GLUMAC OD ZANATA, PESNIK OD FORMATA: Sećanje na život i delo LJubiše Baje Bačića (1922 - 1999) u zaječarskom Pozorišnom muzeju

Vukica STRUGAR

26. 03. 2025. u 14:02

U ZORU i pre prvih bombi, 24. marta 1999, preminuo je sa knjigom preko lica glumac Ljubiša Baja Bačić. Smrt ga je zadesila u staračkom domu na Bežanijskoj kosi. Čudnom igrom sudbine, bio je to baš dan kad je trebalo da se pojavi njegova knjiga (sastavljena od stihova i sećanja na ljude i događaje), pod nazvom "Moj živote, malo li te ima"...

ГЛУМАЦ ОД ЗАНАТА, ПЕСНИК ОД ФОРМАТА: Сећање на живот и дело Љубише Баје Бачића (1922 - 1999) у зајечарском Позоришном музеју

foto Privatna arhiva

Dvadeset šest godina posle njegovog odlaska, u zaječarskom Pozorišnom muzeju okupili su se poštovaoci ovog darovitog, svestranog i skromnog umetnika, da u prisustvu dvojice prijatelja i glumaca (Cacija Mihailovića i Aljoše Vučkovića) evociraju uspomene. Njegov "mali život" po svemu je bio osoben, a put širok i vijugav.

Baja Bačić rođen je 1922. u Sokobanji. Do rata je živeo i učio školu u Nišu, gde je napravio i prve glumačke korake. U Beogradu je studirao istoriju umetnosti i arhitekturu, bavio se novinarstvom (u listu "Pionir" i Radio Beogradu) i postao - glumac. Od 1955. je igrao u Beogradskoj komediji, potom u Humorističkom pozorištu, u BDP, a onda od 1974. do kraja karijere veran Ateljeu 212. Važio je za velikog samotnjaka, ali i dušu legendarnog bifea u kome je, po sopstvenom priznanju, proveo trećinu života.

- Kako se osipao polukrug oko njega na klupi i odlazili u nebeskoj povorci Zoran, Taško, Bardolf, Bule, Mihiz... kopnela je njegova energija i ti odlasci, više nego bolest i starost, usporavali su njegov hod, produžavali njegovo ćutanje, povlačili ga u setnu osamu. Ali je još umeo da, kao nehajno, iz prikrajka, glasom koji nikada nije imao povišen ton, dobaci poneki nestašluk, začinjen najčešće mangupskom lascivnošću - zabeležio je Feliks Pašić.

foto Arhiva Ateljea 212

Bačić sa kolegama u predstavi "Ljubavno pismo"

Kada je njegova stalna adresa postala starački dom, proredio je dolaske u Atelje i noću se, kako je sam u šali govorio, družio sa jednim čovekom - Ljubišom Bačićem. Pre ove, poslednje stanice igrao je u teatru najčešće male, ali markantne uloge. Pred kamerom se pojavio već 1960. u popularnom filmu "Diližansa snova". Usledilo je još šezdesetak uloga na velikom platnu i malom ekranu. Deca su ga obožavala u emisijama "Hajde da rastemo" i "Na slovo, na slovo". Gotovo da nema gledaoca koji ne zna napamet pesmu sa špice "Bolji život", ipak, retki znaju da je njen autor Baja Bačić. Pisao je za svoju dušu, daleko od očiju javnosti, pa se njegov prvenac, zbirka "Stena gologlava" pojavila već u odmaklim godinama:

- Prva mu je knjiga, a šezdeset treća godina. Sav život je bio glumac od dara i zanata, a otkrilo se, evo, da je pesnik od stiha i formata. Četrdeset sezona je govorio tuđu reč, a dozivao je i dozvao svoju - rekao je te davne, 1985. Borislav Mihajlović Mihiz.

Zbirka je bila prva i s njom, iste godine, nagrada "Miloš Crnjanski". Jedan od najboljih pozorišnih drugova, Caci Mihailović, dao je sebi zadatak da se pobrine za drugo izdanje "Stene gologlave": štampao ga je 2009. kao samizdat, uz pomoć prenumeranata - glumaca, dekoratera, šankera, garderobera...

Moj živote...

Moj živote,malo li te ima!

Tek u šaku kol'ko stane zrno,

kol'ko odžak da izdimi dima,

ispod nokta kol'ko ima crno...

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Pratite vesti prema vašim interesovanjima

Novosti Google News

Komentari (0)

NI TRAGA NI GLASA: Šta se dešava sa Zlatanom Ibrahimovićem?