koliko slobodno vreme dozvoli, prija mi da odem na trening, da čitam, učim strani jezik ili sviram klavir. Posebno volim da provodim vreme sa dragim ljudima, sa porodicom i prijateljima. Imam tu sreću da nikad nisam sama, jer su mi roditelji podarili sestru Milijanu i braću Milana i Martina. Najveću podršku nesumnjivo mi pruža moj verenik Nikola sa kojim delim svakodnevicu i planove za budućnost.

JELICA MILOŠEVIĆ, DOCENT NA HEMIJSKOM FAKULTETU U BEOGRADU: Traži lek za Parkinsonovu bolest

OBLASTI kojima se bavim su biohemija i biofizika proteina. To su interdisciplinarne oblasti u kojima se prepliću biohemija, fizička hemija i srodne oblasti. Sve služe kao alati za razumevanje kako molekuli proteina funkcionišu. Ovi molekuli imaju složenu strukturu koja je kod mnogih proteina dinamična pa se može menjati kao deo njihove funkcije. Međutim, promene u strukturi proteina nekad mogu biti drastične i voditi tome da protein izgubi svoju funkciju što može dovesti do nastanka patoloških stanja. Upravo to se dešava u brojnim neurodegenerativnim bolestima u kojima nastaju naslage proteina koje su u formi fibrila. Onda nastaju različite demencije i raznovrsne druge bolesti. Jedan takav protein gradi tzv. amiloidne fibrile različitih struktura i kao posledica se razvija Parkinsonova bolest. Ideja mojih istraživanja jeste da ispitamo i bolje razumemo razlike između tih fibrila i njihovu vezu sa razvojem Parkinsonove bolesti. Decenije istraživanja proteina dovele su do toga da se u 21. veku razvije alat za predviđanje njihove strukture uz pomoć veštačke inteligencije.

privatna arhiva

Jelica Milošević

Nauka je zahtevna oblast. Okruženje će često za osobu koja je uspešna u nekoj oblasti reći da stvari obavlja sa lakoćom. To nije lakoća koja je došla sama od sebe, to su zasluge pojedinca i tog kontinuiranog rada.

Deo istraživanja radila sam na Univerzitetu u Lundu u Švedskoj tokom postdoktorskog usavršavanja, i stekla neprocenjiva znanja i iskustva, pre svega zahvaljujući profesorki Sari Linse koja je izuzetno uspešna naučnica, a bila je i predsednica komiteta za dodelu Nobelove nagrade. Pored sjajne saradnje, koja je nastavljena, rešila sam da se vratim u Srbiju, počela sam da sarađujem i sa univerzitetima u Italiji, Češkoj apliciranjem za zajedničke projekte.

Obožavam umetnost, najrazličitiju. Muzika je deo svakog mog dana, partner i ja često slušamo ploče, redovno idemo na koncerte, nekad se putovanja planiraju samo zbog benda koji ima nastup. Obožavamo obilazak novih mesta i upoznavanje kulture, običaja i svega specifičnog što odlikuje neki geografski prostor. Nedavno smo se vratili sa putovanja po Jermeniji i Gruziji i puni smo iskustava koja su nas obogatila. Volim književnost, poeziju i prozu, kao i pozorište i film. Osim umetnosti, za redovan balans mi je veoma bitan kontakt sa prirodom, planinarenje i fizička aktivnost.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News
ORBAN OTKRIO ŠOK DETALJE: Odbio sam poziv Klintona da uđem u rat sa Srbijom 1999. godine

ORBAN OTKRIO ŠOK DETALjE: Odbio sam poziv Klintona da uđem u rat sa Srbijom 1999. godine

MAĐARSKI premijer Viktor Orban izjavio je da je 1999. godine, tokom svog prvog premijerskog mandata, dok su trajali sukobi u AP Kosovu i Metohiji i NATO agresija, dobio poziv od tadašnjeg američkog predsednika Bila Klintona da Mađarska otvori drugi front i napadne Srbiju ili "bar da puca iz Mađarske preko Vojvodine sve do Beograda", ali da je odbio takav poziv, preneo je danas Telex.

09. 02. 2026. u 11:13

Komentari (0)

PRETILI MU NOŽEM I PIŠTOLJEM: Detalji otmice Daniela Kajmakoskog - pronađen vezan na zadnjem sedištu automobila