ULOGU MORAŠ DA RAZGAZIŠ KAO CIPELE: Intervju - Miodrag Miki Krstović, glumac
NAGRADAMA sa imenima velikih glumaca (Milivoje Živanović, Raša Plaović, Miloš Žutić, Zoran Radmilović) ovih dana Miodrag Miki Krstović pridružio je još jednu: Gran pri "Tatjana Lukjanova" - za višegodišnji doprinos Beogradskom dramskom pozorištu i kulturnom životu Srbije.

foto N.Skenderija
Obrazloženje da je "njegov svedeni način suzdržanog iskazivanja burnih emocija izrazitih karaktera prepoznat", možda najbolje govori o umeću laureata: da na delu pokaže ono što je u glumi (kao i životu) najteže, da u svemu pronađe meru i s manje postigne više. S gospodskom odmerenošću, pun poštovanja, govori i o onima čije nagrade imena nose:
- I Tanju Lukjanovu i Zorana Radmilovića, obožavao sam. Ali sam i tužan što nisam imao priliku da bar malo budem s njima na sceni. Ne znam koliko puta smo puta gospođu Lukjanovu gledali sa ushićenjem u onoj čuvenoj predstavi "Harold i Mod" - kaže u razgovoru za "Novosti" Miki Krstović. - To mi je bila prva pomisao kad sam čuo da sam dobio ovu nagradu. Zaista sam uzbuđen i ponosan, znajući čije ime nosi i ko je sve bio dobitnik pre mene.
Počeli ste u Beogradskom dramskom, posle mnogo godina, uloge baš u ovoj kući donele su vam brojna priznanja?
- Sve dođe na svoje. To je dobri Bog slučaj. Diplomirali smo 1977. na njihovoj sceni. Sutradan me je tadašnji upravnik Mija Ilić pozvao da dođem u BDP, ali sam već snimao i odlučio da idem u slobodne umetnike. Danas bih možda drugačije postupio,ali je danas i drugo vreme u odnosu na film. Na drugoj godini studija počeo sam da snimam, moj prvi film bio je "Vrhovi Zelengore". Evo, ove godine navršiće se pola veka... Tri meseca sam proveo u Kalinoviku, stalno na dispoziciji. Mislio sam da nije ni pristojno ni moralno da odsustvujem tako dugo, a da se za to vreme moje predstave ne igraju, da dovodim kolege i pozorište u nezgodnu situaciju. Morate se opredeliti. Danas je drugačije vreme, sve je podnošljivije.
Ipak, mnoge vaše kolege daju prednost snimanju zbog čega trpe pozorišni repertoari?
- Potpuno se slažem. Nekada je to bilo nezamislivo. Sećam se da je pokojni, veliki i božanstveni Milutin Butković, govorio: "Sine, podela izađe na tabli i tu uopšte nema razgovora. Kad je prva proba dolaziš, dobijaš tekst i radiš". Sada je drugačije,ali ja sam iz nekog drugog vremena. Zato sam se i zahvalio upravniku Iliću... A onda, posle 45 godina, Jug Radivojević me je pozvao i ponudio da radim sa Sebastijanom Horvatom i divnom Milanom Zupančič, u predstavi "Cement Beograd" koja mi je donela sve te nagrade.

foto N.Skenderija
Iako ste oduvek slobodni umetnik, većina vas i dalje vezuje za Atelje 212?
- Predstava "Ljubavno pismo" nije mi odškrinula, nego širom otvorila pozorišna vrata. I igramo je već 31 godinu! Iste godine, 1994, s Mucijem Draškićem radio sam "Mariju Stjuart". Možda sam u jednom trenutku imao najviše naslova, mada sam bio gost u kući. Atelje me je doživljavao kao svoga, a i ja njih. Poslednjih godina počeo sam da igram i u BDP, Zvezdari, Narodnom, Madlenijanumu.
Od 27. marta gledaćemo vas u novoj predstavi Beogradskog dramskog "Svaka ptica svome jatu", po tekstu Važdija Muavada i u režiji Dina Mustafića?
- Odlučio sam da, kad mi neko ponudi novi tekst, više ne čitam. Hteo sam da se odmorim, a i nisam želeo mnogo predstava da se ne pretvorim u automat koji igra svako veče. Divno je naći neku meru. Jer, želim da se bavim ovim dok u tome uživam. I zato sam rešio da napravim malu pauzu. Ipak, Jug me je zamolio da pročitam. Fantastičan je tekst! Ne bih mnogo o tome, divna je uloga. Veoma različita od Vojina kojeg igram u Zvezdari: za sto osamdeset stepeni drugačija. Bio je veliki izazov.
Vojin u "Udovici živog čoveka" je vojno lice. Još jedno u karijeri, u kojoj ste igrali gotovo sve činove...
- Valjda tako izgledam. I Voja Soldatović u "Ljubavnom pismu" je vojno lice.
Čak i takve junake donosite na scenu svedenim sredstvima. Kako to postižete?
- Sve moje uloge su različite, zato sam i srećan i ponosan. Trudim se da sa malim sredstvima dočaram potpuno drugačiji karakter. Počelo je na filmu sa "Vrhovima Zelengore", odmah potom bio je "Dvoboj za južnu prugu": mitraljezac, pa mitraljezac. Zato sam odbio glavnu ulogu kod velikog gospodina i reditelja Save Mrmka, koji je u Sarajevu radio dvodelnu televizijsku priču. Trebalo je ponovo da igram mitraljesca. Nije mogao da veruje, pominjao mi je Batu Živojinovića i Džona Vejna. Baš to nisam želeo, da uđem u fah. Zahvalio sam se, zato me nije dugo ponovo zvao - sve do "Kraja dinastije Obrenović".
Uspeli ste da ne uđete u manir, što mnogim vašim kolegama, pa i nekim velikim imenima, nije pošlo za rukom?
- Važno je znati šta nećeš, onda polako dođeš do toga šta hoćeš. Ja sam učio od starijih, kasnije i od mladih kolega...Zorana Radmilovića mogli ste samo da gledate i da mu se divite. Ali, šta možete tu da naučite? Ništa. Morate da imate taj Božji dar. I to je to. Više sam učio gledajući ono što mi se ne dopada. Gledam, recimo, kolegu koji igra neko pijanstvo na sceni i kažem sebi: "Ovo ne smeš sebi nikad da dozvoliš..." Mislim da je to i stvar ukusa i mere. Više volim da ne dobacim nego da prebacim.
Uskočili ste, svojevremeno, u još jedan Kovačevićev komad - "Doktor šuster"?
- Da je Petar Kralj živ ta predstava bi, siguran sam, bila aktuelna i danas. Odigrao sam sa njim skoro dvesta predstava.Dragi moj kolega Miodrag Krivokapić imao je sto izvođenja u sezoni, a ja sam uskočio u sto prvo. Duško me gleda i kaže: "Znaš, sad moraš da razgaziš ulogu kao cipele". Sve mora da se "razgazi" da bi vam leglo. I baš je lepota u tome što smo Brik i ja igrali svako na svoj način.
U čemu je tajna dugovečnosti "Ljubavnog pisma"?
- Na početku sam imao 44 godine, sada imam 75. Gordan Kičić igra ulogu koju je na premijeri imao Rastko Lupulović, jedno vreme i Boris Milivojević. A ja Gordana još doživljavam kao dete! Družio sam se sa njegovim ocem, rediteljem Brankom Kičićem i majkom, znam ga od malih nogu... Sada Gordan ima 44 godine.
Da li ste mogli da naslutite da će toliko opstati na repertoaru?
- Pre nje malo sam igrao u pozorištu, od "Pisma" imam kontinuitet u teatru. Nisam mogao da verujem šta se dešava. Nekima se dopadalo, nekima ne. Tanja Bošković je mislila da ćemo odigrati "dve i po" predstave, da bismo doživeli više od tri decenije. Doduše, Branko Kičić je uradio horoskop predstave koji joj je predviđao dugovečnost! Bio je sjajan televizijski reditelj, ali mu je ovo bila prva predstava u pozorištu. Zašto je "Ljubavno pismo" dugovečno? Jer se mi, i međusobno, trideset godina volimo i poštujemo. Koliko brakova nije tako dugo opstalo? Kao što sam s Petrom posle svakog "Šustera" stao za šank, tako se mi posle svakog "Pisma" okupimo. Čak i ako neko žuri, ostane bar petnaest minuta. A onda se zapričamo...
Svi su u vašoj porodici "oko" pozorišta. Supruga Ivanka je vrsan kostimograf, sin Ivan producent, a snaha Milena Živanović glumica. Jeste li se sreli u nekom kadru?
- Nismo, ali sam preponosan kad je Milena u pitanju. Pre svega, divna je osoba, a meni je to uvek na prvom mestu. I toliko darovita.
Imate li, ipak, nešto novo u planu?
- Posle ovoga ću se, stvarno, truditi da održim reč. Jer, prava mera je da u mesecu imate desetak predstava. Otprilike, svaki treći dan. Ako igrate svako veče, to nije dobro. Tada već ne idete u pozorište s radošću. A to publika oseti.
Na četiri scene
- U ATELjEU celu deceniju igram u "Strujoseku", u Zvezdari više od deset godina "Bajku o pozorištu", od prošle godine sam i u "Udovici mrtvog čoveka" Duška Kovačevića s kojom je proslavljeno 40 godina Zvezdara teatra - kaže Miki Krstović. - Samo mesec dana posle premijere ova predstava donela mi je u Zaječaru nagradu "Zoran Radmilović". U Narodnom igram u predstavi "U ime oca i sina", a na Crvenom krstu sam od odlaska Bode Ninkovića uskočio u "Čitača", što mi je i čast i radost - kaže naš sagovornik.

"RECITE MI..." Tramp se nagnuo ka Porošenku, pa mu postavio pitanje koje ga je ostavilo u čudu
AMERIČKI lider Donald Tramp je tokom svog prvog predsedničkog mandata pitao bivšeg ukrajinskog lidera Petra Porošenka o tome da li je Krim Rusija.
13. 04. 2025. u 15:45

MAKRON POSLE RUSKOG NAPADA: Hitno nam je potreban mir
RUSKI raketni napad na grad Sumi na severu Ukrajine naglašava hitnu potrebu za nametanjem primirja Rusiji, izjavio je danas predsednik Francuske Emanuel Makron.
13. 04. 2025. u 15:34

PRAVAC BEOGRAD: Hrvatski pevač posle hapšenja stigao u Srbiju - Mile Kekin došao dan posle skandala
MILE Kekin je uhapšen u petak ujutru, a posle ispitivanja u USKOK-u pušten je na slobodu, nakon što je izneo svoju odbranu.
12. 04. 2025. u 20:23
Komentari (0)